BUSINESS
Svetski fond za prirodu 2006. godine proglasio je Ujedinjene
Arapske Emirate zemljom s najvećim ekološkim otiskom po glavi stanovnika. Ali u
međuvremenu se dogodilo i nešto drugo: Dubai se počeo mijenjati
FOTO: (Wikipedia)
Ukoliko želite uroniti u odlučnost Dubaija – te bujajuće
hrpe betona, stakla i čelika, koja je u posljednje tri decenije nikla na
usijanom arapskom pijesku – za početak se možete skijati. Posmatrana spolja, snježna
padina u trgovinskom centru Mall of the Emirates liči na srebrni svemirski brod
uspravljen u prizemlju. Uđete li, možete razgledati izloge Prade, Diora i
Aleksandera Mekvina prije nego što prođete kroz staklena vrata skijališta Ski Dubai. Kada prođete pored murala koji prikazuje Alpe, navučete skijašku jaknu i
rukavice, možete uživati u čudu koje omogućavaju klima-uređaji.
Na majici koju sam kupio kao suvenir nalaze se crtež
termometra i tekst: „Došao sam sa + 50 na – 8. Iako se činilo da na skijalištu
nije baš toliko hladno, ljeti temperatura u Dubaiju zaista može dostići blizu
50 °C. Vlaga je tada zagušljiva zbog blizine mora. Kiše su ovdje, međutim, rijetke
– manje od 100 milimetara godišnje. Nema stalnih riječnih tokova. Tla pogodnog
za održivi uzgoj usjeva praktično nema.
Kakva to ljudska naseobina ima smisla na ta-kvom mestu?
Dubai je stolejćima bio ribarsko selo i trgovačka luka, mala i siromašna. A
onda su ga nafta i neobuzdani procvat nekretnina pretvorili u grad prepun
arhitektonskih čudesa, s trećim najprometnijim aerodromom na svijetu. „S
gledišta održivosti, vjerovatno ga ne biste sagradili ovdje”, kaže Janus
Rustok, ugledni arhitekta koji se doselio ovamo iz Kopenhagena.
Pa ipak, učiniti grad održivim upravo je ono što Vlada
Emirata Dubai sada najavljuje.
Održiv? Dubai? Kad kamile polete, rekli biste. Godine
procvata učinile su Dubai primjerom pretjerivanja do kog dolazi kad imate
jeftinu energiju i nije vas briga za okolinu. Skijanje u zatvorenom prostoru
samo je simbol toga: daleko više fosilnih goriva Dubai troši na klimatizaciju
svojih staklenih nebodera. Da bi u svim tim zgradama iz slavine curila voda,
svakog dana se prerađuje količina morske vode dovoljna da napuni stotine olimpijskih
bazena. A da bi se načinilo još više plaža s još više luksuznih hotela i vila,
na koralnim grebenima sagrađena su ogromna vještačka ostrva.
Svetski fond za prirodu (WWF) 2006. godine proglasio je
Ujedinjene Arapske Emirate zemljom s najvećim ekološkim otiskom po glavi
stanovnika, uglavnom zbog emisija ugljeničkih gasova. To se prvenstveno
odnosilo na Dubai, kao na najuočljivijeg potrošača među sedam emirata. Deset
godina kasnije stanovništvo grada udvostručilo se i sad ima više od 2,8 miliona
stanovnika. Ali u međuvremenu se dogodilo i nešto drugo: Dubai se počeo mimenjati.
Duž Ulice šeika Zaida danas saobraća blještava podzemna
železnica bez vozača, koja prevozi otprilike isto onoliko ljudi koliko ih se
vozi tom zakrče-nom gradskom žilom kucavicom s 12 traka. Često je i brža. Novo
stambeno naselje zvano Održivi grad reciklira vodu i otpad te proizvodi više
energije nego što je troši. Izvan grada, u pustinji, Dubai gradi divovsku
solarnu elektranu koja će uskoro proizvoditi možda najjeftiniju i najčistiju
električnu energiju na svijetu. „Uprava je uočila da rast i privreda nisu
održivi bez smanjivanja emisija”, kaže Tanzid Alam, direktor odeljenja za klimu
i energiju u Emiratskom društvu za zaštitu prirode, koje je lokalni partner Svetskog
fonda za prirodu (WWF).
U Dubaiju „uprava” je Njegova ekscelencija šeik Muhamed ibn
Rašid el Maktum, 68-godišnji nasljedni emir, zvani još i Vladar. Šeik Muhamed
je na vlast došao 2006. godine. Odlučio je da grad do 2050. godine mora dobiti
75 odsto energije iz čistih izvora. Želi da gradski ugljenički otisak bude
najmanji na svijetu. Mnogi koje sam upoznao tokom nedavne posjete, među njima i
Rustoka i Alama, vjeruju da je to zaista moguće. A uspe li to ovde, kažu, može
da uspije i bilo gdje drugdje.
(TBT, N.G.)
