GEOPOLITIKA
Snage sirijskih Kurda i sirijske vlasti postigle su dogovor
o pružanju zajedničkog otpora turskim snagama u sjeverozapadnoj sirijskoj
regiji Afrin gdje Turska trenutačno provodi ofenzivu “Maslinova grančica”.
FOTO: (Reuters)
Snage sirijskih Kurda i sirijske vlasti postigle su dogovor
o pružanju zajedničkog otpora turskim snagama u sjeverozapadnoj sirijskoj
regiji Afrin gdje Turska trenutačno provodi ofenzivu “Maslinova grančica”.
Damask nije službeno potvrdio postizanje dogovora, no
predstavnici sirijskih Kurda jesu, uz ogradu da postoji “protivljenje dogovoru”
i da bi on “mogao propasti”. O tome su se raspisale i svjetske novinske
agencije te turski i sirijski mediji. Prema nekim izvorima, sirijske provladine
snage (milicije) trebale su početi ulaziti u Afrin još u ponedjeljak, “u roku
od nekoliko sati”. Turski Habertürk prenio je kako bi trebale biti raspoređene
na 52 lokacije, i to, prema nekim navodima, uz granicu s Turskom. Sirijski
Kurdi, odnosno Jedinice narodne zaštite (YPG), navodno su, u sklopu dogovora,
pristali predati teško naoružanje.
Vijest o savezu sirijskoga predsjednika Bašara al-Asada i
YPG-a komplicira sirijski gordijski čvor i (ponovno) ukazuje na neobičnost i
licemjerje savezništava na toj geopolitičkoj bojišnici: zahvaljujući ovom
dogovoru, na terenu će se trenutačno, kako ispada, SAD (Kurdi) i Asad (znači
Rusija i Iran) boriti na istoj strani, i to protiv Turske, američkog NATO
saveznika.
Slaba vojska
Ankara je ofenzivu protiv YPG-a (kojemu podršku pruža SAD, a
s kojim si je vrlo dobra i Rusija) pokrenula 20. siječnja. Ona optužuje YPG za
direktne veze s Kurdistanskom radničkom partijom (PKK) koja se već desetljećima
bori za kurdsku autonomiju u Turskoj. Ofenziva je, računali su svi geopolitički
igrači, trebala biti kratka, no sad traje već više od četiri tjedna (neki kao
razlog vide neznanje u turskim vojnim redovima nakon čistke poslije neuspjelog
puča) i kraj nije na pomolu. To se očito ne sviđa nikome pa je nastupilo
vrijeme za novo preslagivanje na terenu.
Iran je već prije zagovarao opciju zbližavanja sirijskog
režima i Kurda, kao dvije strane koje drže najveće komade teritorija u Siriji
te se načelno slažu da treba postići dugoročno rješenje u Siriji, iako nemaju
istu viziju budućnosti. Nadalje, budući da se Asad povukao iz sjevernih
dijelova Sirije 2012., te dvije strane nisu bile u direktnom sukobu, nego samo
u sporadičnim.
Čini se da će sada biti onako kako želi Teheran, jedini
geopolitički igrač kojeg aktualna situacija ne stavlja u iznimno neugodnu
poziciju. Svima ostalima – i Turskoj i Rusiji i SAD-u – zadaje glavobolju.
Rusija je imala problema jer se povukla iz Afrina uoči
turske ofenzive, očito ne želeći ugroziti diplomatske odnose s Ankarom, no
nauštrb njoj prijateljskih Kurda, koji su je naposljetku optužili za izdaju.
SAD također gubi. Budući da pomaže YPG-u, u direktnom je sukobu sa svojom NATO
saveznicom.
Turska granica
“Iran smatra da kurdski borci imaju svoju liniju podrške i
da bi mnogi željeli vidjeti Tursku zaglavljenu u živom pijesku. Bolje je
spriječiti, nego liječiti jer bi tursko nazadovanje značilo novi status quo na
sjeveru i dalo novi zamah kurdskim težnjama oko teritorija uz tursku granicu”,
tvrde neki analitičari. Iran je svjestan da postizanjem dogovora sirijskog
režima i Kurda dobiva direktni pristup turskoj granici. Borci bliski iranskim
milicijama u Iranu navodno su viđeni uz Kurde.
Kurdski predstavnici tvrde “da mogu surađivati s bilo kojom
stranom koja im pruži ruku pomoći u jeku barbarskih zločina i međunarodne
šutnje”. Turske vlasti poručuju da su spremne boriti se sa sirijskim snagama
ako ove uđu u Afrin i da ih, ako ulaze da bi zaštitile YPG, nitko neće moći
zaustaviti.
(TBT, Jutarnji.hr)