Približavanje
Bosne i Hercegovine EU i priča o
humanitarcu Heribertu Hölzu
koji više od 20 godina pomaže BiH, neke su od tema kojim se bavi
njemačka štampa.
Ulrich Ladurner novinar lista „Die Zeit” se do 16. jula nalazi u Sarajevu. U tekstu pod
naslovom „U evropskoj čekaonici” Ladurner pored ostalog piše:
„Ovdje su nekada bili Kinezi, kaže stanovnik Sarajeva, ali su otišli jer u Bosni nisu mogli dobro
poslovati – Kinezi koji širom svijeta prave dobre poslove. Malezijci su na putu prema
aerodromu napravili višespratnicu,
ali više od trećine stanova je i dalje prazno. Uz Miljacku se nalazi moderna
zgrada u kojoj je smješteno
predstavništvo EU. U zgradi je zaposleno 160
radnika. Na pitanje zašto
tako veliki broj zaposlenih, jedan od saradnika EU kaže da za svakog ministra u BiH mora postojati neko ko će nadgledati njegov rad i ko će ga, ako bude neophodno, malo
pogurati.”
postati članica EU. Druga perspektiva za
zemlju sa skoro 4,5 miliona stanovnika ne postoji. Zaista, u zemlji postoji 150
ministara. To je najveći
broj ministara u jednoj zemlji na svijetu. Moguće je da će se
160 saradnika EU deprimirano povući iz zemlje, malo samljeveni u paklu bosanske birokratije. Međutim, ne smije se zaboraviti da je
ova mala zemlja u Daytonu pritisnuta od strane zapadnih sila. EU ponovo pokušava pomoći zemlji da krene u pravcu EU. Otkud odjednom ta energija? Šta je Bosna iz ugla Brisela u poređenju sa eurokrizom? Šta je Bosna u očima geostratega u poređenju sa ratovima u Afganistanu,
Libanu, Iraku i Siriji? Da, nekako smo zaboravili tu zemlju i potisnuli je u
drugi plan.”
neredi u Bosni. Protesti su bili usmjereni protiv korumpiranih elita u zemlji.
Trajali su kratko, ali su bili žestoki
i nasilni. Ustanička vatra je svoj odsjaj dobacila do
Brisela. Bilo kad se u toj zemlji mora nešto uraditi. Međutim,
nakon toga je izbio rat u Ukrajini. Ispostavilo se da je Putinova Rusija
najagresivniji protivnik EU. Rusija je zasjenila Balkan. Ipak, ovdje su svi:
Evropljani, Rusi, Amerikanci, Saudijci, Turci… vlada osjećaj da se u ovom otvorenom gradu,
Sarajevu, nakon višegodišnje stagnacije ipak nešto važnije događa.”
iz humanitarne organizacije „Bosnienhilfe”
koji je boravio u BiH za vrijeme posjete pape Franje. Također je obišao nekoliko gradova kako bi se uvjerio kako su donacije, koje je
obezbijedio, prihvaćene
kod ljudi.
kako bi ljudima pomogao na licu mjesta i prikupljenim donacijama ponudio
perspektivu. Njegovo posljednje putovanje u BiH, ovaj 72-godišnjak, neće skoro zaboraviti. 6. juna je na sarajevskom stadionu Koševo bio među 65.000 Hrvata, Bošnjaka i Srba s kojim je zajedno slušao poruke mira na misi koju je predvodio papa Franjo.
objasniti u kakvom siromaštvu živi znatan broj stanovnika ove
zemlje. Mladi ljudi u Bosni nemaju realne perspektive, jer nemaju posla`, kaže Heribert Hölz.
pojedinačne sudbine koje ga podsjećaju da je njegov posao i nakon više od 20 godina u toj zemlji i dalje
važan. Jedan od slučajeva je mlađi bračni par nezaposlenih iz Maglaja koji
ima nesposobnog sina i koji je u prošlogodišnjim
poplavama ostao bez krova nad glavom. Hölz kaže da mu za takve slučajeve donatori iz Rheinberga daju
novac. On je novac odnio toj ženi
i bio je iznenađen kada ju je početkom mjeseca ponovo posjetio u
njenom selu. Porušena kuća je imala novi krov. Heribert Hölz se nada da će kuća, do njegove naredne posjete, biti
spremna za stanovanje. Posjeta je planirana za oktobar mjesec”, piše Christiane Kathrin Dase u listu „Westdeutsche Allgemeine
Zeitung”, prenosi Deutsche Welle.
/The
Bosnia Times/