KOLUMNA
Ali nad svijetom
danas lebdi pitanje koje nikad ranije nije moralo biti postavljeno: da li
američki predsjednik shvata tu suštinsku stvar, jednu od onih od kojih zavisi sudbina
svijeta?
Piše: Jonathan
Freedland, thebosniatimes.ba
Ovo je trenutak
kog su se plašili mnogi Amerikanci, zajedno sa ostatkom svijeta. Zbog ovoga, prije
svega zbog ovoga strahovali smo od mogućnosti da Donald Trump postane predsjednik
Sjedinjenih Država. Ne zbog toga što će zaposliti nekorisne ljude, ili što će
po cijeli dan tvitati, ili što će koristiti svoj visoki položaj za lično
bogaćenje, ili što će biti okrutan – mada smo se svega toga plašili. Ne,
najveći strah je izazivala pomisao da bi dolazak Trumpa u Bijelu kuću značio da
ćemo na kormilu zemlje imati čovjeka koji je dovoljno lahkomislen, impulsivan i
glup da dovede svijet na ivicu nuklearnog rata.
Naravno, uskoro
će možda prevagnuti hladnije glave. Kina će možda naći nezvanični diplomatski
način da ubijedi Sjevernu Koreju da se povuče iz najnovije svađe s Washingtonom.
Uprkos svojoj najnovijoj prijetnji da će napasti američku vazdušnu bazu na
pacifičkom ostrvu Guam, režim u Pjongjangu mogao bi i sam zaključiti da
najnovija eskalacija ugrožava njegov opstanak. Ili bi generali koji ga sada
podržavaju – John Kelly kao šef kabineta, Jim Mattis kao sekretar odbrane –
mogli nagovoriti Trumpa da se povuče sa ivice.
Ali nemojmo se
zavaravati. Riječi koje je Trump izgovorio u utorak gurnule su Sjedinjene
Države ka ponoru nuklearnog sukoba sa Sjevernom Korejom. Nadajmo se da će obje
strane ustuknuti, ali nemojmo se zavaravati. Stojimo na ivici i Trump nas je tu
doveo.
Za to su krive riječi
koje je predsjednik upotrebio. Prijetiti King -jong Unu „ognjem i gnjevom“
dovoljno je ratoborno. Ali dodavanjem riječi – „kakve svijet dosad još nije vidio“,
postaje sasvim izvjesno da se govori o nuklearnom napadu na Koreju.
Razmotrimo
očigledne posljedice takvog napada. Na Korejskom poluostrvu živi sedamdeset pet
miliona ljudi. Tamo je stacionirano i 30.000 američkih vojnika oba spola.
Koliko njih će umrijeti ako Trump ostvari svoju prijetnju? Da i ne spominjemo
potonju odmazdu i eskalaciju, mogućnost da Rusija i Kina upotrijebe sopstveno
nuklearno oružje. Zato su svi prethodni američki predsjednici koristili
najtrezveniji jezik kad su govorili o Sjevernoj Koreji. Nastojali su da smanje
napetost, a ne da je povećaju.
Sad je situacija
drugačija. Trumpova fraza „oganj i gnjev“ kao da je došla iz usta samog Kima,
koji je ranije zaprijetio da će pretvoriti Washington u „more vatre“. Kad je
američki politički komentator Howard Fineman na Twiteru upitao – „Može li
tviterski rat nezrelog diktatora-ludaka dovesti do nuklearnog holokausta?“ –
nije bilo sasvim jasno na koga se te riječi odnose. Obje strane u ovom sukobu
sada predvode – kako bismo to rekli? – nepredvidljivi ljudi.
Svi Trumpovi
prethodnici su razumjeli pristup koji je sažeto i upečatljivo opisao Theodore
Roosevelt: „Govori tiho i nosi veliku batinu“. Dakle, ako nosiš veliku batinu,
ne moraš da vičeš. Treba da govoriš tiho kako nikad ne bi morao da zamahneš tom
batinom. Trump je stvorio sljedeći rizik: moguće je da će on sad osjetiti
obavezu da ostvari svoju prijetnju kako ne bi izgubio kredibilitet. Njegove riječi
„oganj i gnjev“ nisu izvršile pritisak samo na Kima, već i na njega samog. Stjerao
je samog sebe u ćošak.
U traganju za
ranijim sličnim primjerom neki su se sjetili Harryja S. Trumana. Čuvena je
njegova poruka Japancima iz 1945. godine: ako se ne predaju „mogu očekivati
propast iz vazduha kakva nikad nije viđena na Zemlji“. Razlike su, međutim,
očigledne. Truman je to rekao pošto je bačena atomska bomba, ne prije toga.
Akciji nije prethodila retorička dreka već šutnja. Što je još važnije, Japan
nije predstavljao nuklearnu prijetnju za Sjedinjene Države jer, za razliku od Sjeverne
Koreje, nije imao ni zametak nuklearnog arsenala.
Čak i samo spominjanje
Trumpa i Trumana u istom dahu otkriva strašni besmisao situacije u kojoj su se
našli Amerika i cijeli svijet. Kolika je vjerovatnoća da se Trump oslanjao na
strateški proračun? Izvjesno je da se on, kao i dosad, ponio impulsivno,
podlegao svojoj sklonosti ka mačo govoru i sukobljavanju. Jedan komentator je
sugerisao da su riječi – „kakve svijet nikad nije vidio“, iskočile iz Trumpovih
usta zato što ih je malo prije toga upotrebio u kontekstu američke opioidne
krize. To objašnjenje je sasvim ubjedljivo.
Od osvita
atomskog doba svjetski lideri su razumjeli da tim oružjem treba najopreznije
rukovati. Bilo je slučajeva nuklearnog klinča, ali svaka strana je dobro znala
gdje je granica i trudila se da je ne prekorači. Svaka strana se, dakle,
trudila da ne kaže ništa što bi druga strana mogla pogrešno protumačiti kao
okidač za rat.
I Washington i
Moskva su to znali tokom cijelog Hladnog rata; svijesti o tome dugujemo to što
se kubanska raketna kriza nije pretvorila u Armagedon. Većina analitičara
smatra da i režim u Pjongjangu, uprkos svojoj brutalnosti, to dobro razumije,
dakle da nije samoubilački. Ali nad svijetom danas lebdi pitanje koje nikad
ranije nije moralo biti postavljeno: da li američki predsjednik shvata tu
suštinsku stvar, jednu od onih od kojih zavisi sudbina svijeta?
(TBT, The Guardian)