KOLUMNA
Reisu Kavazoviću bila bi neprostiva greška od strane
njegovih oponenata ako je postao svjestan koliko su Bošnjaci postali taoci
turske politike i to u vrijeme kad se ultimativno moraju kutarisavati balasta
turskog populizma koji se ogadio Evropljanima
Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Zar nije malo čudno za Bošnjake da u ovo vrijeme godišnjih
odmora, kad narod iz dijspore nahrli u svoj zavičaj, da osim korida i narodnih
teferiča skoro i nije bilo neke masovnije vjerske manifestacije. Posebno nije
bilo značajnih otvorenja džamija. Prošlih godina, u vrijeme reisovanja Mustafe
Cerića, nije se mogao prelistati „Preporod“, islamske informativne novine, a da
na svakoj stranici nije bila slika novootvorene džamije i da na njihovim
otvorenjima nije govorio osobno reis Cerić. Šta se dešava? Da li su sve džamije
obnovljene i da li je prestala potreba za novima džamija čiju je gradnju u
najvećoj mjeri finansirala dijaspora?
Ostavka turskog reisa
Postoje dva-tri, ne tako ubjedljiva objašnjenja za to.
Posljednji koncert ilahija i kasida kojem je pokrovitelj bio reis-ul-ulema
Kavazović nije ispunio očekivanja jer su organizatori na jedvite jade napunili
dvaranu u Skenderiji gdje su bili pozvani mnogobrojni ambasadori. Cinici opet
tvrde da su po direktivi SDA odgođena sva otvorenja džamija za sljedeće ljeto
zbog predizborne kampanje. Najubjedljivije objašnjenje nude sami imami koji
tvrde da je, nakon što se reis Kavazović sukobio sa grupom Hasana Čengića, jednostavno
ustuknuo i ne želi se eksponirati u javnosti dok ne raščisti situaciju.
Ali ova situacija može biti postavljena i u geopolitički
plan i o obol koji sugerira vrlo logične i suvisle fakt(or)e koji bi mogli ukazati
da uzročnici krize u Islamskoj zajednici i nisu lokalne prirode.
Naime, nakon što su turski mediji obznanili da je šef Uprave
za vjerske poslove Republike Turske Mehmet Gormez podnio ostavku, što će reći
da ide u penziju, ima osnove sumnjati da se i reis Kavazović treba pričuvati.
Pošto je predsjednik Republike Turske, Recep Tayyip Erdogan,
odobrio odluke koje su usvojene na sjednici Vrhovnog vojnog vijeća Turske
(YAS), a to znači penzioniranje i komandanata kopnenih, pomorskih i zračnih
snaga turske vojske, te da je haman istog dana obznanjeno da je smijenjen i legendarni
trener turske reprezentacije Fatih Terim, nema nikakve dileme da se u Turskoj
desila velika čistka ili „sječa glava“ iza koje stoji Erdgan osobno.
Ako bi se vratili u vrijeme izbora reisa Kavozovića, odnosno
smjene reisa Cerića, i komparirali tursko-bosanske odnose iz tog perioda,
morali bismo istaći kako je to bilo vrijeme likovanja kako vjerskih prvaka tako
i političkih lidera. Smatralo se da je izborom Kavazovića ostvareno puno
duhovno jedinstvo između Dijaneta i Rijaseta i da je, navodno, u to ime reis
Gormez bio obećao kao „hediju“ toliko novca Islamskoj zajednici BiH da može
obnoviti sve preostale porušene džamije i mektebe u BiH.
Očito da „hedija“ nije (pre)data, a politički pad Ahmeta
Davutoglua, kreatora ovakvih odnosa Rijaseta i Dijaneta, samo može biti
tehnički izgovor.
Zato je ovakav razvoj političkih odnosa u samoj Turskoj vrlo
indikativan i sa stanovišta uzročnika kriza u samoj Islamskoj zajednici. Stoga
je već danas aktualnije pitanje ostavke samog reisa Kavazovića, nego Hasana
Čengića. Jer bošnjačka politika od kada je kreira Bakira Izetbegović, kao lider
SDA, može smijeniti samo reisa. Za razliku od Erdogana koji je do sada autirao
dvojicu reisova i nekoliko najbližih suradnika, poput Abdulaha Gula i Ahmeta
Davutoglua, Izetbegović ne može smijeniti nikoga.
