Bibliotekar Abdulsalem Abdulkareem pažljivo se kreće između polica biblioteke al-Qadiriyya, sklanjajući svilenkaste prekrivače sa izložbenih staklenih vitrina kako bi ponosno pokazao neke od najljepših historijskih tomova ove kolekcije.
Mnogi od njih su bogato ukrašene kopije Kur'ana, kao što je ručno pisano izdanje u dva toma, čije su stranice duge skoro jedan metar, koje su prije nekoliko stotina godina u biblioteku stigle iz Taj Mahala kao poklon indijskog princa.
„Ovdje imamo nešto veoma posebno i jedinstveno,“ kaže Abdulkareem, otkrivajući još jedan Kur'an sa složeno izrađenim bordurama isprepletenim šarenim cvijećem i bogato ukrašenim zlatnim listićima. Stara nekoliko hiljada godina, knjiga je bila poklon od majke turskog sultana Abdul Aziza.
„Na kraju svakog ajeta nalazi se jedinstven dizajn – cvijet, šestokraka zvijezda ili posuda s voćem, razni detalji – i tako kroz cijelu knjigu, nešto što se nigdje drugo ne može vidjeti,“ objašnjava. „Mnogi eksperti za kaligrafiju i znakove i simbole dolaze proučavati ovu knjigu, ali ovi detalji su toliko misteriozni da niko u potpunosti ne shvata njihovo značenje.“
Biblioteka je zavučena u jedan kut ogromnog i prelijepog džamijskog kompeksa u kojem je smješteno i turbe šejha Abdul Kadir Gejlanija, perzijskog učenjaka iz 11. stoljeća koji je većinu svog života proveo u Bagdadu i osnovao sufijski red Kadirija.
Skrivanje knjiga
Jedan od najfascinantnijih eskponata je pohabani i umrljani tekst koji je 1258. godine preživio pljačku Bagdada predvođenu od strane mongolskog generala Hulegu, Džingis Kanovog unuka.
„Kada su Mongoli došli ovdje 1258. godine, spalili su biblioteke i toliko knjiga bacili u rijeku Tigris da se voda zacrnila od tinte,“ objašnjava Abdulkareem. „Ova knjiga, koja sadrži rasprave o Kur'anu i islamu, jedna je od rijetkih knjiga koje su tog dana spašene iz rijeke.“
Ova knjiga, zajedno sa cijelom kolekcijom bibiloteke Qadiriyya, također je izbjegla masovno uništenje i pljačkanje bagdadskih biblioteka 2003. godine nakon američke invazije Iraka. Deset biblioteka uništeno je samo u Bagdadu, a gubitak mnogih vrijednih kolekcija bio je događaj kojeg je generalni direktor Iračke nacionalne biblioteke i arhiva u Bagdadu, Dr. Saad Eskander nazvao „nezamislivom nacionalnom katastrofom“.
„Jedino ova biblioteka nije uništena jer ju je Bog zaštitio i zato što su naši radnici i volonteri – obični narod, a ne policija ili zaštitari, ostali da je zaštite,“ izjavio je treći najstariji imam džamije, šejh Abdulrahman.
On sjedi pored Gejlanijevog turbeta od 1974, dočekuje posjetioce, odgovara na pitanja i telefonom prima zahtjeve za molitve od vjernika i vjernica širom svijeta.
Prestravljen da bi i kolekcija Qadiriyye mogla biti meta dok su ostale bagdadske biblioteke pljačkane i paljene, glavni bibliotekar Abdulmajid Mohamed proveo je cijeli dan sa ostatkom osoblja pažljivo sakrivajući najvrijednije sveske u podrum, čak i dok su pucnjevi odjekivali gradom.
„Završio sam u 10 navečer i kada sam izašao, ulice su bilo potpuno puste jer je zavladalo bezakonje i svi su bili prestrašeni, nije bilo ni taksija, tako da sam pješice otišao kući,“ rekao je. „Ali sve je bilo vrijedno rizika jer smo morali zaštiti knjige.“ Nakon što su sakrili knjige, radnici su zapečatili sva vrata osim jednih.
Kompleks, danas okružen visokom betonskom ogradom i vojnom policijom, također je preživio eksploziju automobilske bombe 2007. godine s minimalnom štetom i ne toliko velikim brojem žrtvava, iako je smještena u prometnom dijelu grada.
‘Još uvijek smo tu’
Ali opet se našla pod prijetnjom 2014. godine u govoru lidera Islamske države (IS) Abu Bakra al-Bagdadija. On je izjavio da će ISIL-ovi borci „uništiti Husein ibn Alijevo turbe u Kerbeli i Abdul Kadir Gejlanijevo u Bagdadu,“ koje je nazvao „centrima politeizma“ za sufije i šije.
