TEMPO
Legendarni košarkaš Partizana i reprezentacije Jugoslavije
Dražen Dalipagić poznatiji kao Praja jedan je od petorice košarkaša koji su uz
Slavnića, Kićanovića, Delibašića i Ćosića obilježili zlatnu epohu jugoslovenske
košarke
FOTO: Dalipagić (Profimedia)
Legendarni košarkaš Partizana i reprezentacije Jugoslavije
Dražen Dalipagić poznatiji kao Praja jedan je od petorice košarkaša koji su uz
Slavnića, Kićanovića, Delibašića i Ćosića obilježili zlatnu epohu jugoslovenske
košarke. Bio je prvi Evropljanin koji je pozvan u NBA profesionalce, ali je
odbio ponudu Boston Celticsa prije više od četiri decenije.
Starije generacije još pamte čuveni poklič s košarkaških
tribina: “Kića i Praja, pobjeda do kraja”, a slavni košarkaš danas
prati uspjehe srpske reprezentacije i kaže da su na Evropskom prvenstvu
favoriti.
“Možemo da osvojimo medalju, a i ne moramo. Takva nam
je ekipa jer su je mnoge povrede poremetile”, rekao je Dalipagić u
razgovoru za Novosti. Očekivanja od košarkaša su velika, a mnogi pretenduju na
medalju, dok su se vremena promijenila od kad je Praja bio ispod koša.
“Posljednjih dvadeset godina pojavilo se dosta dobrih
reprezentacija, tako da više nije slučaj da imate četiri, pet super ekipa, da
su ostali slabiji. Sad su sve ekipe podjednako kvalitetne, danas sigurno sedam do
deset kvalitetnih reprezentacija pretenduje na medalju”, ocijenio je
Praja. Za Evropsko prvenstvo kaže da je teže jer je konkurencija veća, a
selektoru reprezentacije Srbije, Saši Đorđeviću, savjetovao bi da nastavi da
radi kao i do sad jer se vidi da igrači vole svoju zemlju i da za nju žele da
naprave dobar rezultat, pišu Novosti.
“Košarka je sada, za razliku od našeg vremena postala
kvalitetnija i brža. Snaga je, inače, uvijek bila potrebna jer je bilo i bit će
košarkaša koji su igrali na snagu kao centri za razliku od onih koji su igrali
na tehniku i šut. Bio je jedan od najboljih strijelaca u historiji evropske
košarke, miljenici u srpskoj reprezentaciji su mu Teodosić, Bogdanović i
Marjanović, ali danas ne može da prepozna ko bi mogao da ga naslijedi.
Nema nasljednika jer ne vidim igrača tog profila koji može
da postigne ni približno toliko koševa jer se danas igra sasvim drugačija
košarka i teret snosi cijela ekipa. Ne postoje više klasična krila kao iz mog
vremena. U tvrdnje da reprezentaciju Srbije “sastavljaju” NBA klubovi
jer ne dozvoljavaju igračima da igraju ne želi da vjeruje.
Nemam nikakvih dokaza da je tako. Ja u to ne vjerujem i neću
da vjerujem jer se ovdje svašta piše. Nije ni Bodiroga igrao jednu, a Divac dvije,
tri godine, pa su poslije osvojili svjetsku titulu”, podsjetio je Praja.
Na svojevremenu izjavu Bože Maljkovića da su košarkaški funkcioneri vodili
državu devedesetih rata ne bi bilo, Praja kaže da nije siguran da bi sačuvali
Jugoslaviju.
“Uostalom, ne treba miješati sport i politiku”,
rekao je za Novosti i dodao da je nemoguće porediti generacije. Sa saigračima
iz reprezentacije održava kontakt koliko je to moguće.
“Kiću rijetko viđam, pogotovo otkako je u Trstu,
povremeno sam se družio s Mokom. A kad ljetujem u Lovranu, sretnem se s
starijim kolegama Ratom Tvrdićem i Perom Skansijem, a i kad Nikola Plećaš dođe
u Beograd, redovno se javi i viđamo se”. U Beograd je došao prije skoro
pet decenija i kako kaže, nikad nije želio da ode iz njega iako je živio u najljepšim
evropskim gradovima Veneciji, Madridu i Veroni. Postao je slavan u Partizanu, a
karijeru završio u Crvenoj zvijezdi i klupski sport ocjenjuje kao ekstremno
loš.
“Nemamo ligu, nema ulaganja u klubove, a bez para je
teško postići neke rezultate. Zvijezda je rasprodala igrače, ne znam kako će
izgledati ove sezone, a Partizan praktično počinje od nule”. Praja igra
rekreativno tenis i vrijeme uglavnom provodi s unucima.
“Unučići od kćerke Sanje i zeta Danijela Anđelkovića,
rukometaša i nekadašnjeg reprezentativca, sad su mi cijeli svijet. Sad su s
nama, uskoro odlaze u Tuluz gdje žive jer i njima počinju obaveze”, rekao
je slavni košarkaš za Novosti. Sin Davorin krenuo je njegovim stopama i
petnaest godina igrao košarku, uglavnom u inostranstvu dok je danas teniski
trener u Emiratima. U Mostar, svoj rodni grad Praja ne ide jer kaže da više
nije njegov.
“Mostar je sad podijeljen, a ja sam rođen u gradu u
kome su živjela sva tri naroda, sad je podijeljen na dva, a i oni se trve
između sebe. Posljednji put sam bio tamo prije tri godine. Šta ću ja tamo kad i
svoj automobil moram da krijem u garaži da ga neko ne bi uništio. Majku, inače,
povremeno viđam, a tamo mi žive brat i cijela familija”, rekao je Praja.
(TBT)