GEOPOLITIKA
Uprkos vojnim pobjedama, postoje dobri strateški razlozi zbog kojih bi Rusija željela napustiti Siriju. Odnosi Kremlja sa glavnim podržavaocima pobunjenika protiv režima Bashara al Asada u Siriji, kao što su Turska i Zalivski savjet, ozbiljno su poljuljani vojnom intervencijom
FOTO: Putin, Asad (public)
Rusija se nakon više od dvije godine ratovanja i zvanično
povlači iz Sirije, saopćio je danas predsjednik Vladimir Putin. Iako je
proglasila pobjedu nad teroristima ISIL-a i uspostavila vojne baze, pojedini
analitičari ukazuju da Moskva već dugo traži izlaznu strategiju nakon što je svoj
angažman u Siriji okarakterizirala kao “veliki uspjeh”.
Još tokom 2016. govorilo se o kraju rata i planovima Kremlja
da povuče snage sa bojnog polja na Bliskom istoku. Posljednji nagoveštaj stigao
je prije samo dva mjeseca, kada su ruski mediji prenijeli da je tokom susreta u
Tel Avivu ministra odbrane Sergeja Šojgua sa izraelskim kolegom, rečeno da se
ruska misija u Siriji bliži kraju.
I portparol predsjednika Vladimira Putina, Dmitrij Peskov,
nedavno je opisivao ruske uspjehe kao “početak kraja rata u Siriji”.
Kao glavni razlozi povlačenja vojnika navedeni su poraz
terorista tzv. Islamske države, uz upozorenje da će Rusija još jednom napasti
ako se “usude da se ponovo pojave”. Tako djeluje da se Rusija iz
Sirije povlači kao apsolutni pobjednik (istina je da joj se ne mogu osporiti
pojedini uspesi) ali, razlozi za povlačenje mogli bi da budu i malo dublje
prirode ukoliko se zagrebe ispod površine.
1. Narušeni odnosi sa
velikim igračima
Uprkos vojnim pobjedama, postoje dobri strateški razlozi
zbog kojih bi Rusija željela napustiti Siriju. Odnosi Kremlja sa glavnim
podržavaocima pobunjenika protiv režima Bashara al Asada u Siriji, kao što su
Turska i Zalivski savjet, ozbiljno su poljuljani vojnom intervencijom.
Iz ruskog ugla, ponovno uspostavljanje odnosa bila bi mudra
strategija zarad dobrobiti državne ekonomije. Na početku ruske intervencije,
Ankara je bila jedna od najglasnijih protiv ruskog vojnog prisustva, i čak je
došlo do incidenta kada je Turska oborila ruski avion na granici sa Sirijom. Dvije
zemlje ipak su uspjele okončati višemjesečni diplomatski rat nakon
prošlogodišnjeg pokušaja vojnog puča u Turskoj, nakon kojeg su se vlasti u
Ankari okrenule Kremlju osjetivši se “izdanima” od dotadašnjih
partnera SAD. Prekinute su sankcije Moskve i počelo se sa izgradnjom gasovoda
“Turski tok”. Najavljena je i nabavka ruskih protivzračnih sistema
S-400 međutim, kako se ispostavilo, kupovina je na staklenim nogama.
Još jedan važan partner na Bliskom istoku jeste i Saudijska
Arabija s kojom je Rusija tek nedavno počela razvijati prijateljske odnose posjetom
kralja Salmana, što je ujedno i prva zvanična posjeta Riyadha Moskvi. Saudijci
su poznati kao “glavni operateri” na Bliskom istoku i Rusima je preko
potreban partner tog kalibra ukoliko žele zadržati uticaj u tom djelu svijeta.
Takođe, od volje Saudijaca zavisi i svjetska cijena nafte i gasa od čega ruska
ekonomija uspjeva preživjeti uprkos sankcijama, a Kremlju su sigurno važniji
sopstveni građani od Sirijaca.
