Denis Ross, nekadašnji službenik nacionalne sigurnosti u Reaganovoj, Bushovoj, Clintonovoj i Obaminoj administraciji ističe da nikada nije bio fan Iranskog nuklearnog sporazuma. U svojoj analizi za “Washington post” piše da je iranski sporazum uveo restrikcije na nuklearni program Irana, ali i legitimizirao veliki dio nuklearne infrastrukture, bez nametanja pravih granica njene veličine ili karaktera do 2030. godine. Umjesto da okonča naoružavanje, odložio ga je.
Zato postoji opasnost nakon isteka određenih odredbi sporazuma, ali to ne znači da bi Trump trebalo da izađe iz dogovora. Ako se povuče, sam je u tome. Evropljani mu se neće pridružiti, posebno nakon iskazane dobre volje da pregovaraju o ustupcima na sankcije raketnih testiranja i zajedničkom izjavom o ograničenjima Irana do 2030 godine.
Pritisak na Iran bi bio efektan samo u zajedničkom djelovanju. Zapravo, tek kada je EU rješila bojkotirati njihovu naftu, Iran je osjetio pritisak i molio za pregovore.
Nažalost, piše Ross, Evropljani se neće čvrsto držati dogovora. Oni će dati sve što mogu da zadrže Iran, koji zna kako da se igra sa njihovim strahovima. Teheran je već objavio da bi mogao ubrzano raditi na novom oružju.
Ne bi trebalo ni kladiti se da američka administracija može pritisnuti Evropu prijetnjama da će uvesti sankcije evropskim kompanijama koje rade sa Iranom. Evropljani su već odbili takve sekundarne sankcije.
Bojazan zbog izlaska Amerike tu se ne završava. Opasnost koju posjeduje Iran je ekspanzija u regionu. Prioritet bi trebalo da bude otvorenost prema iranskoj prijetnji, što zahtjeva zajedničko djelovanje, a ne prebacivanje odgovornosti. Trump možda vjeruje da napuštanem sporazuma djeluje oštro prema Teheranu. Griješi, smatra Ross.
On ignorira pravu prijetnju i predaje Iranu pobjedu, koji je svjestan da je SAD usamljena i neće biti prave presije da zaustave djelovanje u regionu. Velika ironija je da bi Amerika trebalo pokazati Iranu da će reagirati kada god pređe liniju, i to startajući u regionu.
Kako će se Iran pripremiti za izalazak SAD-a iz sporazuma?
Omer Karmi sa Washingtonskog instituta za srednjeistočnu politiku predviđa pet koraka koje bi Iran mogao preduzeti.
- Pripremanje nuklearnog programana ponovno pokretanje
Lideri ove države stalno su prijetili da će ukoliko SAD ponovo uvede sankcije ili se povuče iz sporazuma ubrzano razvijati nuklearni program.
- Pritisak SAD-a i Izraela
Iran ima dugu historiju ostvarivanja “logike moći” putem čestih lansiranja raketa (uz slogane obećanja da će uništiti Izrael), uznemiravanje američkih pomorskih snaga u Perzijskom zalivu i Bab el Mandebu i prijetnje odmazde protiv američkih snaga i baza u regionu.
- Amerika bi izašla, ali je Evropa ne bi pratila
Po toj logici Iran bi nastavio razgovore sa Britanijom, Francuskom i Njemačkom i sebe predstavi kao oštećenu stranu, nadajući se da će time privuči Evropljane na svoju stranu i spriječi Zapad da složno uvede sancije. Moguće da će slično nastupiti i sa velikim trgovinskim partnerima i uvoznicima nafte, kao što je Indija, Južna Koreja i Japan, i odvrati ih od pridruživanja taktici pritiska Amerikanaca.
- Koordiniranje sa Rusijom i Kinom
Ubrzo nakon iranskih pregovara sa Evropom 2003-2005. godine, Rohani je izrazio žaljenje jer nije investirao dovoljno resursa u podršku diplomatije sa Rusijom i Kinom, priznajući da bi Teheranu bilo mnogo lakše uz njihovu podršku.
- Priprema javnosti i ekonomije za sankcije
Uprkos poznatim razmetanjem naoružanjem, ekonomija je puna rupa i zavisi od stranih investicija, a iranska valuta gubi vrijednost. Vjerovatno je da će pojačati napore za otpornost ekonoimije i nadanje da će ujediniti javnost ili spriječiti masovnu pobunu.
(TBT, Washington Institute, Washington Post)