Za The Bosnia Times piše: Omer Aymali
Prvi akvadukt Meke je izgradila supruga Abasijskog halife Haruna
Rašida, a kasnije će isti biti restauiran od strane kćerke Osmanskog sultana Sulejmana.
U vremenu Osmanskog carstva, igrađena
su razna remek djela, kao što su džamije, konačišta, domovi i česme. Institucionalizacijom nekih od ovih struktura, ista su postala neprevaziđeno dostignuće čak i
u današnjem vremenu u kojem živimo. Jedan od zaslužnih
članova iz Osmanske familije bila
je sultanija, Sulejmanova kćerka princeza Mihrimah. Sultanija Mihrimah dala je veliki doprinos, u dobrotvorne svrhe, izgradnjom džamije i stanice kako u Istanbulskom okrugu Uskudar, tako i
na sjeverozapadom dijelu grada Edirne.
Jedan od drugih velikih poduhvata za
koji je zaslužna sultanija Mihrimah je bio poduhvat popravke Mekanskog akvadukta pod imenom Ayn ul–Zubeyda. Kroz historiju, Meka je doživljavala u nekoliko navrata velike suše. To se pokazalo kao ogroman problem,
posebno za vrijeme sezone hadža, kada se povećavala gradska potreba za vodom.
U cilju
rješavanja ovog problema, supruga Abasijskog halife Haruna Rašida, sultanija Zubeyda izgradila je 60
km dug akvadukt na periferiji Meke na mjestu
zvanom Numanska dolina. Sultanija Zubaida dekorirala je harem Meke sa
vodenom fontanom te je tako riješila
problem potrebe za vodom za koji su imali
muslimani u vrijeme sezone hadža.
U vremenu sultana Selima I, regija Hidžaz je došla pod osmansku vlast. Ovaj događaj nameće Osmanskog sultana za novu dužnost. Ta
dužnost je podrazumijevala organiziranje hadža za cijeli muslimanski
svijet. Od tada pa nadalje, sultani bi nosili titulu “kustosi ili čuvari dva harema (dvije svete džamije)“, te
su se obavezivali da će raditi na tome da pomognu muslimane kako bi obavili svoje hodočašće u miru i sigurnosti. Jedna od obaveza
je bila i ta da će poduzeti sveobuhvatne projekte obnove u ovim oblastima svetih
mjesta muslimana.
Popravka akvadukta koji je vodila sultanija Zubeyda je jedan od tih primjera. Od 1560. godine akvadukt sultanije Ayn ul–Zubeyde je pretrpio velika
oštećenja zbog poplava i pijeska prouzrokovana pješćanim olujama, što ga je učinilo neupotrebljivim. Nakon toga, načelnik Meke u Istanbul je
poslao izvještaj, navodeći da akvadukt
treba da se popravi. Nakon
izvještaja, sultan Sulejman je za te potrebe popravke imenovao komisiju za izračun troškova popravke. Prema obračunu koji je sačinila komisija, potrebe za popravke akvadukta i pravljenje novih kanala su koštale gotovo 30.000 zlatnika.
Sultan
je preuzeo odgovornost za popravku
mekanskog akvadukta nakon što je čuo da je njegova
kćerka princeza Mihrimah također
bila jedna od prethodnih konstruktora ovih akvadukta. Zadužio
je arhitektu Mimar Sinana da popravi akvadukt, davši više od potrebne sume, tj. 50.000 zlatnika. U okviru iste
godine 1573., pod nadzorom Mimar
Sinana, restauracije akvadukta je počela. Nakon perioda od
10 godina restauracije, akvadukti su konačno bili završeni 1583.
godine.
Tokom popravke Ayn ul–Zubeyda, akvaduktu su pripojeni
i drugi izvori te je tako njegov
vodostaj povećan. Prije toga, akvadukt bi dosezao u snadbjevanju sa vodom samo do Arafata a ne u grad Meku. Međutim nakon što su završeni radovi i nakon što su se akvadukti proširili, voda se počela dostavljati I do raznih drugih lokacija.
Nakon
završetka ovih opsežnih popravki Ayn ul–Zubeyda akvadukta otvorena je ceremonija proklanjavanja. Ovaj akvadukt koji je prvobitno izgrađen od strane jedne sultanije je popravljen od strane
druge sultanije te je nastavio da služi muslimanskim hadžijama stoljećima nakon toga.
