ANALIZA
Ovaj tekst nema namjeru niti ambiciju
razotkrivati i tražiti eventualne nepravilnosti ili malverzacije u vezi s ovim
prikupljanjem sredstava. Želimo samo objasniti koje opasnosti i rizici vrebaju
iza vakuuma koji je uspostavljen ovakvim načinom ubiranja zekata i
sadakatul-fitra od strane institucije IZ-e BiH
FOTO: (TBT)
“Zekat pripada samo siromasima i
nevoljnicima, i onima koji ga skupljaju, i onima čija srca treba pridobiti, i
za otkup iz ropstva, i prezaduženima, i u svrhe na Allahovom putu, i putniku.
Allah je odredio tako! – A Allah sve zna i mudar je.” (Et-Tewba, ajet 60)
Povodom mišljenja iskazanih na društvenim
mrežama kako je “žalosno saznanje da se sredstva od zekata daju bogatim
profesorima fakulteta, nastavnicima medresa, mualimima, hodžama i drugim, a da se
istovremeno zapostavljaju siromašne i neimućne muslimanske porodice koje žive
od socijalne pomoći”, prošlog ramazana objavili smo članak koji se bavio
pitanjem derogiranosti fetve o davanju zekata i sadakatul-fitra u Gazi
Husrev-begovu medresu, koju je daleke 1967. godine izdao Husein-ef. Đozo.
(http://thebosniatimes.ba/clanak/4706) Objasnili smo tada da je ta fetva bila
primjerena tadašnjem vremenu te da je ona već odavno derogirana, jer se
društveni ambijent u međuvremenu iz temelja promijenio. Spomenuli smo tada i
ogromna sredstva koja se od prikupljenih zekata i vitri daju Bošnjačkoj
gimnaziji i Fakultetu islamskih nauka, koji poput umiljatog janjeta doji dva
budžeta: državni i Rijasetov. Štaviše, u međuvremenu su na sarajevskom
univerzitetu nastavnom kadru i ostalom osoblju umanjene i plate kako bi se
mogao finansirati FIN.
Inverzivno pranje novca
Zaključili smo tada i da je licemjerno od
strane menadžmenta Islamske zajednice da toliko gramzivo i napadno traži da mu
se udjeljuje zekat i sadakatul-fitr pozivajući se na davnu Đozinu fetvu.
Uostalom, Đozina fetva odnosila se samo na Gazi Husrev-begovu medresu, a sve
obrazovne ustanove u organizacijskom sastavu IZ već odavno su na državnim
jaslama. Nedavno smo dotakli i pitanje računa u švicarskoj banci, ali ćemo sada
preskočiti pitanje još jednog računa u Cirihu, u najvećoj švicarskoj banci UBS.
U pitanju je skrbnički račun (Private banking ili osobno bankarstvo je bankovna
usluga za bogate gdje ovlaštena osoba ispred banke vodi brigu o portfoliju klijenta
te pruža diskreciju i zaštitu identiteta) br. 202.595, koji ispred ove banke
vodi ovlašteno lice Urs Bailer. Preskočit ćemo i račun br. 00101-082-823 u
austrijskoj banci Arbeit und Wirtschaft iz Beča, koji je otvoren preko Vakufske
banke, čiji je Rijaset donedavno bio vlasnik zajedno sa još nekoliko s njim
povezanih pravnih i fizičkih lica, te promet između njih. Spomenutu bečku banku
u međuvremenu je kupila američka banka Cerberus Capital Menagement. BBI banka
se pokušala domoći i Vakufske banke nakon što je osnivanjem Uprave za ekonomske
i finansijske poslove Rijaseta ova banka ovladala Rijasetovim finansijama. Da
je to uspjelo, onda bi BBI ovladala i portfolijem Vakufske banke, ali bi i
zaposlenici Rijaseta dobijali platu preko BBI. Tada je nakon kraće afere
direktor Vakufske banke podnio ostavku i bilo je planirano da Vakufska banka
postane filijala BBI. Međutim, u igru se uključila Fabrika duhana Sarajevo
otkupivši većinski paket dionica u Vakufskoj banci. Svejedno, sistem spojenih
posuda ipak funkcionira. U nastavku ćemo proanalizirati pitanje Đozine fetve o
zekatu i sadakatul-fitru i sa čisto finansijskog stanovišta nastojeći da ne
zanemarimo i vjersku dimenziju zbog koje ova davanja i postoje.
