Zadnji put Orić je plakao u oktobru 2004. godine dok su u haškoj sudnici prikazivani snimci iz ratne Srebrenice u kojoj ljekari bez anestezije operiraju ljude i gdje djeca umiru na rukama svojih roditelja.
Govoreći da neće dopustiti da živ bude izručen Srbiji, ratni komandant Srebrenice Naser Orić, prema svjedočenju Ćamila Durakovića, pustio je suzu. Zadnji put Orić je plakao u oktobru 2004. godine dok su u haškoj sudnici prikazivani snimci iz ratne Srebrenice u kojoj ljekari bez anestezije operiraju ljude i gdje djeca umiru na rukama svojih roditelja.
Kako u Hagu tako ni u švicarskom pritvoru Orić nije plakao zbog sebe. Čvrsta je to japija. Suza ratnika koju je Orić pustio pripada čovjeku koji je (kao i mnogi od nas) blizu tome da izgubi i posljednju nadu da zaista postoji država za koju je ratovao, da “bik nije važniji od šehida ili heroja”, i da će njene vođe i elite učiniti nešto iskreno da ga izvuku iz ponižavajućeg položaja koji je, u suštini, pljuvanje u lice državi BiH i žrtvama.
Jer, utamničeni Orić, kojeg je Hag oslobodio, nije samo krivica Srbije (pa makar nju znamo!) ili licemjernog svijeta koji u nama ionako vidi umiruće Indijance. Za ovo ponižavanje jednako su odgovorni i oni koji se, dok Orić tamnuje, iskreno bore jedino za očuvanje vlasti, umjesto da spase nevinog čovjeka. Za to vrijeme Kosovo snažnom diplomatskom inicijativom oslobađa bivšeg premijera i zapovjednika OVK-a Ramuša Haradinaja, i to sve uz izvinjenje Slovenije, gdje je bio priveden. Osim načelnih izjava, BiH i dalje hladno gleda svog utamničenog komandanta.
A možda nekima u Sarajevu Orić i treba ponižen i zatvoren. Velikom vođi Bakiru Izetbegoviću, recimo, on najbolje služi kao dimna zavjesa dok se muči oko nagomilanih problema u SDA i koaliciji. Dok pumpa patriotske mišice pred masama, Bakir otkazivanjem posjete Tomislavu Nikoliću i sličnim gestovima zapravo Srbiji daje izlaznu varijantu za Orića i 20. godišnjicu Srebrenice, umjesto da šefa susjedne države u Predsjedništvu BiH, u blizini mezara Safeta Zajke i Envera Šehovića, suvereno i državnički pita: “Zašto nam hapsiš građane?!”.
Ali, tako to biva u zemlji u kojoj jedan dan heroja Orića slave, drugi dan mu pakuju, pa mu se smiju jer živi od uzgoja ovaca, ili mu otpuštaju suprugu, a onda, uprkos svemu, pred narodom plaču za njim. Pun je kufer svima naših laži, iluzija i zabluda. Onima koji narod truju stranačkom ideologijom i jeftinim patriotizmom, a važnije su im pločice u kupatilu od cisterni Orićevih suza, možemo samo poručiti: “Dobili ste vlast, štitite građane, gradite državu – ili idite odakle ste i došli”
(The Bosnia Times, autor: F. Vele Avaz.ba)
