KOLUMNA
Ne bude li Bakir Izetbegović svoju politiku promijenio iz
temelja, i nastavio tamo gdje mu je iznemogli otac stao, mogao bi (od naredne
godine) ostatak života provesti u Turskoj i šetati po parkovima, pa i klanjati
u džamijama koje nose očevo mu ime. A navečer bi mogao gledati serijal posvećen
Aliji na turskom jeziku!
Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Prve nedjelje (13.august) nakon što je najavljeno na press-konferenciji,
koju je u Sarajevu organizirala Ambasada Republike Turske u BiH, počelo je snimanje mini-serije “Alija”, koja
je posvećena životu prvog predsjednika Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića.
Prolazio sam pored harema Begove džamije i vidio glumačku ekipu iskupljenu
pored turbeta Gazi Husref-bega koja će glumiti u serijalu. Čak su mi pokazali i
glumca koji glumi Aliju. Nije mu ni nalik. Mogli su ga bar malo našminkati i
prefarbati kosu sa jednom svijetlijom nijansom zlatasto-žute boje kakvu je
frizuru imao Alija kao mladić. Ne vjerujem da će se uz tamno smeđu boju kose
glumca dovoljno istaći njegove plave oči koje su mnogi Alijini portretisti
isticali.
„Go West!“
Nije me iznenadilo da Turci snimaju seriju o Aliji, jer od
kad je AK Partija došla na vlast u Turskoj je nekoliko parkova, ulica i džamija
ponijelo njegovo ime. Čak je u jednom parku u Istanbulu postavljena bronzana
bista sa njegovim likom, što se, po mom mišljenju, kosi sa Alijin religijskim
načelima. Bliski prijatelji Ahmeta Davutoglua tvrde da ovaj čovjek veliki
poklonik Alije Izetbegovića i da ima veliku kolekciju predmeta, knjiga,
fotografija i članaka o njemu.
Čak me nije iznenadilo ni vrijeme snimanja jer je sigurno
nijet povezan sa predizbornom kampanjom koja pada u ovo doba naredne godine
kada bi se serija mogla prikazivati. To potvrđuje i sam Bakir Izetbegović koji
je rekao da iz dijelova scenarija koje je pročitao smatra da će serija
probuditi emocije kod gledalaca.
Postoje dva iznenađenja za mene koja su vezana za aktere
serije. Negativno iznenađenje je da je Bakir odabrao ili dao saglasnost da
Ahmed Imamović bude reditelj serije s obzirom na to koliko u posljednje vrijeme
„prosipa“ islamski puritanizam i moralizira kad je u pitanju bošnjačka
nacionalna politika i ideologija. Nije poznato da je Imamović praktični vjernik
jer nikada nije viđen u džamiji. Zato je paradoksalno i licemjerno da Bakir nekome
osporava pravo da sjede na stolicu na kojoj je sjedio njegov otac samo zato što
ne ide u džamiju, a vjeruje da neko ko se nikad nije „prigeo crnoj zemlji“ može
shvatiti i proniknuti u lik nekoga kome je islam bio ideal poput njegovog oca.
Bakir je bio veoma muhanet na tretman njegovog oca u
filmovima. Tako je napao reditelja Pjera Žalicu zbog toga što je u filmu „Gori
vatra“ postavio portret Alije Izetbegovića u kancelariju načelnika općine koji
je predstavljen kao lik ogrezao u korupciji i lopovluku. Po Bakiru korupcija ne
smije imati nikakvu asocijaciju na lik Alije. Ne znam da li je Bakir gledao
Imamovićev film „Go West“, a pretpostavljam da nije, jer ako je ovakav
puritanac kakvim se predstavlja, nikad ne bi dozvolio da se autor ovog filma
potpisuje kao reditelj ispod imena njegovog oca.
Drugo pozitivno iznenađenje je pojave Sabine Berberović,
Alijine kćerke, koja je na press konferenciji kazala da je pročitala prve tri
epizode scenarija u kojima je njen otac bio prikazan previše idealizirano. „Ipak,
mi ne pišemo scenarij i naš utjecaj zavisi od toga koliko nas ljudi razumiju i
koliko hoće da uvaže naše sugestije“, navela je Berberović.