Ovaj tekst nema namjeru niti ambiciju
razotkrivati i tražiti eventualne nepravilnosti ili malverzacije u vezi s ovim
prikupljanjem sredstava. Želimo samo objasniti koje opasnosti i rizici vrebaju
iza vakuuma koji je uspostavljen ovakvim načinom ubiranja zekata i
sadakatul-fitra od strane institucije IZ. Prvi problem koji se nameće je
prikupljanje sredstava putem blokova. Naime, svaki blok za zekat i
sadakatul-fitr je transakcija sam za sebe, bez obzira na iznos koji se na njemu
nominalno navodi, makar to bilo i samo 10 (deset) KM. Na njujorškoj berzi se,
npr., štampaju vrijednosni papiri na iznos od samo četvrtine dolara. Blok sam
po sebi se ne štampa na posebnoj vrsti papira, nema končanicu ili vodeni žig,
te je stoga podložan kopiranju, doštampavanju i sl. Čak ni serijski brojevi i
razduživanje blokova, što je ranije postojalo, nisu dovoljan mehanizam kojim se
može efikasno kontrolirati prometovanje blokovima. Jedna od osnovnih
tehnologija pranja novca jeste strukturiranje (razbijanje) sumnjive finansijske
transakcije na što veći broj manjih transakcija. Velika većina tehnologija
pranja novca u svojoj drugoj fazi – fazi preslojavanja – sadrži elemente
strukturinga, ali blokovi omogućavaju čist i brz strukturing. Blok omogućava
potpunu anonimnost davaocu sredstava („kupcu bloka“), u čemu i jeste osnovni
problem. Dakle, da bi se onemogućio ili otežao eventualni strukturing sumnjivog
novca potrebno je za uplaćena sredstva izdati priznanicu na kojoj će biti
naznačen identitet osobe koja je uplatilac. Kada na eventualni strukturing
pomoću velikog broja blokova dodamo i dodatno strukturiranje po osnovu velikog
broja lokalnih organa koji vrše distribuciju blokova, onda dobijamo svojevrstan
„strukturing na kvadrat“. Pogotovo kada se ima na umu da je ovaj proces
prikupljanja sredstava zekata i sadakatul-fitra dosta konfuzan,
netransparentan, rasplinut na veoma širokom prostoru koji obuhvata bar tri
kontinenta – pošto našeg iseljeništva ima svuda po svijetu – da je pošteđen
finansijske kontrole kako interne tako i eksterne, onda se možemo sasvim
opravdano zapitati kakva je stvarna pozadina ovih finansijskih transakcija.
Također je zanimljiv i tok novca prilikom realizacije akcije ukupljanja,
distribucije, prodaje blokova ili kako god nazivali redovno godišnje
prikupljanje zekata i sadakatul-fitra. Naime, prvo se blokovi štampaju u
krovnoj instituciji – Rijasetu, zatim se oni distribuiraju velikom broju
lokalnih organa koji se bave prikupljanjem. Onda ti lokalni organi doznačuju
prikupljena sredstva, odnosno „prodane“ blokove nazad krovnoj instituciji u
fond „Bejtul-mal“. Potom ovaj fond ponovno vraća sredstva u određenom procentu
lokalnim organima. Na taj način finansijski tok se u više navrata razmjenjuje
na relaciji između matice i lokalnih organa stvarajući vakuum pogodan za
višestruko strukturiranje. Ovo je karakteristično za sumnjive transakcije koje
sprovode bankovne grupacije na relaciji između banke-matice i banaka-kćerki. U
prvoj fazi strukturing omogućavaju blokovi a u drugoj brojnost lokalnih organa.
Ukratko rečeno, prva faza omogućava vakuum u kom se može izvršiti klasično
pranje novca a u drugoj inverzno pranje novca.
Za ovakav način prikupljanja sredstava, bez
obzira na to što on ima vjersko pokriće, vezuje se još jedna nova dimenzija.
