ANALITIKA
Jedna od posljedica referenduma koji je prije
izvjesnog vremena sproveden u Sjevernom Iraku je ovo zbližavanje dviju zemalja
Piše: Cemil Dogac, thebosniatimes.ba
Turska i Iran su dvije sile koje već skoro 400
godina dijele nepromijenjenu granicu od 560 km. U Iranu se trenutno pored
Teherana nalaze turske ambasade i u Tebrizu, Urumiyeu i Mešedu, dok se u
Turskoj pored ambasade u Ankari nalaze i ambasade u Istanbulu, Erzurumu i
Trabzonu.
Turska po pitanju Irana za cilj ima
unaprijeđenje odnosa baziranih na dobrosusjedskim odnosima, međusobnom
poštovanju i bez miješanja unutrašnjih politika. Naročito u posljednjim
sastancima na visokom nivou, obraća se pažnja na unapređenje bilateralnih
političkih dijaloga na svim poljima.
Jedna od posljedica referenduma koji je prije
izvesnog vremena sproveden u Sjevernom Iraku je ovo zbližavanje dviju zemalja.
Ima i onih koji ovo zbližavanje vide kao novo savezništvo na Bliskom istoku. Za
sada je još uvijek rano ovo okarakterisati kao savezništvo, ali neće biti
iznenađujuće ako se ovo zbližavanje pretvori u savezništvo.
Već dugo godina između Turske i Irana, na
jugoistočnom geografskom položaju, od Kavkaza do srednje Azije, odatle ka
Bliskom istoku, na mnogim poljima postoji konkurencija. Konkurencija nikada
nije ni prestala. Međutim postoje i Sadabad i Bagdad paktovi koji imaj uza
primatni cilj bezbjednost, a također znamo i to da su i u saradnji sa nekoliko
ekonomskih i trgovinskih organizacija.
Predsjednik Republike Turske je u svojoj
posljednjoj posjeti Iranu skrenuo pažnju Bliskog istoka na relacije
Iran-Turska. Možemo reći da su odnosi dviju zemalja u pogledu sigurnosti znatno
uznapredovali poslije posjete Iranu načelnika turskog Generalštaba Hulusija
Akara kao i poslije poşete iranskog načelnika Generalštaba Muhammeda Bakirija
Turskoj.
Danas ovo kuda vodi rasparčavanje Iraka i
Sirije još više zbližava Ankaru i Teheran. Komentariše se da će se ovo zbližavanje
još više intenzivirati poslije reakcija na nelegalni referendum u sjevernom
Iraku. U tom smislu se učešće predsjednika Erdogana na 4.Vijeću visoke saradnje
u Teheranu smatra veoma bitnim. Tu su potpisani mnogi ekonomski sporazumi od
bankarstva, preko turizma sve do carina i prirodnog gasa. Osim toga prednjačile
su teme za upotrebu domaće valite u trgovini.
Ankara i Teheran su odlučni u odvraćanju
Barzanija od njegove odluke, dajući podršku Bagdadu u poduzimanju preventivnih
koraka protiv Erbila. Na ovo ukazuju Erdoganovi sastanci u Teheranu sa iranskim
liderima. Na primjer, značajno je to da Erdogan dijeli mišljenje sa iranskim
liderima o podršci Barzaniju od strane Izraela i SAD-a. Ono što je još važno
odlučeno u Teheranu je pooštravanje mjera protiv Barzanijeve vlade. A kakve će
te nove mjere biti, to se zasad još uvjek ne zna. Naročito se Turska po tom
pitanju ponašala uz dozu preventive, a očekuje se da će tako i nastaviti.
Još uvijek je nepoznato šta će biti sa ovim
novim sankcijama. Naročito je Turska bila oprezna po ovom pitanju i očekuje se
da će ovaj stav i dalje zastupati.
Neke Zapadne zemlje, koje su kao sredstvo
politike na Bliskom istoku podržavale terorističke organizacije poput PKK/PYD,
stekle su neke interese u Iraku i Siriji, koji Tursku i Iran primoravaju na
saradnju na polju sigurnosti, pri tom ostavljajući po strani sukobe mišljenja.
Zapadni saveznici Turske, koji u ovoj situaciji zapostavljaju vitalne interese
Turske, trebaju shvatiti da su Ankaru primorali na saradnju sa Moskvom i
Teheranom. Jer sve ovo što se zbiva je pitanje sigurnosti Turske. U ovoj
situaciji saveznici sa Zapada trebaju učiniti ono što im se nalaže u suprotnom
je neizostavna bliskost Turske sa Iranom i Rusijom.
Turska i Iran su svjesni prijetnji iz regije.
Zbog toga će se nastaviti njihovo zbližavanje. Zajedničke sigurnosne strijepnje
koje posjeduju ubrzavaju zbližavanje dvije zemlje. Borba za prevlast, koju vode
obje zemlje kada su u pitanju Sirija i Irak, suočile su se sa ojačanjem
terorističke organizacije PKK koja prijeti teritorijalnoj cjelovitosti obje
zemlje. Zbog svega toga je zbližavanje dviju zemlja postalo neizostavno. Sada
se postavlja pitanje da li će Ankara i Teheran po strani ostaviti historijsko
rivalstvo i da li će se usredsrijediti na savezništvo? Odgovor na ovo pitanje
daće zbivanja koja će se dogoditi u regiji.
/Autor je profesor Ataturk Univerziteta,
odjela za međunarodne odnose/
(TBT)