KOLUMNA
“Hrabrost koju je pokazao tokom pet
godina u zarobljeništvu za vrijeme rata u Vijetnamu izgleda da jedino Trump
dovodi u pitanje”
Piše: Nina L. Khrushcheva, thebosniatimes.ba
Sudbina država često se svodi na izbore koje
je napravila nekolicina pojedinaca u posebnom trenutku u historiji. Danas se
upravo SAD suočavaju sa takvim momentom. Ono što nekolicina republikanaca
odluče izmijenit će budućnost ne samo zemlje već i same demokratije.
Moderna historija je opterećena sličnim
ključnim izborima u dobru ili u zlu. Prije jednog vijeka ruska revolucija se
svela na sučeljavanje od suštinskog značaja između čelične volje Vladimira
Lenjina i neodlučnosti Aleksandra Kerenskog, koji se na kraju
“izmigoljio” iz Sankt Peterburga da bi pobjegao od boljševika.
Druga ruska revolucija – uoči Nove godine
1999, kada je predsjednik Vladimir Putin zakoračio u vladu u kojoj će opstati do
dana današnjeg također se svela na usamljenu sebičnu odluku tadašnjeg lidera
zemlje.
Birajući da mu prioritet bude sopstvena i bezbjednost
porodice u odnosu na blagostanje Rusije, tadašnji predsjednik Boris Jeljcin
imenovao je Putina, bivšeg zvaničnika KGB, za svog nasljednika.
Gledajući pozitivnije, gdje bi bila Francuska
danas da u junu 1940, tada relativno nepoznat general Charles de Gaulle, nije
otišao u egzil i uputio strastveni poziv svojoj zemlji da se odupre nacističkom
okupatoru? Gdje bi Zapad bio, da je neko drugi umjesto Winstona Churchilla te
godine izabran za premijera Britanije?
SAD također imaju slične ključne trenutke,
nekoliko njih je opisao John Kennedy u svojoj knjizi “Profiles in
Courage”, koju je napisao prije nego što je postao predsjednik. Na primjer,
državni sekretar Daniel Webster podržao je Kompromis iz 1850. uprkos svojoj
mržnji prema ropstvu da bi spasio uniju.
Slično tome, Robert Taft je osudio nirnberško
suđenje, uprkos svojoj mržnji prema nacistima, kako bi odbranio fundamentalan
američki princip da osoba ne bi trebalo da bude retroaktivno krivično gonjena. Webster
Taft, kao i šest drugih koje je analizirao Kennedy, rizikovali su političku
propast i reputaciju preduzimanjem teških odluka jer su bili uvjereni da brane
najbolje interese svoje zemlje.
Nedavno je 11 konzervativnih članova
britanskog parlamenta odbilo da vladi Therese May da “Ovlaštenja iz doba Henryja
VIII” – ovlaštenje za stvaranje novih zakona ili eliminisanje starih bez
odobrenja parlamenta. Predvođeni bivšim državnim tužiocem Dominikom Grivom,
torijevski poslanici su odbili da podrže takav korak bez obzira na cenu. A cijena
je bila visoka: Griv je dobio prijetnje smrću dok su ostale torijevaci smijenili.
Amerika je danas jedno mjesto gdje se takva
hrabrost i nesebičnost ne mogu vidjeti. Štaviše, s obzirom na to da je predsjednik
Trump i republikanska većina u Kongresu usvojila niz poreskih zakona koji idu u
korist najbogatijim domaćinstvima u zemlji, a po cijeni toga da se zemlja
optereti dodatnim dugom od više od bilion dolara, takva hrabrost ne može biti
neophodnija.
Američki republikanci dugo su ukidali svaku mjeru
koja povećava budžetski deficit. Rob Portman iz Ohaja čak je bio i direktor
kancelarije Bijele kuće za upravljanje budžetom u vrijeme Georgea Busha. Sada
je on podržao smanjenje poreza koje će uzrokovati porast deficita ako ne i više
nego u vrijeme mandata Baracka Obame. (Trebalo bi spomenuti i Obamu koji je
pokušao da suzbije još jednu veliku depresiju umjesto da smanjuje takse bogatim
donatorima.)
Naravno, sedam republikanskih senatora – Susan
Collins iz Mainea, Robert Corker iz Tennesseea, Jeff Flake i John McCain iz
Arizone, Ron Johnson iz Wisconsina, Lisa Murkowski iz Aljaske i Marco Rubio sa
Floride – izrazili su zabrinutost zbog Prijedloga zakona. NJihove bojazni
odražavaju više fundamentalne strahove koje su ispoljili i neki senatori da Trumpova
administracija nanosi ozbiljnu štetu američkim institucijama.
Ali se čak ispostavilo da su i ovi senatori
doprinijeli Trumpovoj važnoj pobjedi u domenu zakonodavstva koja će pomoći
njegovom mandatu koji je na klimavim nogama dok produbljuje nejednakost u
zemlji na duži rok. Na taj način svoju partijsku lojalnost stavljaju iznad
brige za svoju zemlju.
Naravno, teško je tražiti više heroizma od McCaina.
Njegovu hrabrost koju je pokazao tokom pet godina u zarobljeništvu za vrijeme
rata u Vijetnamu izgleda da jedino Trump dovodi u pitanje, a njegova
dostojanstvena borba sa rakom mozga samo je pojačala poštovanje koje gaji
većina Amerikanaca prema njemu.
McCainov kolega senator iz Arizone na sličan
način ne podupire riječi djelima. Flake, čiji su memoari nazvani “The
Conscience of a Conservative”, nedavno je održao emotivni govor u Senatu u
kojem je osudio Trumpa, koga vidi kao nekoga ko ugrožava “američke
principe, slobode i institucije”, zanemaruje “istinu i
pristojnost” i učestvuje u sitnim i “bezobzirnim provokacijama”.
Ipak, Flake će podržati Trumpov prijedlog zakona o porezu bez mnogo mrštenja.
Murkowski i Collins su odigrali vitalnu ulogu
u sprječavanju da se uz Trumpovu podršku poništi Zakon o dostupnosti zdravstvene
zaštite (ACA) i zamijeni se mnogo okrutnijim prijedlogom zakona. I Corker se
predstavio kao neko ko se distancira od trumpovske kaljuge. Ipak, kada je riječ
o smanjenju poreza za bogate, ovi akteri su voljni koliko i svaki nepokolebljivi
trumpovski sljedbenik da svoju čast trampi za podršku svom plemenu.
Nakon dugog niza godina od sada neki mladi i
ambiciozni političari analizirat će Trumpov predsjednički mandat i u nastojanju
da objasne događaje koji se odvijaju pred nama pisat će o “kenndeyjanskim”
profilima kukavica sa akcentom na manjkavost ličnog integriteta republikanaca.
Pitanje koje se postavlja jeste šta će do tada biti sa američkom demokratijom.
/Autorka je profesorica međunarodnih poslova u
Novoj školi i viša savjetnica na Institutu za svjetsku politiku/
(TBT, Project Syndicate)