Suprugu Bashara Al-Assada, Asmu, nekad su nazivali “sirijskom princezom Dianom” i “pustinjskom ružom”. Danas je zovu “prvom damom pakla”.
Asma je rođena 1975. godine u Londonu, a njeni roditelji porijeklom su iz Homsa. Otac joj je kardiolog, a majka je radila u sirijskoj ambasadi u Londonu. Asma je cijeli život provela u Londonu, završila je prestižne škole među kojima je i King's College gdje je 1996. godine dobila diplomu iz računalnih nauka i francuske književnosti.
Tečno govori španski, arapski, francuski i engleski. Tokom školovanja imala je nadimak Emma, a The Sun piše da je bila omiljena među svojim školskim kolegama. Pamte je kao simpatičnu, no “ni po čemu posebnu”, piše britanski list.
“Izgledala je kao tipična Engleskinja. Nije bila pretjerano predana islamu te je bila veoma zapadnjački orijentirana”, kaže jedan njezin školski kolega.
Nakon školovanja zaposlila se u banci kao analitičarka. U to vrijeme već je hodala s Assadom kojeg je upoznala tokom njegove oftalmološke specijalizacije u Londonu, a tokom jednog porodičnog odmora u Siriji ponovno su se sreli. 2000. godine udala se za njega i dala otkaz na poslu. On je tad već bio predsjednik Sirije.
Kasnije se saznalo da je zbog braka s Basharom odbila mogućnost da školovanje dalje nastavi na Harvardu.
Kad su se vjenčali ona je imala 25 godina, a on 35. Godinu dana nakon vjenčanja dobili su prvog sina Hafeza, a nakon njega kćerkicu Zein te 2004. još jednog sina Karima. Njihovo vjenčanje dalo je nadu Sirijcima da stižu bolja vremena. Lijepa Britanka i mladi predsjednik školovan na Zapadu djelovali su kao put u bolju budućnost.
Sirijci su na početku voljeli svoju lijepu prvu damu, mnogi su tvrdili da donosi “dašak glamura” u tu zemlju. U isto vrijeme sa svojim savjetnicima radila je na svom imidžu “pustinjske ruže”. Željela je ostaviti dojam nježne žene koja se brine o ljudima.
Čak je i američki Vogue 2010. godine pisao o sirijskoj prvoj dami. Prikazali su je veoma bajkovito, obasipali komplimentima u tekstu koji je nedavno uklonjen s interneta. Upravo je taj tekst nosio naslov “Pustinjska ruža”.
Međutim, u trenucima najvećeg nasilja i političkog zatvaranja neistomišljenika, Asma je šutjela. 2012. godine procurili su mailovi poslani iz njenog ureda koji su otkrili da je tokom nasilja i napada u toj zemlji – ona šopingirala. Mailove je objavio Guardian, a Asmin ugled počeo je još više padati.
U jednom od svojih rijetkih intervjua koje je dala za ruske medije 2016. godine otkrila je da je imala priliku napustiti Siriju, no da to nikad nije htjela učiniti. “Tu sam od početka i nikad nisam ni razmišljala o tome da budem negdje drugdje”, rekla je.
Dugo se pričalo o tome koliko Asma zapravo zna o postupcima svog supruga. 2012. godine supruge britanskog i njemačkog ambasadora uputile su joj video u kojem su je zamolile “da zaustavi krvoproliće” te rekle da se “ne može više skrivati iza supruga”.
Asma nije reagirala ni tad ni kasnije, a mnogima je to bio dokaz da je ona itekako svjesna svega što se događa u Siriji te da to čak i podupire.
Ipak, ona na društvenim mrežama i dalje pokušava održati imidž humanitarke te na Instagramu i Facebooku redovito objavljuje fotografije sa sirijskom djecom, a uz svaku objavu stoji hashtag “volimo te, Asma”.
(TBT; Index.hr)