Ovo je mnogo mudriji stav koji otkriva da je Sabina očeva
„slika i prilika“ kad je karakter i pamet u pitanju. Od kada je bila zarobljena
sa ocem u Lukavici 2. maja 1992. Sabina se povukla iz javnog života i samo je
bila prisutna na ceremonijalnim obljetnicama ili konferencijama posvećenim
njenom ocu. Da se nije to desilo
vjerujem da bi Sabina, iako je veoma tiha i samozatajna osoba, bila prisutnija
u javnom životu od Bakira. Možda bismo imali jednu izvanrednu ministricu
vanjskih poslova koja bi zbog svojih intelektualnih referenci, jer perfektno
govori engleski, italijanski i francuski jezik, kao i harizmom koju je genetski
naslijedila od oca, poput Federice Mogherini dominirala na globalnoj političkoj
pozornici.
Ovo je njen najizravniji angažman jer je dopustila da se
pojavljuje u filmu na način da njen lik glumi neka turska glumica. Nekako njoj
vjerujem da serijal neće biti još jedan patetični petoparački dokumentarac
kakav su već snimili Turci. Ali, to je nedovoljno u odnosu na činjenicu da to
rade upravo Turci. I to je ono najpogubnije za film.
Bakirove šetnje s Alijom
Do sada su o Aliji Izetbegoviću pisali vrlo eminentni
intelektualci poput Bernarda Henry Levya, Abdulaha Sidrana, Džemaludina Latića
itd. Ali njihove knjige, ili intervjui ili feljtoni su „nadglasane“, bolje reći nadvikane od
mediokriteta i službenih stranačkih pisaca i promotora „Alijinog lika i djela“
kakav je, recimo, Fikret Muslimović. Tako je izdavački projekat njegovih
sabranih djela štampanih u desetak knjiga doživio svakovrsni fijasko. Tako da je
Alija Iztebegović, kao jedna od najznačajnijih figura u povijesti Bosne i
Hercegovine, još uvijek jedna politička enigma i zagonetka. Zato se ovim filmom
čini ideološka i politička medvjeđa usluga samom Aliji Izetbegoviću. On je
nakon povratka iz Daytona insistirao, a zapravo vapio i molio Bošnjake da (od
tada) budu malo više Bosanci nego Bošnjaci, vjerujući da će tako nadomjestiti kako
prazninu samo Dejtonskog mirovnog sporazuma tako i njegove politike koja je
„krunisana“ tim sporazumom.
Stoga se može reći da se prepuštanjem Alije Turcima, a
posebno u vremenu i kontekstu politike Tayiba Erdogana, potpuno degradira i anulira ova Alijina
težnja. Čak šta više, forsiranjem Alije od strane Turaka, radi hranjenja
njihovog turkofonskog, da ne kažem neosmanlijskog i panislamističkog populizma
dezavuira i obezvrijeđuje i ono malo bosanstva u njegovoj politici. Zar nije
mnogo bitnije kakvu će percepciju samog Alije Izetbegovića, odnosno njegove
ideologije i politike imati bosanski Srbi i Hrvati, pa i malobrojni Jevreji, od
Turaka?! Naravno da je to bitnije u kontekstu kako izgradnje Bosne i Hercegvine,
tako i opstanka Bošnjaka u njoj. Jer Bošnjaci u Bosni i Hercegovini mogu
opstati samo u miru sa Srbima i Hrvatima i niko, pa ni Turci ih ne mogu
odbraniti niti garantirati drugačiji opstanak! Zato mislim da su Turci snimaju serijal
više radi sebe nego radi Bošnjaka. Preciznije rečeno, film se snima radi o(p)stanka
na vlasti kako Erdoganovog režima još više o(p)stanka režima samog Bakira
Izetbegovića. I tu Bakir kobno griješi u računici. Ne bude li svoju politiku
mijenjao iz temelja, sa zaokretom od 180 stepeni prema Zapadu, da bi nastavio
tamo gdje mu je iznemogli otac stao, mogao bi (od naredne godine) ostatak
života provesti u Turskoj i šetati po parkovima, pa i klanjati u džamijama koje
nose očevo mu ime. A navečer bi mogao gledati serijal posvećen Aliji na turskom
jeziku!
(TBT)