KULTURA
Prve asocijacije na život Srba u Osmanskom carstvu su
islamizacija stanovništva, zulumi i ustanci. Ulazak naših istraživača u turske
arhive pomalo je načeo neke predrasude, pa i onu da je srpski narod 500 godina živio
teško pod turskom vlašću, pišu “Novosti
FOTO: (Gettyimages)
Srpski u turskom
“Vjekovi pod osmanskom vlašću na Balkanu danas su
svakako dio zajedničke historije”, naglašava Enisa Alomerović.
“Zanimljivo je da Srbi kuhanu kafu zovu turska, što je pogrešno. Poznato
je da Turci mnogo više piju čaj, nego kafu. Kao što postoje turcizmi u srpskom
jeziku, tako isto postoje srpske riječi koje su ušle u zvanični turski odnosno
osmanski jezik. One se mogu vidjeti u zvaničnim aktima, katastarskim popisima
stanovništva – defterima. To su riječi starac, siromah, vojnik, junak…”
Tek raščitana dokumenta svjedoče da je Beograd bio tranzitni
centar, a da je veliki broj Srba služio u osmanskoj vojsci. Osmanska država
bila je tolerantna prema svim građanima. To potvrđuje i ferman sultana
Sulejmana, zakonodavca iz 1560, kojim spriječava zloupotrebe pri sakupljanju
poreza u Smederevskom sandžaku. U fermanu se navodi da se svaki počinilac ima
kazniti, čak i ako je to sandžak-beg. Ipak, u nacionalnoj svijesti, kazuju historičari,
ostalo je sjećanje na posrnulu i oslabljenu osmansku državu iz 18. i 19. vijeka.
Najnovija dokumenta, međutim, potvrđuju da je u 15, 16. i dijelu 17. vijeka ona
bila snažno ustrojena, a vladar zaštitnik svih njenih stanovnika, bez obzira na
vjersku ili nacionalnu pripadnost!
“Ta dokumenta su
skoro jedini neposredni izvori za poznavanje unutrašnjih prilika pod kojima su živjeli
Srbi i drugi balkanski narodi u doba osmanske vlasti na Balkanu”, kaže
orijentalista i arhivista Enisa Alomerović, koja radi na obradi dokumenata u
Arhivu Srbije. “Raznovrstan korpus dokumenata iz osmanskog perioda
rezultat je velikog administrativnog i vojnog aparata turske imperije, koji je
bio dobro organizovan”.
Kao što je već poznato, dr Miroslav Perišić, direktor Arhiva
Srbije i Ugor Unal, generalni direktor Direkcije državnih arhiva Turske, krajem
2015. potpisali su protokol o saradnji. U istanbulskom arhivu, među desetinama
miliona dokumenata, nalazi se i više stotina hiljada stranica značajnih za historiju
srpskog naroda. Poslije potpisivanja otpočelo je istraživanje u Osmanskom
arhivu u Istanbulu, na temu “Srbi u dokumentima turskih arhiva u periodu
od 1450. do 1700”, a kao rezultat 14.893 kopije stranica dokumenata u
digitalnoj formi pronašle su svoje mjesto i kod nas.
“Preuzete kopije dokumenata osmanske državne
administracije, putem kojih se odvijala službena korespondencija na svim
nivoima državne uprave, u najvećem dijelu se sastoje od deftera, zatim
dokumenata koji su izdavani na najvišem državnom nivou – fermana, raznih
hukmova i berata”, govori Enisa Alomerović. “Iz takozvanih Joklama
deftera iz 15, 16. i 17. vijeka može se zaključiti da su u osmanskoj vojsci
važno mjesto imali kršćanski vojnici”.
Iz bogatih izvora može se vidjeti da su Srbi bili zakupci
državnih prihoda od solana, skela, pirinčanih polja i rudnika. Na navedene
podatke ukazuje defter glavne kancelarije za zakup skela i solana u Nišu iz
1694. godine.
“Vojna snaga Osmanskog carstva nije bila sadržana samo
u kopnenoj vojsci, već i u mornarici”, objašnjava Alomerović. “Pored
mornarice postojala je i riječna flotila na velikim rijekama, naročito na
Dunavu. U dunavskoj flotili služili su kršćanski martolosi kao poseban vojni
red koji je od 15. do 18. vijeka bio obavezan da ide u vojsku. U zamjenu za
službu, imali su nešto povoljniji status od ostalog stanovništva”.
Razni su izvještaji iz kojih se vidi da su dunavsku flotilu,
početkom 17. vijeka, činili različiti brodovi – šajka, fregata, kalite brodovi,
kao i razni otvoreni brodovi koji su se, prema nekim dokumentima čuvali u
Beogradskoj tvrđavi. Među dokumentima je i telhis (saopštenje) velikog vezira o
određivanju taksa čuvarima brodova u beogradskom zimskom skrovištu.
“Iz građe se vidi da se od starješina uzimala taksa za
brodski prevoz i da je Beograd bio strateški centar iz kojeg se roba dalje
raznosila po mnogim krajevima Evrope”, kaže Enisa Alomerović.
Postojanje mosta u Beogradu, kojim se vršio izvoz robe,
potvrđuje dokument iz 1526. o popravci u kojoj je učestvovao Zaim Ali Ćelebija.
Među posadom beogradske tvrđave postojali su konjanici koji su kao mustahfazi
(čuvari tvrđave) uživali timarske prihode umjesto plata i o tome svjedoče
brojni dokumenti.
“Sačuvana dokumenta govore i o funkcionisanju osmanskog
sistema”, kaže Alomerović. “Pronašla sam dokumenta koja govore o
pravu žena, iz kojih se vidi da je osmanska država štitila udovice, bez obzira
na vjeru i nacionalnost. Obračun prihoda od rude bakra u blizini Peći može se vidjeti
u dokumentu iz 1569, koji je napisao beogradski kadija. Zanimljivi su i
dokumenti iz 1691. o obnovi kapije na Smederevskoj tvrđavi”.
(TBT)