KULTURA
Iako za mnoge neočekivano, popularni hrvatski pisac Ante
Tomić, samoproglašeni “katolički ateista” ne odriče se Božića, a u
radosti praznika ga ne može omesti ma kakva izjava “nekog sebičnog i
okrutnog hrvatskog sveštenika”
FOTO: Tomić (Vojko Bašić / CROPIX)
Katolički Božić bio je prilika da hrvatski pisac i novinar
Ante Tomić obasni kakav je to on “katolički ateista” i zašto je dobro
slaviti Božić i ako niste vjernik. On u kolumni za “Jutarnji list”
piše da je prije izvjesnog vremena, u rodnom selu, na sahrani strine svog oca,
doživio da se ljudi čude zbog čega se moli i krsti za dušu pokojnice. Kako se
to ateista moli? On kaže da se na neki način odrekao crkve, tj. krivice koju
ona nameće, ali ne i katoličanstva ili samog Boga.
U kolumni Ante Tomić navodi da su ga nasmijali sunarodnici,
kao što ga uvijek nasmije njihov “jednostavan pogled na svijet oštro podjeljen
na naše i njihove, Hrvate i Srbe, katolike i pravoslavce, ustaše i
partizane”, i po kom je potpuno nevjerovatno da neko tvrdi da je ateista,
a krsti se i moli.
„A ja sam se, naravno, križao i molio jer sam volio strinu
mog oca i njoj bi bilo drago da sam za nju to učinio. Napokon, znam molitve i
usta mi ih nekako sama od sebe počnu šaptati. Pamtim ih neizbrisivo još od
vremena kad sam kao mali dječarac sjedio kraj babe u crkvi i zapanjeno zinuo u
drečave freske na plafonu. A i neke dijelove službe zbilja volim. Na
sprovodima, na primjer, uvijek protrnem kad svećenik kaže: “Duša moja čeka
Gospodina više no zoru straža noćna; više no zoru straža noćna”. Ne morate
zaista vjerovati ni da postoji išta takvo kao što je duša, ni da na nebesima
živi netko nalik Gospodinu, a da ovaj citat iz Psalma ipak doživite poetičnim i
potresnim“.
Tomić kaže da kad je katolički ateista, ljudi se obično
veselo nasmiju konstatujući da je to nekakva njegova “dosjetka”, a da
on “zapravo ne može da bude ozbiljniji”.
„Čak i ako vjerujem da je svijet materijalan i ništa i nitko
nije izuzeto od prirodnih zakona, da nijedan čovjek nije bezgrešno začet ni
ustao iz groba, ja još uvijek ne odbacujem cijelu tu stvar. Dapače, ni
zgranutost riječima sisačkog biskupa Vlade Košića, ili bilo kojom drugom
izjavom ili postupkom bilo kojega drugog skandaloznog, moralno bezvrijednog,
sebičnog i okrutnog hrvatskog svećenika, neće me udaljiti od katoličanstva“.
Božić mu je, kako kaže, zabavniji nego “pravim vjernicima”,
uštogljenim i strogim, kojima sve smeta: i dim roštilja, glasna muzika,
“debrecinke im smrde” i tuđa sreća ih čini nezadovoljnim.
„Citirat ću ponovno mudrog Luisa Bunuela: “Valja pobjeći od
krivnje, a ne od Boga”. Možda je to točka u kojoj je počeo i moj ateizam, moja
pobuna protiv Crkve, kad sam shvatio da se ne moram trajno osjećati krivim, da
mi ne mora biti loše ako sam sretan, sit i pospan pod dekom kraj peći. Da mi ne
mora baš svaki zalogaj zagorčiti misao kako neki gladuju. Opazili ste
vjerojatno, nema Božića da nekakav biskup u poslanici ne zagrmi kako je
sramotno komercijalizirati Božić, kako mi, eto, žderemo i ločemo, a toliko je,
ah, nesreće na ovome svijetu. Svako vam veselje neodgojeni svećenici moraju
upropastiti, svaka vaša lakomisleno i nepotrebno potrošena kuna njih
zabrinjava, srce ih boli da ste zaboravili na poniznost i skromnost. Ali, ništa
od toga nekako nije važno kad nekakav župnik kreten za pedeset hiljada eura
kupi Mercedesovu limuzinu. Oslobodite se terora krivnje, ignorirajte debeloguze
popovske licemjere i slobodno uživajte. “Ništa vam neće ovi dan pokvarit.”
(TBT)