TEOLOGIJA
Svestrani pristup Kur'anu neophodan je u
kontekstu novih okolnosti u kojima se nalazimo
Piše: Almir Fatić, thebosniatimes.ba
Jedna od odlika koja Kur’an kao Allahovu,
džellešanuhu, Uputu svim ljudima izdvaja u odnosu na prethodno objavljene
Knjige jeste – hifz (učenje Kur’ana napamet). Ta praksa je započela samim
njegovim objavljivanjem i traje do danas u svim muslimanskim društvima. Samo učenje
Kur’ana, gledajući i napamet, predstavlja ibadet za koji slijedi nagrada.
Ukoliko se to čini sa razmišljanjem i razumijevanjem proučenog, nagrada je još
veća, a primjenom toga u svakodnevnom životu ostvaruje se najviši cilj, smisao
i svrha kur’anske Upute.
Broj hafiza, onih koji kompletan Kur’an
znaju napamet, u BiH iz dana u dan sve je veći. Ukupan broj živih hafiza, prema
dostupnim podacima, u BiH je 377, i ta brojka nije statična, ona se i dalje
uvećava. Ova praksa zadobiva i svoje institucionalno uobličenje: prije dvije
godine (2015.) u Sarajevu je osnovana i Škola hifza kao projekt Medžlisa IZ-e
Sarajevo. Ona se organizira u džamijama širom Kantona Sarajevo i, kako je
objavljeno, odaziv polaznika je izvanredan (blizu stotinu). No u svakoj od šest
bosanskohercegovačkih medresa i na sva tri islamska fakulteta u BiH djeluje
svojevrsna škola hifza. A vjerovatno ih ima još po bh. džematima, a o kojima,
zasad, nedostaje precizna evidencija.
Dakle, hifz je maksimalno populariziran,
pogotovo kod mladih ljudi, i sve strukture Islamske zajednice (od nivoa
Rijaseta do medžlisa i džemata) pružaju toj aktivnosti adekvatnu i očekivanu
podršku. Aktivnost i praksu hifza u BiH također podržavaju različite fondacije
(npr. Fond Bošnjaci, Fondacija za hifz Časnog Kur’ana u BiH) kao i druge
institucije i udruženja, posebno one iz prijateljskih islamskih država. Bilježe
se vrlo interesantni i neobični slučajevi u vezi sa hifzom djece, koja u najranoj
dobi svoga djetinjstva nauče čitav Kur’an napamet.
Redovno se održavaju i sponzoriraju
takmičenja u hifzu različitog nivoa, pobjednici zasluženo nagrađuju i darivaju
(npr. tradicionalno takmičenje u Zagrebačkoj džamiji). Posljednji uspjesi naših mladih hafiza (Abdurrahmana
Tabakovića, Ahmeda Hamidovića i Ammara Muderizovića) koji su BiH predstavljali
na najprestižnijem Svjetskom takmičenju u hifzu Časnog Kur'ana “Kralj
Abdulaziz bin Saud”, a koje se
tradicionalno održava u Mekki i to 39. put po redu, činjenica je koja govori o
kvaliteti našeg hifza, hafiza i muhaffiza, verificiranoj, evo, na najvišem
nivou. Ovu činjenicu potvrđuje i članstvo hafiza prof. dr. Dževada Šošića u
prestižnoj i renomiranoj ocjenjivačkoj komisiji spomenutog takmičenja u Mekki.
Isto tako, tradicionalno se kod nas priređuju večeri Kur'ana u
većim i manjim džematima širom BiH na kojima nastupaju naši poznati hafizi i
karije koji svojim glasovima plijene pažnju prisutnih, oduševljavaju ih svojim
glasovnim mogućnostima u učenju Božijih mubarek riječi, izmame doboke uzdahe,
izazovu izuzetno duhovno iskustvo i posebno vjerničko stanje. Uobičajeno je da
na takve događaje dolazi veliki broj vjernika i vjernica, a Islamska zajednica
takvu praksu svesrdno podržava i respektuje.