I Turci i Saudijci žele Asadu vidjeti leđa i podrška Putina
sirijskom režimu im nikako ne odgovara zbog čega će rusko napuštanje Sirije
(makar prividno) dovesti do održavanja dobrih odnosa Kremlja, Ankare i Riyadha.
2. Vojni gubici
Pojedini analitičari ukazuju da postoje i čisto psihološki
razlozi za rusko povlačenje. Podrška Asadovom režimu dovela je do velikog broja
vojnih gubitaka Rusije. Ti gubici su, tokom dvije godine duge vojne kampanje,
konstantno rasli, piše “Algemeiner”.
Iako o broju zvaničnih žrtava nema mnogo podataka, u oktobru
je javnost otkrila da je Rusija u Siriji koristila i plaćenike, formaciju
poznatu kao “Vagner” tako da je zvaničan broj izgubljenih ljudskih
života i dalje nepoznat, ali svakako prevazilazi stotinu. Prema posljednjim
podacima, ruska vojska izgubila je 41 vojnika, ali je broj poginulih plaćenika
nepoznat, a sumnja se da je život među njima izgubilo najmanje 81 vojnika.
Pored ljudskih gubitaka, nisu zanemarljivi ni finansijski
gubici. Iako je Rusija kampanjim u Siriji uspjela “izreklamirati”
svoje oružje i tako osigura dodatne kupce, svaki dan proveden u Siriji je i te
kako uticao na vojni budžet. Prema procjenama “Business timesa”,
Rusija je dnevno na rat u Siriji trošila između 3 i 4 miliona dolara.
3. Preduga kampanja
Vojna intervencija Rusije u Siriji traje već dvije godine, i
sa svakim danom dužeg boravka broj žrtava mogao bi narasti, a novac da nestaje.
Vojne kampanje zahtjevaju i velike troškove, a Rusija trpi ozbiljne ekonomske
sankcije Zapada, zbog čega joj odugovlačenje sukoba nikako ne odgovara.
Rusija takođe ima iskustva sa propalim intervencijama
Sovjetskog saveza u Avganistanu, i svakako želi izbjeći istu sudbinu. Takođe,
svjedoci su produžene vojne kampanje koju Sjedinjene Američke Države vode u
Avganistanu više od jedne decenije. Mnogi zato i nisu iznenađeni što se Rusija
povlači iz Sirije, kako bi izbegla gubitke, i ljudi i novca, koje ne može dozvoliti.
Pojedini analitičari slažu se i da je ruska intervencija u Siriji imala za
cilj, između ostalog, i da skrene pažnju sa dešavanja u Ukrajini, što je djelimično
i uspjela, i da bi svako dalje odugovlačenje išlo na štetu Kremlju.
Krajem novembra ove godine, ruska vojna komanda prošla je
veliku reformu, piše američki “National interest”. Na visokim
pozicijama našla su se nova imena, a najznačajnije promjene zahvatile su ruski
Istočni i Centralni vojni distrikt.
Promjena koja je najviše iznenadila dogodila se u redovima
Centralnog distrikta, na čije čelo je došao general-poručnik Aleksandar Lapin,
koji je zamjenio oficira sa starijim vojnim činom, general-pukovnik. I svi
drugi distrikti pod komandom su general-pukovnika.
Novi komandant Istočnog distrikta, general-pukovnik
Aleksandar Žuravljov, bio je komandant grupe ruskih snaga u Siriji, od jula do
decembra 2016. godine. General Lapin služio je kao Šef osoblja grupe snaga u
Siriji. Uz njih, komandanti Južnog i Zapadnog distrikta, general-pukovnici
Aleksandar Dvornikov i Andrej Kartapolov, takođe su služili kao komandanti
ruskih snaga u Siriji.
Tako su četiri od pet ruskih vojnih distrikta pod komandom
veterana sirijske kampanje, od kojih jedan ima i juniorski generalski čin. Kako
se zaključuje u analizi američkog lista, očigledno je koliko je ovaj konflikt
bio edukativan za ruske oficire.
(TBT, The Business Times, Algemeiner, National interest )