Naime, ovako prikupljen novac za potrebe jedne institucije formalno-pravno predstavlja
javni novac. Sukladno tome i oni koji ga daju imaju puno pravo (i obavezu!) da
znaju kako se i u koje svrhe on troši. Međutim, uzak krug vladajućih pojedinaca
u vrhu IZ sve čini da podatke o utrošku ovih sredstava što je moguće više
konspirira. Stoga je protiv zaposlenih u IZ, a naročito Rijasetu, poveo pravi
pravni i psihološki rat sa ciljem da ih prinudi na šutnju.
I pitanje terminologije koja se koristila i
koristi kada se govori o sredstvima zekata i vitri je „evoluiralo“. Ranije se
govorilo o „prikupljanju“ ili „ukupljanju“ sredstava zekata i vitri.
Posljednjih godina se već govori o „prodaji blokova“.
Na ovaj način, Islamska zajednica, odnosno
njena Uprava za ekonomske i finansijske poslove, postaje svojevrstan emitent
bespovratnih obveznica. S druge strane gledano, Fond Bejtul-mal može doći u
ulogu tzv. „shell kompanije“, koja služi za preslojavanje novca koji je,
zapravo, nepoznatog porijekla jer je uplatilac anoniman a lokalni organi IZ se
postavljaju u ulogu distributera, tj. posrednika, dok se Vakufska direkcija
priprema da preuzme ulogu tzv. frontovske kompanije, tj. kompanije koja će
legalno poslovati sa novcem nepoznatog porijekla, finalizirajući tako mogući
proces pranja novca, tj. sprovodeći treću fazu pranja novca poznatu pod nazivom
„faza integracije“. Kao što je poznato, nedavno su iz Vakufske direkcije
najavljeni masovniji građevinski poduhvati u bliskoj budućnosti. Ali niko ne
spominje odakle sredstva za tako ambiciozne planove.
FOTO: Ilustracija (public)
Nova porezna kategorija – korporativni
porez
Godine 2004. računovodstveno-finansijska
služba RIZ zatražila je formiranje posebnog odjela koji bi vršio kontinuiran
nadzor nad finansijskim poslovanjem lokalnih organa IZ, kako medžlisā tako i
drugih organa i ustanova u IZ, s obzirom na veliki broj nepravilnosti u
finansijsko-računovodstvenom poslovanju i odsustvo kontrole u toj oblasti. To
je ostalo mrtvo slovo na papiru, pa je naredne godine na sjednici Rijaseta
održanoj 14.04.2005. ovaj put Finansijsko-računovodstvena služba RIZ konkretno
prozvala četiri muftijstva i veći broj medžlisa za finansijske malverzacije. Pa
ipak je i to pitanje doživjelo svoje razvodnjavanje. Sve je opet zataškano i
opravdano navodnim neznanjem računovođa. Očigledno da zakonski propis po kojem
nepoznavanje zakona ne može biti opravdanje za njegovo kršenje ne važi u IZ.
Sve se završilo održavanjem izvjesnog seminara iz računovodstva. Ipak sedam
godina kasnije upravo tada prozvani regionalni i lokalni organi postaju
kadrovska baza iz koje je izvršena prava kadrovsko-finansijska invazija na
Rijaset.
Prikupljanjem sredstava zekata i vitri
putem blokova, sada nazvano i „prodajom blokova“ uz postojanje velikog broja
državnih poreza, uvodi se nova porezna kategorija koja bi se mogla nazvati
korporativni porez. Na ovaj način stvara se presedan da od građana porez
počinju naplaćivati kompanije umjesto države, budući da je pitanje prikupljanja
zekata i vitri izašlo iz sfere vjerskog. Međutim korporativni porez ovdje neće
biti konkurentan državnom, nego će predstavljati tzv. dvostruko oporezivanje.
