TEMPO
Iza najskupljeg
transfera u historiji fudbala stoji porodično-politički obračun između
najbogatijih sunitskih familija na Arabijskom poluostrvu, obračun Katara sa
Barcelonom koja je nekoliko puta, za kratko vrijeme, stavila prst u oko El
Tanijevima, ali i želja da se promijeni narativ o Kataru.
FOTO: Neymar (AP)
Da je u pitanju
samo fudbal, emir Tamim ibn Hamad el Tani ne bi nikada potrošio 600 miliona eura
na dovođenje Neymara u Paris Saint Germain. Iza najskupljeg transfera u historiji
fudbala stoji porodično-politički obračun između najbogatijih sunitskih
familija na Arabijskom poluostrvu, obračun Katara sa Barcelonom koja je
nekoliko puta, za kratko vrijeme, stavila prst u oko El Tanijevima, ali i želja
da se promijeni narativ o Kataru i provuku nezapaženo vijesti koje mnogo više
utječu na odnos snaga u Zaljevu od angažmana O'Neja. Cijeli svijet priča o
transferu Neymara, dok sklapanje ugovora sa italijanskim kolosom
Finkantijerijem za konstruisanje sedam novih ratnih brodova u vrijednosti od
pet milijardi eura, nije vijest čak ni u Italiji.
U geopolitičkoj igri
u Perzijskom zaljevu su hegemonija, prestiž, upotreba tzv. soft power i prije
svega – Svjetsko prvenstvo u fudbalu 2022. godine. Saudijska Arabija koja sebe
vidi kao neprikosnovenog lidera u sunitskom svijetu, kako u religioznom, tako i
u političkom kontekstu, već duže vrijeme sa podozrenjem gleda na mali susjedni
emirat, malo veći od Banata, sa 300.000 državljana i dva miliona stranaca sa
dozvolom boravka. Ambicije, investicije, pa ako hoćete i uspjesi Katara
izazvali su rivalstvo i u ostalim emiratima u okruženju, kako onih u Bahreinu,
tako i u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.
Medijska podrška
pokretu Muslimansko bratstvo preko televizije Al Jazeera, kao i pragmatični
odnosi sa Iranom i Turskom pojačali su antikatarsku koaliciju sa Egiptom. Njima
treba pridružiti i Izrael pošto je Katar historijski finansijer i jatak, kad
zatreba, liderima palestinskog Hamasa koji EU, SAD i Izrael tretiraju kao
terorističku organizaciju i koji praktično vlada Pojasom Gaze.
Listu svojih
neprijatelja Katar je proširio i na dio establišmenta u Washingtonu. Prema
rezultatima istrage FBI-ja, Katar je pobijedio SAD u trci za organizaciju Svjetskog
prvenstva u fudbalu 2022. godine zahvaljujući korumpiranju članova FIFA-e koji
su učestvovali u glasanju. Odnose je dodatno zaoštrio pogrešan izbor familije
El Tani koja je sponzorisala kampanju Hillary Clinton na predsjedničkim izborima.
Čak ni državni sekretar Rex Tillerson koji je u odličnim odnosima sa El
Tanijevima, budući da je decenijama pravio unosne poslove sa njima kao
generalni direktor Ekson Mobila, nije uspio ubijediti predsjednika Donalda Trumpa
da spriječi Rijad i njegove arapske saveznike da uvedu sankcije Dohi. Štaviše,
jedan od motiva velike frustracije Tillersona, osim dosijea Rusija, upravo je
razvoj događaja na Bliskom i Srednjem istoku gdje glavnu riječ, kada je u
pitanju američka politika, vodi Trumpov zet Jared Kushner.
Komšijama
katarskog emirata posebno smeta što je otac aktuelnog vladara u Dohi, Hamad ibn
Kalifa el Tani, uveo Katar u mnogo “jaču kategoriju” država od onih
kojima pripada. Legenda kaže da je tokom osamdesetih godina, tada jedan od
prinčeva pretendenata na katarski prijesto, mladi Hamad doživio poniženje koje
nikada nije zaboravio i koje je odredilo njegovu životnu i političku misiju.
Tokom pregleda pasoša u jednoj zapadnoevropskoj zemlji, granični službenik je
pitao budućeg emira gdje je taj Katar i da li uopće postoji ta zemlja. To
nepoznavanje geografije jednog evropskog policajca povrijedilo je toliko ponos
mladog Katarana da se zakleo sam sebi da će cijeli svijet čuti i znati gdje se
nalazi njegova zemlja.
O ambicijama
Hamada najbolje svjedoči način na koji je detronizovao svog oca. Svom tati
Kalifu ibn Hamad el Taniju poslao je “telegram” na Ženevsko jezero da
se ne vraća u Katar pošto je on izvršio državni udar i ustoličio se na tronu u
Dohi. O njegovom pragmatizmu elokventno govori dozvola ocu da se vrati u Katar
poslije deset godina izgnanstva u Francuskoj i još više odluka da svom sinu od
omiljene supruge šeike Moze, Tamimu, prepusti vlast. Prvi put u historiji
Katara došlo je do mirne tranzicije vlasti.
(TBT, Nedeljnik)