TEMPO
Ronaldinho je bez dvojbe jedan od najvećih
nogometaša koji su ikad ”naganjali loptu”, njegovi driblinzi, finte, golovi
bili su mala remek-djela zbog kojih su nogomet gledali i u njemu uživali i oni
koje načelno najvažnija sporedna stvar na svijetu nikad nije zanimala
FOTO: (Guliver Image/Getty Images)
Za svakog ljubitelja nogometa, koji je u
životu pogledao barem samo jednu utakmicu Ronaldinha dok je ”Zubo” bio na
vrhuncu moći, legendarni Brazilac jedan je od najvećih ikad. Za autora ovog
teksta uz pravog Ronalda, Marca van Bastena i Zizoua, najveći. Vlastiti
navijači su ga obožavali, protivnički su mu se divili, a on se samo smijao, on
je samo uživao. Hodao je terenom drugačije, loptu je milovao drugačije. Bio je
suština nogometa i njena izvorna bit te jedan od ”posljednjih Mohikanaca”
nogometa koji je igrao samo i isključivo zbog užitka.
Zapravo, legendarni nogometni čarobnjak
jedan je od onih malobrojnih velikana igre koji nikad nije igrao nogomet, ne,
on se igrao nogometa. Ronaldinho je bez dvojbe jedan od najvećih nogometaša
koji su ikad ”naganjali loptu”, njegovi driblinzi, finte, golovi bili su mala
remek-djela zbog kojih su nogomet gledali i u njemu uživali i oni koje načelno
najvažnija sporedna stvar na svijetu nikad nije zanimala. Karijera koju je ostvario
impresivna je, no bez ikakve dvojbe mogla je i morala biti još upečatljivija da
je ”Zubo” više vremena provodio na treninzima, a manje u noćnim klubovima.
Ronaldinho je potpisao ugovor s Barcelonom
u ljeto 2003., prateći korake mnogih sunarodnjaka koji su imali uspješne
karijere u tom klubu: Evarista, Ronalda, Romarija i Rivalda.
Već nakon prve utakmice u Barçinom dresu,
navijači su bili oduševljeni Ronaldinhovim magičnim nogometnim talentom.
Njegova sposobnost da u potpunosti promijeni tijek igre veličanstvenim
solo-prodorima pretvorila ga je u nogometnu ikonu novog stoljeća.
Već prve sezone Barca je s Ronaldinhom
nanizala nevjerojatni niz od sedamnaest uzastopnih utakmica bez poraza i
završila na drugom mjestu Primere, osiguravši direktan plasman u Ligu prvaka.
Tada je to bio veliki uspjeh, jer je katalonski div u to vrijeme živio u sjeni
Reala, Valencije, pa čak i Deportiva. Ronaldinho je radio čuda na travnjaku, a
Barca je gazila sve pred sobom, pa je naslov prvaka došao kao točka na i fantastične
sezone brazilskog genijalca, jer realno, Katalonci s Ronaldinhom i bez njega
bili su dvije posve različite momčadi.
Na vrhuncu slave Ronaldinho je dva puta
zaredom osvojio laskave titule najboljeg svjetskog igrača, FIFA World Player
2004. i 2005., te Ballon d'Or (Zlatnu loptu) 2005.
Dolaskom Ronaldinha u Barcelonu povijest
nogometa kakvog danas poznajemo počela se drugačije pisati i pitanje je bi li
danas Blaugrana bila sinonim za atrakciju i lepršavost da prije 14 godina na
Camp Nou nije stigao vječno nasmijani dugokosi Brazilac.
Međutim, malo je nedostajalo da do
transfera na relaciji PSG-Barcelona nikad ne dođe, jer je ovih dana bivši
predsjednik Barcelone Joan Laporta otkrio kako mu Ronaldinho u to vrijeme nije
bio prvi na listi želja. Tada je David Beckham, ne samo zbog nogometnog znanja,
koje je neosporno, bio globalni fenomen, a kako je slavni Englez zbog sukoba sa
sir Alexom Fergusonom odlučio napustiti Manchester, Laporta ga je po svaku
cijenu želio dovesti u Barcelonu. Ipak, Beckham je potpisao za Real, a tek onda
je Barca napravila sve kako im ne bi pobjegao i Ronaldinho.
”Tog ljeta smo željeli dovesti Beckhama, a
Ronaldinho i Thierry Henry bili su plan B. S Old Trafforda su nam rekli su
rekli kako će Beckham doći kod nas ako pobijedimo na predsjedničkim izborima.
To se i dogodilo, no David nas je izigrao i na kraju je otišao u Real. Imali
smo i sastanak s njim na kojem je potpisao predugovor, ali na kraju od toga
nije bilo ništa, pa smo doveli Ronaldinha.”
Sumnjamo da su zažalili.
(TBT, index.hr, S.Č.)