Kolijevka Prvog svjetskog rata Balkan je bilo mjesto preplitanja u sukoba carstava, etničkih zajednica i religija. Sada, upozorava analiza, region postaje bojno polje koje podsjeća na novi Hladni rat.
Rusija, kažu, širi utjecaj i pojačava etničke tenzije u zemljama koje se nadaju da će ući u Evropsku uniju. Njen utjecaj je već naveo Brisel da oživi usnule ciljeve za proširenje. Također je skrenuo novu pažnju Washingtona na sigurnosne rizike NATO članica.
Poslije složnog odgovora Zapada na trovanje bivšeg ruskog špijuna i njegove kćerke u Britaniji i progona oko 150 ruskih diplomata i obavještajaca, „Balkan je postao još važniji”, kaže Mark Galeotti, viši istraživač Instituta za međunarodne odnose u Pragu.
„Rusija za osvetu traži načine koji su asimetrični i otvaraju neke prilike za Moskvu”, rekao je on.
U izvještaju Evropskom savjetu za vanjske odnose, Galeotti navodi da „Rusija na Balkan gleda kao na bojište u svom ‘političkom ratu'” i pokušava “skrenuti pažnju i stvoriti potencijalne monete za potkusuravanje sa Evropskom unijom”.
Charles A. Kupchan, koji je bio evropski direktor Nacionalnog savjeta za sigurnost pod američkim predsjednikom Barackom Obamom kaže da „Rusi pokušavaju iskoristiti posljednji dio zapadne Evrope koji je politički nefunkcionalan”.
Situacija podsjeća na onu u Ukrajini gdje je Rusija prvobitno dozvolila da se Kijev pridruži EU, ali ne i NATO-u, a onda promijenila mišljenje što je dovelo do revolucije koja je podstakla Moskvu da anektira Krim i podstakne secesiju u istočnoj Ukrajini.
Na Balkanu, takmičenje sa Rusijom može izazvati novu nestabilnost u regionu koji se i dalje oporavlja od rata 1992-95. koji je rasturio bivšu Jugoslaviju.
U Sarajevu, mnogi ožiljci rata su izbrisani. Bivši Holiday inn, nekada mjesto bez prozora gdje su se reporteri krili u blizini Ulice snajperista tokom rata u Bosni, sada je sređen i pun. Gradska vjećnica u neomavarskom stilu, spomenik multikulturalizmu koji je bio granatiran i spaljen, sada je renovirana.
Pa ipak, Bosna i Hercegovina, slomljena zemlja skrpljena 1995. na kraju rata, ostaje krhka konstrukcija, puna korupcije, slabog liderstva i etničkih i nacionalističkih napetosti među zajednicama – to je metafora za Balkan.
To je jedna od nekoliko tačaka koje Rusija pokušava iskoristiti, kaže Kupchan, dok lider poluautonomnog srpskog regiona Republike Srpske, Milorad Dodik, nastavlja tražiti referendum o nezavisnosti. Druge tačke su Makedonija gdje su odnosi Albanaca i Slovena zategnuti, kao i između Kosova i Srbije.
Zazirući od ruskog miješanja, EU je ponudila ponovo mogućnost članstva Bosni i pet drugih zemalja zapadnog Balkana – Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji, Albaniji i Kosovu, a zauzvrat zatražila suštinsku strukturalnu reformu.
Skepsa u ovim zemljama prema Briselu je duboka. Mnogi sumnjaju u iskrenost EU koja postaje sve više populistička, nenaklonjenija migrantima i opreznija poslije Rumunije i Bugarske u vezi novih članica.
Niko ne vjeruje da je ijedna od ovih zemalja spremna da postane članica EU. Ali je brzina reformi počela da slabi kako je cilj bivao sve dalji.
Prije četiri godine, predsjedavajući Evropske komisije Jean-Claude Junker rekao je da neće više biti brzog širenja bloka, usporivši tako proces.
Prema riječima makedonskog ministra vanjskih poslova Nikole Dimitrova, izgledalo je kao da su „zaključani u čekaonici bez izlaza”.
„Juncker je pogriješio kada je rekao da nije zainteresiran za proširenje”, rekao je Carl Bildt, bivši švedski ministar vanjskih poslova i specijalni izaslanik UN-a za Balkan. „EU je skrenula pogled sa lopte na nekoliko godina i posljedice su se osjetile”.
Ali sa izlaskom Britanije iz bloka i Rusijom koja koristi razdor u regionu, EU je sada sastavila detaljan plan za Balkan.
Čak je i zvanično rekla da bi, ako sve prođe dobro, Srbija i Crna Gora, jedine dvije zemlje koje su u procesu pristupanja pa samim tim i prve na listi, mogle postati članice do 2025. godine.
Strategija bloka za Zapadni Balkan objavljena u februaru, predviđa šest inicijativa: vladavinu prava, sigurnost i migraciju, društveno-ekonomski razvoj, transport i energetsku povezanost, digitalnu agendu i „pomirenje i dobrosusjedske odnose”.
Bugarska, koja trenutno predsjedava blokom, oganizovat će specijalni samit o Balkanu u maju. Pitanje Balkana je u agendi Evropskog savjeta za juni, a Britanija će biti domaćin Samita o zapadnom Balkanu u julu, prije sastanka NATO-a u Briselu.