Zbog svega ovoga možemo reći da je praksa hifza u BiH, kao i na
cijelome Balkanu, doživjela svoju obnovu, pogotovo u odnosu na godine prije oružane
agresije na BiH 1992. Ovo možemo kazati i za praksu organiziranja večeri učenja
Kur'ana različitim povodima i na različitim mjestima (jedna takva večer tradicionalno
se organizira i na FIN-u u Sarajevu).
Ovo su, dakako, stvari koje iznimno raduju i pokazatlji su vraćanja Kur'ana, na jednom njegovom nivou, u individualnu i kolektivnu praksu življenja
islama na ovim prostorima.
A zašto oni ne razmisle o Kur’anu?
No, možemo li navedenim biti zadovoljni ako uzmemo u obzir aktualiziranje
Kur'ana u drugim njegovim aspektima. Naime, postoje pristupi Kur'anu koji su
jednako važni kao i njegovo memoriranje, zapravo, važniji od njegovog pukog memoriranja
ne umanjujući, pritom, samo njegovo memoriranje (hifz). Da bismo ovo u
potpunosti shvatili nužno je da ozbiljno promislimo pitanje o svestranom
pristupu Kur'anu, njegovom učenju i, posebno, njegovom razumijevanju. Poticaje
za to nalazimo u samom Kur'anu:
Knjiga koju ti objavljujemo je blagoslovljena – da
bi oni razmislili (li jeddebberū) o ajetima njezinim i da bi se
opomenuli (li jetezekkere) oni koji su razumom obdareni (Sad, 29); – A zašto oni ne razmisle (jetedebberūn) o Kur’anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, oni bi u njemu sigurno
našli protivrječnosti mnoge! (en-Nisa’, 82); – Kako oni ne razmisle o Kur'anu (jetedebberūn), ili su na srcima katanci?! (Muhammed, 24); – Zašto oni o ovom Govoru (tj. o Kur’anu) ne razmisle? (jeddebberū) (el-Mu'minun, 68);
– I Mi smo olakšali Kur'an za pouku i razumijevanje (li z-zikr) (el-Kamer, 17, 22, 32, 40); – A tebi objavljujemo Opomenu da bi
objasnio ljudima (li tubejjine) ono što im se objavljuje i da bi oni
razmislili (le'allehum jetefekkerūn) (en-Nahl, 44).
Na osnovu navedenih ajeta dolazimo do zaključka da
je jedan od važnih ciljeva objavljivanja Kur'ana – tedebbur ili tefekkur tj. duboko(umno) razmišljanje o njegovim
ajetima, značenjima, porukama i poukama, kako bi se one pretočile u praksu,
program, metod ili stil življenja. Nigdje se u Kur'anu ne kaže da je Kur'an,
npr., objavljen da bi se učio napamet.
Svestrani pristup Kur'anu neophodan je u kontekstu
novih okolnosti u kojima se nalazimo. Naime, u periodu socijalizma, kada je
takav pristup bio objektivno nemoguć, vrijeme u kojem sada jesmo to iziskuje od
nas, štaviše, ono nam omogućuje svestrano i novo sagledavanje Kur'ana i njegove
povezanosti sa životom. Spomenimo, usputno, činjenicu prevođenja Kur'ana, koje
je kod nas značajno zastupljeno, a koja podrazumijeva njegovo razumijevanje.
Nekadašnji otpori tom činu prozlazili su, između ostalog, i zbog (samo)reduciranja
na memoriranje Kur'ana. Danas je, smatramo, prijevodu Kur'ana na bosanski jezik
nužno pristupiti institucionalno i timski.
Hafizi među ashabima
Razmotrimo, zakratko, kakva je bila praksa odabrane
generacije muslimana, ashaba, koji su bili svjedoci Objave i počašćeni društvom
voljenog poslanika Muhammeda, a.s. Čudno će nam, možda, zvučati podatak da je
među ashabima bilo malo hafiza u vrijeme života Muhammeda, alejhisselam! Ono što se uzima kao pokazatelj većeg broja hafiza među ashabima jeste Bitka na
Jemami protiv Lašca Musejlime, koja se odigrala se 12. god. po Hidžri. Navodi se da je u toj
bitki poginulo 70 (Sujuti), 500 (Handžić) ili, čak, 700 (Kurtubi) hafiza
Kur'ana. Međutim, pod pojmom hafiz tada se nije podrazumijevalo ono što mi
danas podrazumijevamo. Tada je ta riječ označavala osobu koja zna veći ili
manji dio Kur'ana napamet kao i, naravno, osobu koja zna cijeli Kur'an napamet.
