Danas gotovo da nema osobe koja nije čula za horoskop i svima je jasno da je horoskop jedan od oblika predviđanja budućnosti. Neke osobe mu pridaju veću, a neke manju važnost. Međutim, rijetki od nas se pitaju kako je horoskop nastao i ko je zaslužan za njegovu široku primjenu. Iako nijedna naučna studija nije dala podršku tačnosti horoskopa, a metode koje se koriste za interpretaciju se uopćeno smatraju pseudo-naučnim, mnogima su se ostvarila predviđanja horoskopa. Zbog toga je horoskop i dalje ostao popularan. U ovom članku pokušat ćemo vam približiti šta je to uoće horoskop te opisati početke astrologije i horoskopa.
Šta je horoskop?
Horoskop je vrsta dijagrama koji se koristi u astrologiji, a na kojem su prikazani položaji Sunca, Mjeseca, planeta, zvijezda u trenutku nekog događaja ili rođenja neke osobe u odnosu na neki od sistema korištenih u astrologiji. Horoskop se sastoji od velikog broja elemenata i njihovih povezanosti; astrološki elementi, astrološki znakovi, astrološke kuće, planete, planetarni aspekti.
Počeci predviđanja budućnosti
Iako su zapisi o prvim pokušajima predviđanja budućnosti izgubljeni, prema nekim historičarima Babilonska astronomija se smatra kolijevkom moderne astronomije. Tada su zabilježeni prvi tragovi o tome da se naizgled jednostavni svakodnevni problemi poput gladi, smrti ili rata dovedu u svezu sa položajem zvijezda i planeta. Naše znanje o Babilonskoj astronomiji najviše proizlazi iz Babilonskog kataloga zvIJezda, koji potiče iz oko 1200. pr. Hr. Ta astronomija je bila osnova grčke i helenističke astronomije, klasične indijske, islamske i srednjovekovne evropske astronomije.
Jedini dijelovi babilonske astronomije koji su preživjeli iz toga doba su efemeride ili tablični podaci položaja nebeskih tijela i srodni podaci za određeni period vremena, navedenih u jednakim vremenskim intervalima. Klasični grčki i latinski izvori često koriste pojam “Haldejci” za astronome iz Mezopotamije, koji su zapravo bili sveštenici-pisari, koji su se bavili astrologijom i drugim oblicima proricanja.
Stara Grčka i Rimsko doba
U doba grčkih i rimskih vladara, saznanja koja su bila rezultat astroloških promatranja primjenjivana su isključivo na vladare ili na pitanja društvenog blagostanja. Tek kasnije je dozvoljeno da pojedincima, zakonom, budu dozvoljena predviđanja budućnosti. U Rimu, astrologija je bila toliko popularna da ju je car August (63. god. p.n.e – 14. god. n.e) zabranio, jer je predstavljala opasnost za pravilno provođenje vlasti.
Prvim promatračima zvijezda bilo je poznato samo pet planeta – Merkur, Venera, Mars, Jupiter i Saturn. Budući da su bile nazvane po bogovima, verovalo se da predstavljaju božanska tijela, a njihovo kretanje s obzirom na pozadine sastavljene od mitskih bića predstavljenih sazvježđima, djelovalo je vrlo značajno. Ta veza između boga i “znaka” postala je temelj za ideju da se budućnost čovječanstva može predvidjeti proučavanjem kretanja nebeskih tijela.
Razvoj do 19. stoljeća
Na početku su postojale dvije podjele u astrologiji. Vremenska astrologija bavila se mjerenjem kretanja zvijezda i planeta i time predviđala njihov položaj. Ta grana se s vremenom pretvorila u astronomiju. S druge strane, vremenska astrologija bila je osnova za izvođenje drugog tipa, sudske ili individualne astrologije(neki je još nazivaju i natalnom astrologijom), popularnog aspekta koji omogućava predviđanje budućnosti klijentima na temelju karte neba u trenutku vašeg rođenja. Najpoznatija je grana astrologije jer zvijezde utiču na dijete u trenutku njegova rođenja i na temelju toga dolaze do određenih zaključaka u daljnjem životu tog djeteta. Od psihološke strukture, temperamenta, nasljednih faktora, do doticaja s okolinom, ljudima i situacijama u kojima će se nalaziti jednoga dana.
Novija historija horoskopa
Praksa pisanja horoskopa za 12 zoodijačkih znakova nastala je početkom 20. stoljeća, kao medijska forma porijeklom iz astrološkog simboličkog sistema. Prije toga nije postojala u astrologiji. Do 20. stoljeća riječ horoskop odnosila se na tačno izračunatu kartu s tačno određenim sahatom rođenja, pa je riječ horoskop zapravo označavao – ascendentni znak zoodijačkog kruga. Zanimljivo je da u znakološkom viđenju astrologije, odnosno tzv. medijskoj formi dnevnih horoskopa, nema uopće izračuna ascendentnog položaja, dakle nema horoskopa u njegovom pravom značenju.
(TBT, Nedeljnik)