KOLUMNA
Na prvi pogled, aplikacije za igrice sa imenima poput
“Pool 3D”, “Beer Pong: Trickshot” i “Real Bowling
Strike 10 Pin” djeluju bezopasno
Piše: Sapna Maheshwari, thebosniatimes.ba
Na prvi pogled, aplikacije za igrice sa imenima poput
“Pool 3D”, “Beer Pong: Trickshot” i “Real Bowling
Strike 10 Pin” djeluju bezopasno. U jednoj po imenu “Honey
Quest”, glavni junak je Jumbo, animirani medvjed.
Pa ipak, ove aplikacije prate šta njihovi korisnici gledaju
– neki od korisnika su djeca – čak i dok ne igraju igrice.
To je samo jedan u nizu primjera kako kompanije koriste
naprave za koje mnogi misle da ne mogu da žive bez njih i dokumentuju kako
korisnici, u svijetu sve bržih promjena u industriji zabave, gledaju televiziju
i reklame.
Aplikacija koristi softver startupa Alphonso, koji prikuplja
podatke o broju sati provedenih ispred televizora, koje kasnije koriste
reklamne agencije. Uz pomoć telefonskog mikrofona, Alphonsov softver može da
identifikuje audio-signale u TV oglasima i serijama, a ponekad može da uskladi
tu informaciju sa mjestima koje ljudi posjećuju i filmovima koje gledaju. Te
informacije mogu da se koriste kako bi reklame bile direktnije uperene na
publiku, ali i kako bi se analiziralo, na primjer, koja je reklama podstakla
neku osobu da ode do prodavnice automobila.
Više od 250 igrica koje koriste Alphonsov softver dostupne
su u Google Play radnji, a neke i u Appleovoj radnji.
Dio praćenja odvija se kroz aplikacije za igrice koje ni na
koji drugi način ne koriste mikrofon telefona, uključujući i igre za djecu.
Softver može da detektuje zvuke čak i kada je telefon u džepu, pod uslovom da
aplikacije rade u pozadini.
Alphonso navodi da je njihov softver, koji ne snima ljudski
govor, jasno objašnjen u opisu aplikacije i politici privatnosti i da kompanija
ne može da pristupi mikrofonima korisnika i njihovoj lokaciji ukoliko se oni ne
slože sa time.
“Korisnik ima izbor i uvijek može da se isključi”,
kaže Ashish Chordia, izvršni direktor Alphonsa, i dodaje da kompanija posluje u
skladu sa smjernicama Federalne komisije za trgovinu. Kompanija na svom siteu
nudi i instrukcije kako da se isključite sa aplikacije.
Alphonso odbija da otkrije od koliko ljudi prikuplja
podatke, a Chordia kaže da neće otkriti imena oko hiljadu igrica i aplikacija
za poruke i društvene mreže sa Alphonsovim softverom jer rivali pokušavaju da
im naruše dobar odnos koji imaju sa kompanijama koje razvijaju aplikacije. (New
York Times je identifikovao mnoge aplikacije tražeći “Alphonso
automated” i “Alphonso software” u Google Play storeu).
Chordia kaže da Alphonso ne dozvoljava da se njihov softver
koristi u aplikacijama namijenjenim djeci, ali je od decembra integrisan u više
od deset igrica poput “Teeth Fixed” i “Zap Balloons”
kompanije KLAP Edutainment iz Indije koja sebe opisuje kao firmu “čiji je
primarni fokus na edukativnim igricama za djecu i studente”.
Alphonso je jedna od nekoliko mladih kompanija koje koriste
nove tehnologije kako bi ušle u dnevne sobe potrošača u potrazi za
informacijama koje mogu da se prodaju marketinškim firmama. I pored priče o
digitalnim upadima u svijetu reklama, televizija i dalje učestvuje sa gotovo
sedamdeset milijardi dolara u godišnjim rashodima Sjedinjenih Država, a
oglašivači će rado platiti da povećaju i analiziraju efikasnost tog troška.
Prošle godine, trgovinska komisija je upozorila desetak
firmi koje su instalirale softver poznat kao Silverpush na aplikacije koje
koriste mikrofone aparata kako bi slušale audio-signale koje ljudi ne mogu da
čuju i saznale šta gledaju na televiziji.
Ove godine “Vizio” se nagodio i pristao da plati
2,2 miliona dolara zbog optužbi da je prikupljao i prodavao podatke o
programima koji su se gledali sa miliona televizora povezanih sa internetom bez
znanja i pristanka njihovih vlasnika.
Justin Brukman, direktor odjeljenja za privatnost potrošača
pri Uniji potrošača, kaže da kompanije koje prikupljaju podatke koji su im
potrebni moraju da to jasno predoče potrošačima.
“Kada vidi: ‘dozvola da mikrofon pristupi reklamama’,
korisniku možda neće biti jasno o čemu se radi. Možda će pomisliti da će
slušati šta gleda dok gleda fudbal subotom uvečer”, kaže Brukman.
“Moraju da se veoma potrude da jasno stave do znanja potrošačima šta se
dešava.”
(TBT, The New York Times)