Stoga je razmatranje pitanja derogiranosti
fetve rahmetli Husein-ef. Đoze, primjerene jednom prošlom vremenu, zapravo
postalo apsurdno iz razloga što se pitanje prikupljanja sredstava od zekata i
vitri pomjerilo iz sfere vjerskog pitanja u sferu finansijskog menadžmenta,
strateškog marketinga i drugih dunjalučkih ekonomsko-finansijskih
korporativno-neoliberalnih teorija uz puko zadržavanje islamskog backgrounda
koji služi samo kao pokriće za netransparentne finansijske transakcije paradržavne
strukture čija je finansijska baza nastala otuđenjem ratnih donacija, koje su
za ovu paralelnu strukturu bile temeljni kapital, a zatim i isisavanjem
nacionalnog bogatstva iz zemlje u inozemstvo nakon rata. Strateški cilj ove
„paralelne države“ i jeste upravo kontrola nad institucijom Islamske zajednice
zbog ugleda ove institucije, široke mogućnosti zloupotrebe vjere kao pokrića i
paravana, ali i zbog razgranate infrastrukture. Upravo razgranata
infrastruktura stvarana u proteklih stoljeće i po, privlači ovu paradržavnu
strukturu. Postojanje velikog broja organizacionih nivoa IZ i njihovo
protezanje diljem zemaljske kugle gdje god ima Bošnjaka, bilo kao autohtonih
stanovnika bilo kao iznimno brojne raseljeničke populacije nastale kako tzv.
etničkim čišćenjem tako i ekonomskom migracijom, uz veliki broj pratećih
institucija, službi ili organizacija registrovanih unutar IZ, od kojih gotovo
sve imaju računovodstveni subjektivitet, omogućava da finansijske transakcije i
ubačeni kadar ove paradržavne strukture mogu brzo i neprimjetno biti
strukturirani, kretati se između različitih zemalja i biti neuhvatljivi za bilo
kakvu državnu regulativu i legislativu. Štaviše, još mnogo toga postoji unutar
IZ što može biti iskorišteno za finansijsko-kadrovske transakcije. Naprimjer,
jedna od tehnologija pranja novca kod iznošenja novca iz zemlje jeste kroz
iznošenje umjetnina ili historijskih artefakata iz zemlje, nakon čega se ta
umjetnina ili artefakt u zemlji u koju su unesene prodaju po precijenjenoj
vrijednosti. Prošle godine je tako jedna umjetnička slika koja je iz Amerike
dospjela u Dubai, u tom emiratu prodana za fantastičnih pola miliona$. Već je
naširoko poznato da su okupacija Iraka i ISIL-ova destrukcija svjetskih
historijskih područja bili vješto koordinirani sa međunarodnim ilegalnim
organizacijama koje se bave ilegalnim tržištem artefakata i umjetnina. I
prilikom hapšenja tajkuna u susjednoj Hrvatskoj, kod svakog je pronađen podrum
pun umjetnina i artefakata, što su oni pravdali „ljubavlju prema umjetnosti i
starinama“. Stoga je nakon paljevine Orijentalnog instituta na samom početku
agresije na BiH 1992., mirnodopska uspostava kontrole ove paradržavne strukture
nad fondom GHB Biblioteke priprema da bošnjački narod ostane bez svoje
dokumentovane povijesti definitivno i zauvijek.
Ako još jednom promislimo poruku kur'anskog
ajeta kojeg smo naveli na početku ovog teksta, zapitajmo se koji je motiv sve
malobrojnijih vjernika koji još uvijek uplaćuju svoje zekate i vitre u IZ da to
i dalje čine. Budući da se ova sredstva, očigledno, ne kreću na Allahovom,
dž.š., putu, ne služe za otkup robova, što bi se u današnjem vremenu moglo
odnositi i na prava radnika, pogotovo ne za pomoć prezaduženima ili putnike,
onda još samo ostaje da je to davanje onima čija srca treba pridobiti.
Kada razmatramo davanje ove vjerske obaveze
bogatima da budu još bogatiji, treba nadasve pomisliti da se ta sredstva
uskraćuju siromašnima, kojih je u ovoj zemlji jako mnogo. Nije vitra ili zekat,
zapravo, uzeta od obveznika ovog davanja, nego od siromašnog čovjeka koji,
možda, sada rovi po kanti za smeće, jer je zekat njegov hak.
Tipologija pranja novca na prostoru bivše
Jugoslavije je jedinstvena za cjelokupno područje te nekadašnje države. Ona
primjenjuje šezdesetak vrsta tehnologije pranja novca. U svijetu ih ima još
više. Već smo spomenuli da velika većina tih tehnologija u svojoj drugoj fazi,
fazi preslojavanja, sadržava u većoj ili manjoj mjeri strukturiranje sumnjive
transakcije na veći broj manjih. Druga tehnologija pranja novca koja bi u ovom
slučaju bila usporediva bila bi tehnologija pranja novca putem mijenjačkih
poslova, samo što se umjesto konverzije jedne valute u drugu ovdje vrši
konverzija valute i blokova. Postupak strukturiranja transakcije u mijenjačkim
poslovima se vrši tako što više povezanih lica izvrši mijenjačke transakcije.
