Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Nakon prošlogodišnjeg neuspjeha da se pošto-poto progura ovaj sporazum, Rijaset IZ je u svom godišnjem planu rada za 2018. striktno naznačio da ovaj sporazum mora biti potpisan već u januaru 2018. No tadašnji predsjednik Predsjedništva Dragan Čović objasnio je reisu-l-ulemi Kavazoviću da to pitanje neće biti na dnevnom redu Predsjedništva tokom 2018.
Niko nad vama ne smije da bdije!
Inače, već godinama se kroz uši javnosti provlači Sporazum o odnosima između Islamske zajednice i države. Dodaje se takvim sporadičnim saopćenjima i pomisao kako takvi sporazumi sa vjerskim institucijama drugih konfesija već postoje potpisani i verificirani, te kako je samo Islamska zajednica ostala bez jednog takvog sporazuma, da je zbog toga stigmatizirana i tome slično. Na promoviranju ovog sporazuma i lobiranju da se po svaku cijenu progura kod nadležnih državnih organa, intenzivnije se radi od dolaska na čelo ove vjerske institucije Husein-ef. Kavazovića, a naročito nakon što je sa pozicije predsjednika Sabora IZ kontrolu nad ovom vjerskom institucijom preuzeo kontroverzni političar iz sjene prisutan na američkoj crnoj listi – Hasan Čengić.
Nakon što ovaj sporazum, čiji tekst je potpuno nepoznat javnosti, nije prošao na raspravama u Vijeću ministara, njega je kao vruć krompir državna vlada prebacila Predsjedništvu naše zemlje. Na njemu uporno insistira još samo bošnjački član Predsjedništva, Bakir Izetbegović, dok su prema njemu rezervirana ostala dva člana Predsjedništva.
A sada da javnost malo pobliže upoznamo sa ovim sporazumom, njegovim sadržajem i svrhom. On bi se mogao podijeliti na dva dijela u smislu svog značenja. Jedan dio odnosi se na vjerska prava, poput pauze za obavljanje džuma-namaza ili prava vjernika da mogu nesmetano obavljati ramazanski post, prava na specifično odijevanje u skladu sa vjeroispoviješću i sl. No, preko vjerskih prava koja se isturaju naprijed, u pozadini ovog sporazuma krije se njegova suština. Po ovom dijelu sporazuma Islamska zajednica bi ostvarila svojevrstan presedan kojim bi sa državom uspostavila obligacioni odnos po kojem bi u praksi u službama i institucijama IZ-e prestala važiti jurisdikcija Bosne i Hercegovine, te gdje bi interni akti poslodavca bili vrhovni zakonski akti. Po tom dijelu sporazuma, vrh IZ bi mogao primati u službu i otpuštati iz nje radnike prema svojoj privatnoj volji bez ikakvog obrazloženja. Također bi bio strogo zabranjen bilo kakav inspekcijski nadzor u ovoj vjerskoj instituciji. Sporazum čak ide dotle da štiti čelne ljude IZ i od krivičnog gonjenja, da se niko iz IZ ne može krivično goniti od strane države, nego isključivo se slučajevi eventualnog kriminala istražuju od strane vrha IZ itd.
Dakako, ne treba još mnogo objašnjavati da se shvati da se na ovaj način Islamska zajednica pretvara iz vjerske institucije u eksteritorijalnu državu, koja bi se još koristila Bosnom i Hercegovinom, njenom teritorijom i infrastrukturom.
Repriza nacionalne izdaje iz Vijećnice
Stavljanju ovog famoznog sporazuma na sto za potpisivanje čelnim funkcionerima države, nije prethodila nikakva javna rasprava niti je javnost uopće upoznata sa tekstom ovog sporazuma.
Sve to čini da je javnost izmanipulisana. I ne samo javnost nego i pojedini političari, poput, naprimjer, Denisa Bećirovića koji se zdušno zalaže za potpisivanje Sporazuma iako ga, vjerovatno, uopće nije ni čitao. Jer da jeste, sasvim bi se prema njemu drugačije odnosio.
Sporazum, ovakav kakav jeste, ne bi potpisala ni jedna država na svijetu jer se nikad ne bi odrekla dijela svog državnog suvereniteta.
U svemu tome simptomatičan je stav pregovarača ispred IZ u vezi sa ovim sporazumom. Kada se treba napraviti neki kompromis, predstavnici IZ isključivo popuštaju u pogledu vjerskih prava: nije više neophodna ni pauza petkom u podne za džuma-namaz, nisu neophodne ni olakšice za postače uz ramazan, pa ni o odijevanju u skladu sa vjerskim propisima se više mnogo ne govori. Ali o dijelu sporazuma koji izuzima IZ iz jurisdikcije države BiH nema pogodbe. Hiperprotektivnost prema netransparentnom kadroviranju a naročito netransparentnim finansijskim tokovima je apsolutna. Trenutno čelništvo IZ to naziva svojim diskrecionim pravom i smatra da može da radi što mu je volja bez obaziranja na državnu legislativu, za koju se i ne trudi da je uopće i poznaje.
Najgore od svega toga jeste da su političke konekcije sa vladajućom strankom omogućile već sad stvaranje, odnosno kreiranje jedne takve situacije i atmosfere u IZ, te bi eventualno potpisivanje jednog ovakvog sporazuma bilo samo legalizacija faktičkog stanja.
Na najvećem gubitku kroz vođenje ovakve politike vrha IZ je upravo njeno članstvo, koje čini skoro polovinu stanovništva BiH i nacionalni korpus za koji čelništvo IZ tvrdi da predstavlja njegove interese, bilo vjerske ili još neke druge. Jer na taj način bošnjački narod gubi svoju vjersku instituciju a istovremeno se odriče i države u kojoj ravnopravno participira sa drugim narodima.
No situacija se mijenja i postepeno, ali nezadrživo u javnost cure podaci o stanju i dešavanjima unutar IZ. Javnost, ali i državne institucije pa i nevladin sektor sve više pokazuju zanimanje za zbivanja u njoj, posebno za maglovite finansijske tokove i masovno koruptivno zapošljavanje zbog kojeg je čak i izmijenjena organizaciona struktura ove vjerske zajednice. Ni međunarodna zajednice nije više indiferentna za ova pitanja.
U novonastaloj konstelaciji odnosa famozni sporazum IZ i države više ne predstavlja puku legalizaciju već kreiranog ambijenta eksteritorijalne države, nego se naglo pretvara u posljednju slamku spasa za skupinu povezanih lica koja svoje lične interese nastoje na ovaj način zaštititi od eventualnog procesuiranja, grubo i bogohulno zloupotrebljavajući vjeru kao paravan.
Stoga je nervoza i grčevito insistiranje na ovom sporazumu sada već razumljiva posljedica dekonspiracije stanja u IZ.
Tako da je famozni sastanak Izetbegovića sa reisom Kavazovićem, plus par predstavnika režimskih nacionalnih institucija, bio još jedna blamaža kako samog Predsjedništva tako i režimskih lidera. Zapravo, bila je to repriza skupa iz Vijećnice kada se bošnjačka elita okupila da podrži Izetbegovića za podnesak za obnovu revizije presude BiH protiv Srbije pred Haškim tribunalom. S tim da su se opozocioni lideri opametili i izostali sa ovog skupa jer nikad više neće na takvim skupovima podržati Izetbegovića čije državničke odluke rezultiraju brukom i nacionalnom izdajom kakvim je ocijenjen taj skup u Vijećnici.
(TBT)