TEME
Ove smrti postavljaju nova pitanja o Ujedinjenim nacijama i
o načinu njihovog rada na najopasnijim mjestima na planeti
FOTO: Katlan (Profimedia)
Zaida Katalan je nešto nanjušila. “Zanimljiv razvoj
situacije”, naškrabala je u svom dnevniku krajem januara. “Možda mogu
da uhvatim ovo kopile. Dođavola!”
Nekoliko nedjelja kasnije, Katalanova, istražitelj
Ujedinjenih nacija bez mnogo obuke, zaputila se u zabačen predio koji vrvi od
naoružanih boraca, ne bi li pronašla krivca za masakr u Demokratskoj Republici
Kongo.
Zrnasti klip sa mobilnog telefona pokazuje šta se sljedeće
dogodilo: grupa muškaraca sa mitraljezima vodi Katalanovu, 36-godišnju Šveđanku
čileanskog porijekla, u šumarak, zajedno sa njenim kolegom, Amerikancem Majklom
Šarpom (34). Dvoje istražitelja su bosonogi. Šarp počinje da viče. Tjeraju ih
da legnu na zemlju. Čuju se pucnji, prvo pogađaju Šarpa. Katalanova vrišti i
pokušava da pobjegne. Pogađaju je dva metka.
Njihova tijela pronađena su nedjeljama kasnije, u jednom
plitkom grobu. Neko je odnio njenu glavu.
Ove smrti postavljaju nova pitanja o Ujedinjenim nacijama i
o načinu njihovog rada na najopasnijim mjestima na planeti. Prošla su skoro dva
mjeseca prije nego što su Ujedinjene nacije formirale komisiju koja treba da
ispita šta je pošlo po zlu. Savjet bezbjednosti UN mogao bi da naloži da se
pokrene mnogo formalnija istraga, ali još nisu preduzeti koraci u tom pravcu.
Oni su ostavili istragu Kongu, naciji u kojoj su nasilje i
korupcija toliko rašireni uprkos milijardama dolara koje su im poklonile
Ujedinjene nacije. Fokus Katalanove i njenih kolega bio je da ustanove da li je
vlast odigrala neku ulogu u masakru i metežu koji su istraživali.
Ubistva su otvorila i debatu o sposobnosti Ujedinjenih
nacija da pripreme i zaštite ljude koje angažuju da ispitaju zločine.
Katalanova i Šarp bili su dio šestočlanog panela eksperata koji je po direktivi
Saveta bezbjednosti trebalo da istraži silovanja, masakre i eksploataciju
enormnih prirodnih resursa Konga. Putovali su u predjele u koje nikada ne idu
zaposleni u Ujedinjenim nacijama. Kao nezavisni preduzetnici, oni nisu imali
zdravstveno osiguranje, niti su prošli bilo kakvu obuku o tome kako se ponašati
u neprijateljskom okruženju.
Dva bivša istražitelja kažu da su tražili uređaje za
praćenje lokacije i za slanje signala za pomoć u slučaju nezgode. Ujedinjene
nacije, preko portparola, odgovorile su im da nije “isplativo” da im
se daju ti uređaji.
“Svi su voljeli naše analize”, kaže Danijel Fejhi,
koji je bio u ekipi u Kongu 2013. i 2014. “Ali niko nas nije zaista pitao:
‘Dobro, ljudi, kako ste ovo uradili? Šta vam još treba?'”
Gospođica Katalan, koja je manje od godinu dana bila
zaposlena kao ekspert Ujedinjenih nacija, uvučena je u opasni svijet u kojem
nije uvijek najjasnija granica između smrtonosnih pobunjenika i korumpiranih
političara. Pregorno je radila da rasplete mračnu mrežu lokalnih političara,
vođa pobune i ministara u vladi, da pronađe krivce kako bi Savjet bezbjednosti
mogao da pokrene sankcije protiv njih. Od alata je imala samo olovku koja joj
je služila i kao snimač, a to što je bila spremna da postavlja mnogo pitanja na
kraju je ugrozilo njen život.