Taj postupak popularno se naziva „štrumfovanje“. Eto, tako se, možda, osim
zelenih termita ispod zemlje skrivaju i neki zeleni štrumfovi.
Dijaspora kao bankomat
Prema zvaničnim i poluzvaničnim
informacijama još prve poslijeratne godine prikupljeno je preko jedan i po
milion DM, od toga 518.000 iz ratom opustošene BiH. Godine 1997. visina
prikupljenih sredstava iznosi 2.142.797,76 maraka, potom naredne godine raste
na 2.407.565,39 maraka, da bi zatim uslijedio pad prikupljanja, pogotovo u
dijaspori, kada se visina prikupljenih sredstava spušta na 2.345.667,71 maraka.
Međutim od 2000. g., kada je prikupljeno 2.552.074,70 maraka, počinje brz rast
prihoda po ovom osnovu. Do tada su zekat i sadakatul-fitr bili jedna od
pojedinačnih stavki u finansijskom poslovanju IZ, ali od tada ovabudžetska
stavka počinje dominirati nad drugim čineći i 55% budžeta Rijaseta a kasnije i
više procenata. U narednim godinama stalno se povećavajući visina ovako
prikupljenih sredstava prelazi sedam miliona KM i prvi pad bilježi 2009., kada
opada za oko 400.000 KM. Inače je Rijaset tokom 1999., 2000. i 2001. bilježio
deficit u finansijskom poslovanju koji je dosezao i do 642.799,14 KM, ali su u
narednim godinama dijametralnom progresijom sredstava zekata i sadakatul-fitra
sve budžetske rupe više nego pokrivene. Inače, prema pravilima od ukupnih
sredstava 30% se spušta muftijstvima a ova opet u nekom procentu medžlisima, a
70% ostaje u budžetu Rijaseta, odakle se opet raspoređuje na dvadesetak
pojedinačnih budžeta institucija Rijaseta ili podračuna službi. Već 2010.
prikupljeno je 7.905.970,63 KM. Dolaskom nove vladajuće garniture sa novim
reisul-ulemom počinje i dodatno ubrzanje napuhivanja finansijskog balona od
zekata i sadakatul-fitra, te ono odmah dostiže devet i po miliona KM a zatim
2013. 10.191.735,00 KM. Kritičan momenat dogodio se 2013., kada delegacija sa
šefom Ureda za zekat posjećuje petnaest kompanija uglavnom na području
Muftijstva zeničkog, tačnije sjevernog dijela Zeničko-dobojskog kantona. Negdje
u to vrijeme slučajnom koincidencijom ili ne, smijenjen je i dotadašnji šef
računovodstva i doveden novi. Tako već 2015. visina ukupljenih sredstava
dostiže 13.428.776 KM a 2016. 14.027.547 KM. Prema nezvaničnim saznanjima
zaposlenika, ovo prikupljanje se sve više oslanja na kompanije, inače
poslovično prezadužene kod komercijalnih banaka, dok se udio fizičkih lica
smanjuje. Sve veća netransparentnost u ovom procesu podgrijava sumnje u
ispravnost brojki koje se navode. Ured za zekat od svog formiranja prije 7-8
godina do danas postao je prava marketinška agencija za propagiranje
prikupljanja ovih sredstava. Dijaspora se tradicionalno tretira kao bankomat.
Apsurdno je da zekat daju kompanije koje su
do grla zadužene, odnosno krediti u rasponu od pet do trideset i više miliona
KM koje su te kompanije podigle kod banaka u našoj zemlji, koje su sve redom
strano vlasništvo, u svrhu temeljnog kapitala ili dokapitalizacije,čine da su
zaduženja tih kompanija trenutno veća od njihovog kapitala i dobiti. Stoga kompanije
koje daju zekat spadaju,zapravo, u kategoriju prezaduženih sukladno šezdesetom
ajetu sure Et-Tewba, koji smo naveli na početku teksta. Ukratko rečeno, te
firme su zrele da se njima da zekat kao prezaduženima, a ne da one daju zekat u
fond Bejtul-mal.
