BUSINESS
Svaki pokušaj privatizacije olupao se o ponovo oživljavan
mit o “privrednom gigantu” Agrokomercu i nezamjenljivom “poslovnom
svecu” Fikretu Abdiću
FOTO: (Foto-dokumentacija “Borbe”, Stromar Zdenko)
Sudbina Agrokomerca devedesetih godina bila je jednako burna,
kao njegovog legendarnog osnivača i direktora Fikreta Abdića. Poslije rata pa
sve do 2000. godine Agrokomerc je pokrenuo samo deseti dio nekadašnje
proizvodnje jer je sva oprema bila zastarjela i zasnovana na neadekvatnim
energentima. To je značilo da treba investirati mnogo novca u rekonstrukciju i
modernizaciju svih postrojenja i fabrika. Primjera radi, u pokretanje nekad
moćne proizvodnju pilećeg mesa trebalo je uložiti deset miliona eura koje
Agrokomerc nije imao, strateških investitora nije bilo, pa se stalno očekivalo
da država priskoči u pomoć.
Poslijeratnu sudbinu Agrokomerca obilježili su štrajkovi
radnika, brojne privatizacione afere i rapidno propadanje kompanije. Predratni
direktor Agrokomerca Mirvet Beganović, koji je na toj funkciji bio sve do 1993.
godine, kaže da su poslije rata prodavani recepti, proizvodni pogoni, radna
snaga, prostor i oprema. Privatni preduzetnici ulazili su u Agrokomerc po
političkoj liniji i iznajmljivali prostor, a zatim dizali kredite za koje su
zalagali imovinu Agrokomerca.
Ni dvijehiljadite godine nisu donijele revitalizaciju
Agrokomerca i nikakav boljitak stanovnicima Velike Kladuše i Cazinske Krajine.
Kombinat je ostao zaglavljen između države kao formalnog vlasnika, razvlašćenih
nezaposlenih dioničara i sudova koji su tragali za kupcem strateškim partnerom.
Na direktorskim mjestima smjenjivali su se kadrovi partija koje su pobjeđivale
na izborima. Mumin Pehlić, dugogodišnji radnik Agrokomerca, tvrdi da su sva
rukovodstva poslije rata negativno uticala na poslovanje tog kombinata.
Fadil Bihorac, aktuelni predsjednik Nadzornog odbora
Agrokomerca, tvrdi, međutim, suprotno i kao najveće krivce vidi – radnike:
“Koliko je samo radnika vođeno na evidenciji zaposlenih i obračunavane su
im plate, a oni 20 godina nisu ni zavirili u firmu. Onda ti radnici odu s tim
listama i tuže firmu, pa hipotekama legnu na vlastitu imovinu i blokiraju račun
firme. Ti su radnici s kamatama nakupili dvjesta-trista hiljada konvertibilnih
maraka duga, pa ih sada zanima samo da dobiju taj novac, a firma ih uopšte ne
zanima. Takvih ima oko 100 i možete misliti o kakvim se ciframa tu radi?”
Svaki pokušaj privatizacije olupao se o ponovo oživljavan
mit o “privrednom gigantu” Agrokomercu i nezamjenjivom
“poslovnom svecu” Fikretu Abdiću. (…)
(TBT, Nedeljnik)