SDA između AK Partije i CDU
Ono što je najopasnije po bošnjačku politiku, Izetbegović se
razračunava sa svojim političkim protivnicima na matrici vjerskih vrijednota,
pojednostvljeno rečeno, prebrojava Bošnjake na one koji idu u džamiju i koji ne
idu, odnosno patriotskih zasluga gdje dijeli Bošnjake na patriote i izdajnike. Problem
je što je ovaj rigidni populizam Izetbegović preuzeo iz Erdoganovog vokabulara
a nema hrabrosti, kao Erdogan, da ga i sprovede. Time samo otkriva da u njemu
čuči opaki autokrata koji ne smije ili nema priliku da se pokaže u „prirodnoj
veličini“.
Stoga bi reisu Kavazoviću bila neprostiva greška od strane
njegovih oponenata ako je postao svjestan koliko su Bošnjaci postali taoci
turske politike i to u vrijeme kad se ultimativno moraju kutarisavati balasta
turskog populizma koji se ogadio Evropljanima. Bez obzira na prijetnje, on mora
čuti šta misli Evropa, posebno Njemačka kad je u pitanju ovakva bošnjačka
politika.
Mnogi ne znaju da je Stranka demokratske akcije (SDA) u
vrijeme liderstva Alije Izetbegovića u njemačkim i austrijskim medijima bila
uspoređivana sa CDU-om. Ona je trebala biti utjeha Bošnjacima nakon
komunističkog terora, a potom i agresije od strane balkanskih fašista, kao što
je CDU bila utjeha Nijemcima nakon fašističkog terora. Stoga se očekivalo se da
će SDA donijeti prosperitet Bošnjacima kao što je CDU donijela prosperitet Nijemcima.
Nažalost takve nade su definitivno otišle u nepovrat.
Bošnjake je zaglušio i politički zaludio zov turskog populizma iz posestrinske
AK Partije da više i ne haju za mišljenjem lidera CDU. A sa te strane baš ovih
dana dolaze sasvim drugačije ili veoma ohrabrujuće političke inicijative.
Navodno je Ministarstvo vanjskih poslova Njemačke reklo da
se od Bosne i Hercegovine očekuje potpuno usklađivanje sa Europskim pravnim
nasljeđem, što će veoma izvjesno zahtijevati izmjenu Ustava BiH i izbornog
zakonodavstva, ali onako kako je to standardizirano u Evropi, a ne kako to neko
ovdje dnevno-politički promišlja.
„Bosna i Hercegovina mora biti organizirana kao i sve druge
evropske zemlje, gdje termin »konstitutivni narodi« ne postoji, kao što ne postoji
bilo kakva evropska tendencija da Bosnu i Hercegovinu organizira kao
konsocijacijsku demokratiju, jer je to napušten politički sistem. Ovdje će
sigurno biti liberalna-demokracija građanske orijentacije jer drugačije Bosna i
Hercegovina neće ući u Evropsku uniju“, istakao je u razgovoru za Vijesti.ba dr. Slaven Kovačević.
Na pitanje šta je rješenje, Kovačević je odgovorio: „Prvo
odlazak ovih otrcanih političkih protagonista koji svoje političke karijere
zasnivaju na prepadanju građana od navodnih ugroženosti, bolje je za njih da
sami odu da ih isti taj »ugroženi narod« ne bi sklanjao, i drugo, dovođenje na
vlast osoba koje razumiju šta je Evropa, evropsko pravno nasljeđe i
usklađivanje sa svim tim pravnim normama. U svim drugim slučajevima, Bosna i
Hercegovina će ostati crna rupa u rukama nekolicine bogatih profesionalnih
prepadača vlastitih naroda.“
Iako su ove tvrdnje neki mediji, posebno prohadezeovski,
osporili kao netačne, niko osim okorjelih nacionalista ne može osporiti njihovu
političku korektnost. A ako bi se ispostavilo da su još zaista odraz njemačke
politike, pitanje bi se moglo postaviti u dramatičnoj formi: jesu li Bošnjaci u
ovakvom režimu uopće sposobni iskoračiti ka sekularizmu, tom najvećem nasljeđu
evropske liberalne demokratije. Opozicija je deklarativno spremna na taj
iskorak, ali je pitanje da li je kadra povesti Bošnjake za sobom. Zato bi bilo
važno ako bi se reis-ul-ulema istrgnuo iz kandži uskogrudih osoba i grupica
koje ne razumiju šta je Evropa i evropsko sekularno nasljeđe! Ako je toga svjestan
reis Kavazović mogao bi se i spasiti da ne završi kao njegov kolega Gormez!
(TBT)