Piše: Joseph Nye, thebosniatimes.ba
Svaka azijska zemlja sada mnogo više trguje sa Kinom nego sa SAD-om, u razmjeri dva prema jedan. Tu bojazan je dodatno podgrijala nedavna odluka predsjednika SAD Donalda Trumpa da uvede carine, a prema multilateralnim institucijama pokaže prezir. Često se čuje pitanje u Singapuru: Hoće li američko liderstvo u Aziji preživjeti Trumpove godine?
Historija pruža određenu perspektivu. Američki predsjednik Richard Nixon je 1972. jednostrano uveo tarife američkim saveznicima bez upozorenja, kršeći okvir Međunarodnog monetarnog fonda i također vodio nepopularni rat u Vijetnamu. Strah od terorizma je bio raširen, a stručnjaci su izražavali bojazan za budućnost demokratije.
Naredne godine, David Rockfeller i Zbignjev Bžežinski kreirali su Trilateralnu komisiju koja se sastaje jednom godišnje da raspravlja o takvim problemima. Nasuprot teorijama zavjere, Komisija ima malu moć; ali poput drugih neformalnih kanala koncepta „druge demokratije“ dozvoljava privatnim građanima da istražuju načine za upravljanje teškim problemima. Rezultati se mogu naći u njihovim publikacijama i na web siteu.
U Singapuru nije postojao konsenzus povodom Azije nakon Trumpa. Na primjer, indijski i kineski članovi zastupali su različite pozicije oko uloge kineskih infrastrukturnih projekata. Pojedini Azijci i Amerikanci različito su govorili o perspektivama za uspješno rešenje korejske nuklearne krize, kao i velikom pitanju da li je kinesko-američki rat neizbježan. I pojedini Evropljani brinu da li aktuelna globalna neizvjesnost odražava uspon Kine ili uspon Trumpa.
Moja pretpostavka, koja je možda pogrešna, a kojom sam upozorio grupu, jeste da SAD može oporaviti svoje liderstvo nakon Trumpovih godina jedino ako ponovo nauče lekcije o korištenju moći sa drugima kao i nad drugima. Drugim riječima, SAD će morati koristiti svoju mehku moć da stvore mreže i institucije koje će im omogućiti da sarađuju sa Kinom, Indijom, Japanom, Evropom i drugima u rješavanju transnacionalnih problema – kao što su na primjer monetarna stabilnost, klimatske promjene, terorizam i cyber kriminal – koje nijedna zemlja ne može riješiti jednostrano. To će zahtijevati prevazilaženje jednostranih politika i stavova u vezi sa usponom Trumpa.
Što se tiče uspona Kine, nasuprot aktuelnom pesimizmu, SAD će zadržati važne prednosti koje će trajati duže nego čak i osam godina predsjednikovanja, ukoliko, naravno, Trump bude reizabran. Prva je demografija. Prema podacima UN-a, SAD je jedina razvijena zemlja koja će, kako se očekuje, doprinijeti globalnom rastu populacije do 2050. Kina, zemlja sa najviše stanovnika, prema projekcijama će izgubiti vodeću poziciju od Indije.
Druga prednost jeste energija. Prije deset godina, SAD su izgledale beznadežno zavisne od uvoza energije. Danas se, međutim, Amerika transformirala od energetskog uvoznika u izvoznika, a Sjeverna Amerika bi u narednoj deceniji mogla biti sama sebi dovoljna kada je riječ o energetskim potrebama, dok Kina postaje sve veći zavisnik.
Tehnologija je treća prednost SAD-a. Među tehnologijama koje će značiti moć u ovom vijeku su biotehnologija, nanotehnologija i naredna generacija informacionih tehnologija kao što su vještačka inteligencija i velike baze podataka. Prema većini eksperata, iako se kineski kapaciteti poboljšavaju, SAD ostaje svjetski lider u istraživanjima, razvoju i komercijalizaciji ovih tehnologija.
Štaviše, u pogledu istraživačke baze, Amerika je na četvrtom mjestu u svom sistemu visokog obrazovanja. Prema rang listi Univerziteta Šangaj, od vodećih 20 univerziteta u svijetu, 16 su iz SAD, dok nijedan nije iz Kine.
Peta američka prednost koja će vjerovatno nadživjeti Trumpovu eru jeste uloga dolara. Od spoljnih rezervi koje drže svjetske vlade, samo 1,1 posto je u reminbiju, a u dolarima 64 posto. Kada je MMF uključio reminbi u valutnu korpu čime je podupreo Specijalna prava vučenja, mnogi su bili uvjereni da su dani dolara odbrojani. Ali udio reminbija u međunarodnim plaćanjima od tada je opao. Valjane rezerve valute zavise od dubokih tržišta kapitala, poštenja vlade i vladavine prava. Ništa od toga nije vjerovatno u Kini u bliskoj budućnosti.
Šesto, SAD ima geografske prednosti koje Kina nema. Sjedinjene Države okružuju okeani, i Kanada i Meksiko ostaju prijateljske uprkos Trumpovoj pogrešnoj politici podrivanja Sjevernoameričkog trgovinskog sporazuma. Kina se, s druge strane, graniči sa 14 zemalja ali ima teritorijalne sporove sa nekima od najvažnijih kao što su Indija, Japan i Vijetnam. To ograničava mehku moć Kine. Iako geografija daje Kini kopnenu moć nad Južnim kineskim morem, SAD tamo nema teritorijalna potraživanja i uživa pomorsku suprematiju nad preostalih 95 posto teritorija okeana svijeta.
Ali, ono što je najvažnije jeste da SAD nije odlučan ratovati. Niti jedna drugoj predstavljaju egzistencijalnu prijetnju. Kada je počeo Prvi svjetski rat, Njemačka je nadmašila Britaniju 1900, a britanski strah od nemačkih namjera doprinio je katastrofi. Nasuprot tome, SAD i Kina imaju vremena da upravljaju mnogim svojim konfliktima i ne moraju da podliježu histeriji ili strahu.
SAD ne zadržava samo gore opisane prednosti već također i svoje saveze sa Japanom i Južnom Korejom. U svim predstojećim razgovorima sa sjevernokorejskim liderom Kimom Jong Unom, Trump će morati voditi računa da spriječi da Kimov režim postigne svoj cilj kojem dugo teži, a to je slabljenje tih saveza.
U Singapuru sam citirao odgovor Li Kuan Jua na pitanje koje sam mu jednom prilikom postavio oko toga da li će Kina nadmašiti SAD. Rekao je „ne“ jer iako Kina ima talenata među 1,4 milijarde ljudi otvorenost SAD je omogućila da iskoristi i kombinira talente 7,5 milijardi ljudi sa većom kreativnošću nego što bi Kina mogla. Ako ta otvorenost opstane onda će i američko rukovodstvo u Aziji ili negdje drugo najvjerovatnije preživjeti.
/Autor je profesor na Harvardu, donedavno je bio predsjednik Trilateralne komisije Sjeverne Amerike/
(TBT, Project Syndicate)