Zapravo, tada je jedan drugi termin bio u upotrebi: kurra’ (karije), tj.
oni koji su znali dosta Kur'ana napamet, a ”takvih je bilo sasvim dosta”
(Handžić). Danas je riječ hafiz zadobila svoje tehničko značenje i označava
samo osobe koje znaju napamet cijeli Kur'an.
U hadisu koga bilježe Buhari
(br. 3810) i Muslim (br. 2465) od Enesa b. Malika, r.a., a koji služi kao
potvrda da je u vrijeme Muhammeda, alejhisselam, samo nekolicina ashaba znala
kompletan Kur'an napamet, navodi se: ”U vrijeme Vjerovjesnika,
a.s., cio Kur'an su sakupila (džeme'a l-Qur'an, tj. znala ga
napamet) samo četverica ljudi i to svi iz reda ensarija: Ubejj b. Ka'b, Mu'az
b. Džebel, Zejd b. Sabit i Ebu Zejd”.
Isto tako, Buhari (br. 5004) prenosi da je Enes, r.a., rekao:
”Vjerovjesnik, a.s., je umro, a čitav Kur'an napamet naučili su samo četverica
(lem jedžme'i l-Qur'ane gajru erbe'a): Ebu Derda, Mu'az b. Džebel, Zejd b. Sabit i Ebu Zejd”. Sujuti
ističe da je ova predaja u kontradiktornosti sa prethodnom zbog toga što se izričito
ograničava na četiri osobe. Većina imama u ovom slučaju, kaže Sujuti, ne
odobrava ograničavanje na četiri osobe (šire v. El-Itqan fi ulumi l-Qur'an, Daru
l-kutubi l-‘arebi, Bejrut, 1999., 1/246-250). Dakle, sigurno je bilo više
takvih osoba, kako to navode kasniji učenjaci (npr. Sujuti, Kurtubi i Nevevi od
klasičnih učenjaka, a Subhi es-Salih od savremenih učenjaka). Kasnije se taj
broj među njima uvećavao. Riječi Enesa, r.a., Kurtubi tumači tako što kaže da
one znače da su ga samo spomenute osobe ”naučile direktno od Allahova
Poslanika, alejhisselam, (teleqqijen), dok su ostali učili jedni od
drugih” (1/93-94).
Kurtubi u predgovoru svog velikog tefsira ima odjeljak pod naslovom Babu kejfijjeti t-te'allumi ve l-fiqhi bi Kitabillahi te'ala ve sunneti
Nebijjihi ve ma dža'e ennehu sehule ‘ala men teqaddeme l-‘amelu bihi dune
hifzihi, a što znači: ”Kako proučavati i razumijevati Kur'an i Sunnet
Njegova vjerovjesnika i predaje koje govore o tome da je to olakšano onome ko da
prednost postupanju po Kur'anu a ne njegovom pukom memoriranju” (1/68-71).
Između ostalih, Kurtubi navodi dvije vrlo zanimljive predaje. Prema
prvoj, Abdullah ibn Mes'ud rekao je: ”Nama
je bilo otežano učenje Kur'ana napamet, a olakšano postupanje po njemu. Onima
poslije nas bit će olakšano učenje Kur'ana napamet (hifz), a bit će im otežano
postupanje po njemu”.
Prema drugoj predaji, Ibn Omer je izjavio: ”Na početku ovog
Ummeta, ugledni ashabi Allahova Poslanika, alejhisselam, od Kur'ana su znali
napamet samo jednu suru ili nešto više od toga, ali su primjenjivali Kur'an u
praksi. A na kraju ovog Ummeta ljudi će učiti Kur'an, među njima djeca i
slijepe osobe, ali po njemu neće postupati!” (El-Džami’ li ahkami l-Qur'an,
Al-Resalah, Bejrut, 2006., 1/69).
