KOLUMNA
Ukoliko presuda Mladiću ne obuhvati sve tačke optužnice,
genocid počinjen u preostalim dijelovima Bosne i Hercegovine bit će na životu
koliko i žrtve koje će na njega opominjati
Piše: Anida Ključanin, thebosniatimes.ba
Uoči izricanja presude Ratku Mladiću, komandantu Glavnog
štaba Vojske Republike Srpske, pored brojnih tačaka optužnice koje mu se
stavljaju na teret, ona pod brojem 1 za genocid počinjen 1992. godine u 6
bosanskohercegovačkih općina, je najneizvjesnija. I dok su ostale tačke
optužnice više ili manje „sigurne“ a osuđujuća presuda po tački 2 optužnice za
genocid počinjen 1995. godine potvrdila bi već postojeću sudsku praksu
Tribunala, ono što je prethodilo ovom činu, kontinuitet činjenja krivičnog
djela genocida u periodu od 1992. do
1995, do sada pred ovim tijelom nije dokazan. Presuda Mladiću (ukoliko se
izuzmu drugostepeni postupak u ovom predmetu i predmetu Karadžić) posljednja je
šansa za sudsku potvrdu ovakve pravne kvalifikacije na međunarodnom nivou.
Zašto je pravna kvalifikacija počinjenih djela kao genocida
važna? Ma koliko pitanje pravde i donošenje satisfakcije žrtvama bilo bitno,
ono nije primarno; sudsko utvrđivanje počinjenja krivičnog djela genocida bitno
je zbog kreiranja historijskih i pravnih činjenica i nužnosti postojanja sudske
prakse koja će potvrditi da je unaprijed smišljenim i planskim
radnjama i mjerama, počev od aprila 1992. godine, u opštinama Prijedor, Sanski
Most, Ključ, Kotor Varoš, Vlasenica i Foča, počinjen genocid. Krivično djelo
genocida, koje zahtijeva dokazivanje djela u osnovi genocida (actus reus) i
namjere (mens rea) potrebne za počinjenje genocida, iako teško dokazivo, nije
nedokazivo. Počinjenje samih djela u
predmetnim opštinama dokazano je u više presuda pred Tribunalom, dok sama
namjera, da su djela počinjena sa ciljem potpunog ili djelimičnog uništenja
grupe kao takve nije dokazana, pa su stoga ova djela pravno kvalifikovana kao
zločin protiv čovječnosti.
Osuđujuća presuda po svim tačkama optužnice imala bi
izuzetno značajne pravne implikacije: genocid u 6 bh. opština napokon bi bio sudski
utvrđen, dok bi utvrđivanje postojanja udruženog zločinačkog poduhvata sa
predstavnicima najvišeg političkog i vojnog vrha Srbije, iako se u ovom sudu ne
sudi državama i utvrđuje se isključivo odgovornost pojedinaca, donijelo
prekretnicu i kod utvrđivanja uloge Srbije u ratu u BiH što je, zbog ishoda
revizije presude po tužbi BiH protiv Republike Srbije, izuzetno bitno.
Ipak, malo je vjerovatno da će se navedeno dogoditi. Po većini tačaka optužnice Haški tribunal se
već izjasnio u ranijim presudama i malo je vjerovatno da će u posljednjem mjesecu
rada mijenjati vlastitu sudsku praksu. Jedan od branitelja Mladića, Miodrag
Stojanović, istakao je kako se odbrana vodila slijedom utvrđenog u predmetu
Karadžić, što implicira da očekuju donošenje presude po sličnim stavkama. Izuzetak
od već utvrđenih činjenica predstavlja uvrštavanje masovne grobnice Tomašica u
dokazni materijal u slučaju Mladić, što ostavlja nadu za ovaj dio presude i stoga nije
isključeno, iako je malo vjerovatno, da je Tužilaštvo upravo u ovom predmetu
uspjelo dokazati ono što je izostalo u prethodnim slučajevima.