„Nismo se dobro osjećali kada je tzv. Islamska država to izjavila, ali nismo se ni zabrinuli jer imamo toliko snažnu vjeru u Boga,“ rekao je šejh Abdulrahman, ustajući sa svoje stolice pored Gejlanijevog turbeta kako bi pozdravio grupu pakistanskih hodočasnika.
„Oni su sebe nazvali muslimanima, ali mi ovdje stotinama godina predstavljamo muslimane i islam i pogledajte današnji rezultat. Još uvijek smo tu, a gdje je takozvana Islamska država sada?“ dodao je.
Prema riječima tamošnjih volontera, Gejlanijevo turbe posjećuju mnogi iračani i stotine hodočasnika svake godine, i sunnija i šija, čak i iz tako dalekih mjesta poput Pakistana i Mauritanije. Također kažu da redovno primaju kršćanske posjetioce, ponekad hinduse i jednog budistu koji svake godine dolazi u posjetu turbetu.
A opet mali broj današnjih hodočasnika obraća pažnju na biblioteku, za koju osoblje biblioteke kažu da postoji skoro 1000 godina, iako Gejlanijev lični rukopis čini temelj originalne kolekcije. Biblioteka ovisi od prihoda od zemljišta i okolnih posjeda, kao i donacija.
Stoljećima, sljedbenici Gejlanija poklanjaju knjige biblioteci. U posebno zaključanom ormaru blizu ulaza je Kur'an s delikatno izrađenim zlatnim koricama, poklon jednog Sirijca donešen prije 10 godina.
Iako su mnoge od najdragocijenijih knjiga biblioteke historijske kopije Kur'ana, ona u svom posjedu ima i mnoge vrijedne stare naučne tekstove i rukopise, a njen najstariji svezak je 950 godina staro djelo o lingvistici arapskog jezika.
„Mi pažljivo čuvamo knjige jer su one vrijedne i moraju se očuvati,“ kaže Abdulkareem. „Eksperti dolaze ovdje svako malo kako bi ‘vakcinisali’ knjige, da bi spriječili propapadanje, a također koriste posebne ‘lijekove’ za naše drevne rukopise stare 1950 godina, jer su i oni veoma vrijedni.“
Tihi optimizam
Mala grupa studenata koja tu pohađa medresu sluša predavanja iz islamskih nauka i arapske kaligrafije za dugačkim stolovima ukrašenim šarolikim cvijetnim prikazima. A direktna potomkinja Gejlanija, Nura, koja je sada na doktorskom studiju u Londonu, provodi tu mjesec dana godišnje izučavajući rukopise.
Ali stolovi u biblioteci Qadiriyya su često prazni. Broj studenata, istraživača i profesora sa univerziteta širom Iraka koje je privlačila stotinama godina znatno se smanjio pojavom interneta.
„Nekada je toliko studenata master i doktorskih studija dolazilo ovdje i skenirali smo sve naše najvrijednije tekstove kako bi studenti mogli izučavati kopije kako bi kod nas ostali originali,“ kaže Abdulkareem. „Ali sada, zbog interneta, većinu vremena dolazi samo šačica studenata.“
Unatoč skromnom broju posjetilaca, osoblje biblioteke i dalje drži ovo drevno zdanje i lučno zasvođena vrata otvorenim pet dana u sedmici. Dirljivo je i to što su nedavno napravili novu izložbu 100 godina iračkih novina na gornjem spratu. Uvijek se trude poboljšati svoju ponudu, čak i kada je tu samo nekoliko posjetilaca da u tome i uživa.
Abdulkareem priznaje da privlačenje posjetilaca nije glavni prioritet kompleksa čiji je fokus i dalje čvrsto na ispunjavanju svojih religijskih dužnosti dočekivanja hodočasnika i pružanja pomoći lokalnim siromasima. Džamijska kuhinja svakoga dana hrani stotine porodica.
Unatoč tome, osoblje biblioteke i dalje je optimistično i potiho se nada da će se povećati broj posjetilaca i da će steći veće priznanje, možda čak i svjetsko, kolekcije koju tako pomno čuvaju
Pored svojih rijetkih knjiga, Abdulkareem procjenjuje da bibilioteka sadrži između 80 i 85 hiljada knjiga, i vjeruje se da je trenutno najveća u Bagdadu nakon što je toliko toga izgubljeno 2003. godine.
„Bilo bi divno biti u kontaktu s drugih bibliotekama širom svijeta, ali mi ovdje nismo baš upućeni u sva dešavanja,“ tiho kaže Abdulkareem.
„Nemamo čak ni email adresu, tako da smo nekako odsječeni od ostatka svijeta, ali smo sretni i volimo ovaj naš posao s knjigama.“
(TBT, MEE, Prevela Esma Latić)
