Piše: Sergej Ponomarev, thebosniatimes.ba
Dagestan, mahom muslimanski region na jugu Rusije i obali Kaspijskog jezera, poznat je po prirodnim ljepotama, brojnim malim etničkim grupama, dugotrajnoj i nasilnoj islamskoj pobuni – i hrvačima.
Dječaci ovdje sanjaju da postanu poznati i poštovani hrvači poput mnogih gipkih i mišićavih olimpijskih šampiona koji su potekli odavde. Buvajsar Sajtijev osvojio je tri zlata, Mavlet Batirov dva.
Gradovi i sela usmjeravaju svoje resurse u sport, unajmljuju trenere i bioskopske dvorane pretvaraju u sportske. Dječaci se bore na strunjačama dok publika koju čine njihovi drugovi navija.
Muškarci iz Dagestana kažu da su se uvijek hrvali. Ali danas, ovaj region prihvata i voli hrvanje ne toliko zbog toga što uči mlade da se bore, koliko što ih spriječava da odu i bore se sa pobunjenicima.
Hrvanje nudi alternativu islamskom terorizmu.
“Svako ko postigne nešto u sportu osjeća samopouzdanje”, kaže Arsen Sajtijev, direktor škole u Mahačkali, glavnom gradu regiona.
“On ne mora da se dokazuje i neće pokušati da slavu stekne na pogrešan način. U ovom periodu života, oni pokušavaju da se dokažu”, dodaje on. “Mogu da se nađu u sportu i onda se neće upetljati u onu glupost.”
Ljudi sa ovih prostora kažu da su zbog nasljeđa i okoline skloni hrvanju. Težak život u planinskim selima i borbe sa susjednim plemenima formirali su ideal muškarca koji se ističe fizičkom snagom, karakterom i hrabrošću. Svakog jutra dječaci i mladići trče obalom Kaspijskog jezera.
Ova jutarnja vježba je jedan od tradicionalnih metoda da se izgube kilogrami kako bi hrvač mogao da uđe u odgovarajuću kategoriju. Vikendima, hrvači trče planinskim stazama.
Ponekad, partneri će stati i sparingovati na hladnom jutarnjem vazduhu.
Treneri se veoma cijene.
“Treneri pokušavaju da poduče sportiste svemu, a ne samo hrvanju”, kaže Abduč Kazanbijev, hrvač koji trenira. “Uče ih kako da se ponašaju u životu” i na terenu.
Siromaštvo je još jedan razlog što je hrvanje popularan sport u Dagestanu. Oprema je jeftina a hrvaču je potrebno samo jednodijelno odijelo i patike, što je prihvatljiv trošak.
Nasilje i dalje hara Dagestanom. U februaru je pripadnik Islamske države napao crkvu sa puškom i nožem. Neki procjenjuju da se na stotine boraca pridružilo ISIS-u u Siriji. Hrvačke dvorane nude drugačiju, pozitivnu viziju borbe i islama.
Treneri i sportisti se mole zajedno. A neki hrvači u sportu vide i vjerski značaj.
“Uvijek smo se hrvali”, kaže Adam Batirov koji se takmičio za tim u Bahreinu. “Sljedbenici Proroka su se također hrvali, a kako smo mi muslimani, hrvanje nam je došlo sa islamom.”
(TBT, The New York Times)