Također, malo je vjerovatno da će Ratko Mladić u udruženom
zločinačkom poduhvatu za koji se tereti, i pored dokaza koji ukazuju na vezu Republike
Srpske i Republike Srbije, biti povezan sa bilo kojim licem sa teritorije
Srbije, te je izvjesnije da će uloga srbijanskog rukovodstva i Republike Srbije ostati svedena na propuštanje sprječavanja genocida u Srebrenici.
Pravna kvalifikacija zločina počinjenih u predmetnim opštinama
je ispravna i nije ni u kom slučaju političke naravi. Genocid je počinjen, međutim,
dokazivanje tog djela, čiji teret leži na Tužilaštvu, je nešto sasvim drugo. Da
li su tužioci htjeli i znali da dokažu da je riječ o genocidu, te da li je
bosanskohercegovačka strana učinila sve u svojoj moći po ovom pitanju, drugo je
pitanje.
Ovo pitanje bila je svojevrsna prazna ploča na čiji sadržaj
smo mogli utjecati. Međunarodno krivično pravo razvijalo se poslije 1945.
godine, kao mlada pravna disciplina, kroz sudsku praksu međunarodnih krivičnih
tribunala i onaj osnovan za Jugoslaviju predstavljao je priliku ne samo za
presuđivanje zločincima i utvrđivanje istine nego i za kreiranje prava, te
stvaranje činjenica. Srbija je ovu mogućnost dobro iskoristila, te se za
počinjeni genocid, koji se u početku činio lako dokaziv, izvukla skoro pa
pravno neokaljana.
Značaj ovog predmeta ne ogleda se samo u onome što će obim koji bude zahvatala presuda donijeti za žrtve, bosanskohercegovčku javnost ili historiju
Bosne i Hercegovine; sudska praksa Tribunala, koja je već ušla u udžbenike
širom svijeta, bitan je izvor prava. Utvrđenje genocida u šest općina obuhvaćenih
optužnicom predstavljalo bi presedan i konačno bi pravno potvrdilo ono što je izostalo
u ranijim presudama Tribunala i kao takva ova bi materija bila izučavana širom
svijeta.
Izostavljanje 6 bosanskohercegovačkih opština svest će
genocid počinjen u Bosni i Hercegovini teritorijalno na Srebrenicu i vremenski na 1995. godinu. Sve ono što je prethodilo, stravični zločini počinjeni u
dolini rijeke Sane, Vlasenici i Foči, plan za koji je sam Mladić u maju 1992.
godine ustvrdio da je genocid i čijem je ostvarenju doprinio, ostat će na
razini progona i zločina protiv čovječnosti. Visina zatvorske kazne koja bude izrečena Mladiću, doživotna kazna koju je tražilo Tužilaštvo ili manja kazna, sasvim je irelevantna ukoliko genocid u 6 opština ne bude potvrđen.
Istina će biti ono što je utvrđeno prvosnažnim presudama, najvažnijim
i konačnim odlukama svakog postupka, ma kakva ona uistinu bila. Naravno, onima
koji pitanje genocida koriste za političke poene ili projekte prijedloge i
floskule, ovo je sasvim nebitno, kako je i sama riječ „genocid“ u bosanskohercegovačkom diskursu u
tolikoj mjeri ispolitizirana i iskorištena, pa i obezvrijeđena, da počinje da gubi
svoj pravi smisao. Amaterizam i individue sumnjivog morala koje su se uvukle u
ovo polje, pogotovo u udruženjima koje okupljaju žrtve, tek će koštati Bosnu i
Hercegovinu. Stoga, ukoliko se nauka hitno ne uključi sa ciljem naučnog
dokazivanja počinjenih zločina kao djela genocida, pogotovo ukoliko presuda Mladiću ne obuhvati tačku 1 optužnice, genocid počinjen u preostalim dijelovima
Bosne i Hercegovine bit će na životu koliko i žrtve koje će na njega
opominjati, te će nestankom njih nestati i posljednji tragovi njegovog
počinjenja.
(TBT)