„Vrijeme je da završimo posao iz 1989”, kaže Johannes Hahn, komesar EU zadužen za proširenje. „Postavili smo 2025. kao indikativni datum za Srbiju i Crnu Goru koji je istovremeno realističan i ambiciozan”.
Bilt drsko dodaje: „Da li je realističan ili ne, ostaje da se vidi”.
Mnogi vjeruju da je preambiciozan imajući u vidu to da blok insistira da sve zemlje riješe svoja brojna pitanja granica. Tu su i ozbiljni unutrašnji problemi, dodaju iz Unije.
„Danas ove zemlje pokazuju jasne elemente državnog zastoja, uključujući veze sa organiziranim kriminalom i korupcijom na svim nivoima, kao i snažnu povezanost javnih i privatnih interesa”, navodi EU.
Postoje jasni dokazi o „ekstenzivnom političkom miješanju i kontroli medija”, kao i manju nezavisnosti sudstva, dodaje se.
Dodajte tome i slabe ekonomije i odlazak mladih u potrazi za poslom i šanse ne djeluju dobro.
Ali sada su i Amerikanci zainteresirani. Obnovljena zabrinutost Washingtona “potiče dijelom iz straha zbog širenja ruskog utjecaja”, kaže A. Ross Johnson i dodaje da Kongres sada traži od Ministarstva odbrane „procjenu sigurnosne suradnje između svake zemlje Zapadnog Balkana i Ruske federacije”.
Rusija je jasno stavila do znanja da joj je neprihvatljivo širenje NATO-a na Zapadni Balkan, a Moskva je bila umiješana i u čudan pokušaj puča u Crnoj Gori 2016, prije ulaska zemlje u NATO.
Rusija pokušava da učvrsti svoje pozicije u regionu, kako u vladi tako i u poslovnim krugovima tako da će ove zemlje kada uđu u EU „sa dobom donijeti i ruski utjecaj”, navodi Galeotti.
Strategija je slična onoj koju Kina i Rusija sprovode sa Grčkom i Kiprom, mjestima gdje se ruski novac može oprati i pretvoriti u eure.
Rusija je umiješana i u lokalne medije, kako preko sajtova koji su povezani sa Kremljom poput Sputnika, tako i zahvaljujući botovima koji koriste lokalne probleme da šire ruski utjecaj.
Bildt naročito izdvaja rusko investiranje u srpsku infrastrukturu. Iako ruske investicije ne mogu da se porede sa investicijama zemalja EU, Srbija ima prirodnu sklonost ka ruskoj, pravoslavnoj braći i sjeća se ruske podrške tokom rata na Kosovu.
„Da li je EU dovoljno osjetljiva da shvati šta se dešava u Srbiji”, pita Galeotti.
On misli da nije.
„Politika EU je mahom podržavala ono što umiruje Zapadni Balkan”, kaže Galeotti. „To je veoma opasno i stvara savršeno okruženje za Moskvu da igra svoje igrice”.
Brisel, kaže on, treba dati veću mrkvu i ponuditi iskrene podstreke institucionalnim reformana i istinske sankcije ako se one ne sprovedu.
Bivši visoki američki zvaničnik je region nazvao novim hladnoratovskim ratištem i dodao da je Brisel previše rigidan u pokušajima da održi ljude na pravom putu, a novac nije povezan onoliko koliko bi morao sa ciljevima reformi.
Zvaničnik koji je tražio da ostane anoniman kako bi sačuvao svoj utjecaj u regionu kaže da se zemlje reformiraju samo kada Brisel i Washington zajedno pritiskaju lidere da ostave stare navike korupcije, blokade zemlje, politiziranog sudstva i ruskih kompnija koje pokušavaju zauzeti ključne infrastrukturne institucije i medije.
Evropa nije voljna da uveze još problema. „Argument je da ako uvedemo i zemlje Balkana mi osnažujemo stabilnost”, kaže Norbert Rotgen, predsjedavajući Bundestagovog komiteta za vanjske poslove. „Ali da li je to tako?”
Ako uvezemo krhke zemlje u EU mi uvozimo krhkost”, dodao je on. „Ako napravimo kompromis o uvjetima, pustit ćemo unutra nestabilne zemlje otvorene ka stranim utjecajima. Zbog toga moramo biti oštri sa uvjetima ulaska”.
Ironija historije, kaže Bildt, je da je Jugoslavija ostala cijela, ona bi do sada sigurno bila u EU, jer je 1990. bila daleko ispred sadašnjih članica Rumunije i Bugarske.
„Da do rata nije došlo, cijela ova oblast bi bila članica EU”, rekao je on. „Balkan je uvijek živio najbolje kada je bio integriran u šire okrvire, što je danas, kao i ranije neophodno i jedino moguće u Evropskoj uniji”.
Kupchan ostaje optimista.
„Znate kako će se ova priča završiti, sa svim bivšim jugoslovenskim republikama integriranim u Evropsku uniju”, rekao je on. „Ali kada?”
(TBT, NYT, Autor Steven Erlanger)