Husein-ef. Đozo pisao je: ”Sve dotle dok je Kur'an
bio predmet primjene u praksi, dok se živjelo po njegovim direktivama, njegova
misao je bila živa i predstavljala je za muslimane pokretačku snagu” (Izabrana
djela, El-Kalem & FIN, Sarajevo, 2006., 1/421).
To je, dakle, bio metod ashaba, neka je Uzvišeni Allah zadovoljan
svima njima, u postupanju sa Kur'anom a čijom praksom je bio zadovoljan Allahov
Poslanik, alejhisselam, od koga su oni, zajedno sa njegovim Sunnetom, preuzeli
i pronijeli Časni Kur'an.
Neke
sugestije i prijedlozi
Ne umanjujući značaj hifza i večeri Kur'ana kod nas, jer su oni vid
ibadeta, ovdje želimo, na temelju kur'anskoga Teksta i prakse ashaba,
potencirati i dati prednost razmišljanju i razumijevanju Kur'ana u odnosu na
njegovo puko memoriranje (hifz). Da budemo sasvim jasni: obnovljenu praksu
hifza potrebno je nadograditi ovom dimenzijom koja, čini se, nije u dovoljnoj
mjeri prisutna.
Rahmetli Mehmed-ef. Handžić u svom tekstu o hifzu navodi da
neki islamski učenjaci smatraju nekom vrstom bid'ata pamćenje Kur'ana napamet
bez razumijevanja njegovih odredaba. Također, navodi da Ibn Rušd u svom djelu Džami'u
l-bejani ve t-tahsil bilježi kako je Ebu Musa el-Eš'ari pisao halifi Omeru
da je u Basri mnogo ljudi napamtilo Kur'an. Halifa Omer mu je odgovorio da im
odredi stanovite nagrade iz državne kase. A kada mu je Ebu Musa pisao da se
broj takvih sljedeće godine podvostručio, halifa Omer mu je odgovorio:
”Ostavi ih, ja se bojim da se svijet ne zabavi učenjem Kur'ana napamet, a
da ne zapuste njegovo razumijevanje” (Izabrana djela, Ogledalo,
Sarajevo, 1999., 2/267-268).
U tom smislu, obrazovnim institucijama islamske zajednice u BiH i
svim drugim zainteresiranim ustanovama dajemo nekoliko konkretnih sugestija i prijedloga
shodno kojima bi se, vjerujemo, povećalo i olakšalo zanimanje muslimana za odgovornim
razumijevanjem i razmišljenjem o kur'anskim uputama i njihovim širim
studiranjem i proučavanjem:
1. u odgojno-obrazovnim institucijama
IZ-e uvesti sekcije za tefsir i različite pristupe Kur'anu uz obavezno
vođstvo priznatog profesora, alima ili imama;
2. već nekoliko godina kod nas se, u
sve većem broju džemata, uz ramazansku mukabelu, aktivira i praksa kratkog
tefsira (tumačenja) džuza koji se uči za određeni dan. Ovu praksu
treba nastaviti i proširiti;
3. Sarajevo je nekada bilo poznato po
svojm halkama tefsira koje su vodili naši poznati i priznati alimi. Tu
praksu je potrebno reaktivirati npr. u vidu mjesečnih halki ili predavanja na
jednome mjestu u gradu Sarajevu, ali i u drugim mjestima širom BiH;
4. pored večeri Kur'ana, na
kojima se Kur'an uči i sluša, uvesti i praksu, nazovimo ih: večeri tumačenja
Kur'ana, na kojima bi se Kur'an tumačio, objašnjavao i komentirao shodno,
da parafraziramo našeg velikog Gaziju, ”duhu vremena i mjesta”;
5. nalik organiziranju takmičenja u
hifzu Kur'ana, valjalo bi razmisliti o organiziranju takmičenja u tefsiru,
tj. razumijevanju značenja Kur'ana, u mektebima, školama i fakultetima. Osmislio
bi se model koji bi bio atraktivan mladima, učenicima i studentima, a kroz koji
bi se učili načinima razumijevanja Kur'ana i spoznavanja njegovih značenja iz
raznih spoznajnih perspektiva.
(TBT)