I dalje nije jasno ko je naredio ubistva eksperata. Vlada
Konga kaže da je objavila video-klip kako bi svi znali da su posrijedi
pobunjenici, a ne pravi vojnici. U aprilu, vlada je saopštila da su uhapšena
dvojica muškaraca. Jedan je pobjegao. A onda, 20. maja, Kongo je rekao da zna
ko je naredio ubistva i gdje se nalazi glava Katalanove, ali nije dato više
detalja.
Sudeći po dokumentima pronađenim na računaru Katalanove i po
izjavama drugih upoznatih sa ovim slučajem, ona je ispitivala vladinog
zvaničnika Klementa Kankua za njegovu moguću ulogu u pokretanju nasilja u
regionu Konga po imenu Kasai prošle godine. Kanku, doskorašnji ministar za
razvoj, njegovao je tijesne veze sa militantnim odredima u tom dijelu zemlje.
Katalanova je snimila telefonski razgovor u kojem Kanku,
čini se, diskutuje o paljenju jednog grada u regionu, Cimbulua, sa svojim
saradnikom. Pričaju i o uspješnom bjekstvu iz zatvora, o targetiranim
smaknućima jednog poručnika i još nekih ljudi, i uopšte o zločinima.
Oni upoznati sa slučajem kažu da je Kanku znao da ona ima
taj fajl. U stvari, ona mu je to i priznala, i zakazala je razgovor sa njim
nakon puta u divljinu. Kada smo stupili u kontakt s njim, Kanku je prvo
poricao, a potom priznao da je bio u kontaktu sa ekspertima. “Pričao sam
sa muškarcem; sa tom ženom nisam.” Kada su ga pritisli, odgovorio je:
“Mislim da sam pričao i sa tom ženom, ali nisam siguran, pošto mene zove
mnogo ljudi.”
“Slušajte, gdje ste sada? Možemo li da se
sretnemo?”, nastavio je. Zvučao je nervozno. “Ne mogu sad da pričam. Zvat
ću vas kasnije.” Kanku je naglo prekinuo vezu, prije nego što je došlo do
razgovora o onome na snimku. Više nikada nije pozvao, niti odgovarao na brojne
pozive.
Dvanaestog marta, Elizabet, Zaidina sestra, dobila je čudan
poziv sa mobilnog telefona svoje sestre. “Nisam mogla da joj čujem
glas”, kazala je ona. “Samo sam čula mnogo muškaraca koji mumlaju u
pozadini, ne samo nekoliko već mnogo više njih.”
Porodica se obratila kolegama Katalanove. Ujedinjene nacije
su preko portparola rekle da su pripadnici mirovne misije odmah pošli u akciju,
a da su trupe podržane helikopterima krenule već narednog jutra. Ali četiri
dana je, u stvari, trebalo Ujedinjenim nacijama da prebace snage iz drugih dijelova
zemlje i da otpočnu pravu potragu, sudeći po svjedočenju poručnika Luisa
Manđinija, zapovjednika urugvajskog mirovnog korpusa. Prošle su pune dvije nedjelje
prije nego što su pronađena tijela.
U decembru, tokom posjete kući za Božić, Katalanova se prisjetila
zastrašujuće epizode u kojoj je intervjuisala pobunjeničkog vođu osumnjičenog
za ratne zločine. “Jedva sam uspjela da izvučem živu glavu iz te
sobe”, prisjeća se Elizabet riječi svoje sestre.
Sada su rođaci, kolege i prijatelji frustrirani istragom.
Švedske vlasti kažu da proučavaju slučaj, ali članovi porodice zahtijevaju od
Ujedinjenih nacija da sprovedu nezavisnu istragu.
“Nadamo se da će doći do nezavisne međunarodne krivične
istrage”, kaže Šarpov otac Džon. “Ne možemo da se pouzdamo da će
vlada Konga to uraditi.”
(TBT, Nedeljnik)