Ono
što posebno zaprepašćuje svakog moralnog čovjeka jeste potpuna socijalna
neosjetljivost menadžmenta Rijaseta IZ. Uzak krug povezanih lica bliskih banci
BBI koja su već, praktično, privatizirala Islamsku zajednicu, a osobito njen
krovni nivo, uživaju povlastice ravne onim koje uživaju političari u državnom
vrhu. Vozni park koji uživa ovaj krug sa svojim mercedesima i škodama
oktavijama ne zaostaje za onim u državnim vladama, kupuju im se peterosobni
stanovi, stalno su na skupim turnejama po inostranstvu bez nekog vidljivog
pozitivnog efekta po instituciju na čijem su čelu itd. Sve to je, naravno,
finansirano od zekata i sadakatul-fitra. Također i novčane kazne koje su
nedavno izrekli federalni i kantonalni inspekcijski organi moćnicima iz
Rijaseta zbog nepoštivanja zakona, arogancije prema službenim licima iz
inspekcijskih organa itd. opet će biti plaćene od zekata i vitri. Od zekata i
vitri već pet godina vrši se koruptivno zapošljavanje u Rijasetu na
nepotističkoj osnovi. Zaposlene su stotine osoba kojima su obezbijeđene visoke
plate i udobne kancelarije. Mnogi od njih se dosađuju jer nemaju šta raditi.
Najmanje od svega toga je i to da od tih zekata i vitri, na ime nekadašnje
odluke Rijaseta da bivši reis-ul-ulema i njegov nekadašnji zamjenik moraju
imati najviše penzije u BiH te da razliku do te visine penzije snosi budžet
Rijaseta, Cerić i Spahić svakog mjeseca na blagajni Rijaseta svjetla obraza
podignu po oko 1100 KM.
Treba napomenuti da je Islamska zajednica
bila dugi niz godina jedina vjerska institucija, čak moguće i u svjetskim
razmjerama, koja se nije bavila nikakvim humanitarnim, odnosno karitarnim
radom. U vrijeme kada je sve bilo pripremljeno za donošenje novog ustava IZ i
formiranje izmišljenih i bespotrebnih uprava po ugledu na turski Dijanet, na
javnim raspravama koje su zakazane pro forme došlo je do pritiska javnosti zbog
ove činjenice. Nakon toga formalno je uspostavljen Ured za socijalnu brigu.
Međutim, on i danas, dvije godine nakon formiranja, postoji u iznimno
ograničenom kapacitetu, pomoć koju je pružio odnosi se uglavnom na zaposlenike
Rijaseta, prema kojima Rijaset kao poslodavac ionako ima obavezu sukladno
radnom odnosu; usput ćemo još jednom napomenuti da se broj zaposlenih u RIZ od
dolaska novog reisa skoro utrostručio. Drugim riječima, sredstva koja bi morala
biti knjižena u kategorijama blagajne ili obaveza prema zaposlenicima alociraju
se na kategoriju humanitarnih rashoda. Manji broj humanitarnih akcija koje je
izveo ovaj ured pompezno su medijski propraćene. Tako je dvadesetak krava
postalo prave medijske zvijezde kao reklama po kojoj se moćnici Rijaseta brinu
za povratničku populaciju na selu. Na ovaj način i ta pomoć je izašla iz okvira
vjerskog (gdje po pravilu „ljevica ne zna šta daje desnica“) i pomjerena je
također na dunjalučko polje marketinga i medijskog oglašavanja. I pomoć koju je
IZ uputila za poplavljena područja prije par godina sastojala se od sredstava
odbijenih od plata zaposlenih dok ogromna višemilionska sredstva po raznim
bankama nisu dirana. Stoga se učešće Ureda za zekat RIZ sa referatom pod
naslovom „Solidarnost u zajednici: Glavne poluge socijalnih i humanitarnih
aktivnosti Islamske zajednice u BiH “na međunarodnom seminaru
„Faith-basedparticipation in civil societies“, održanom u Sarajevu u organizaciji
Fondacije Kornad Adenauer BiH prije četiri godine može smatrati vrhuncem
hipokrizije. Najnoviji model škode super B, najskuplji i najluksuzniji model
automobila marke škoda, kupljen od sredstava zekata i sadakatul-fitra.
Uloga BBI i Vakufske banke
Ovakvih primjera je mnogo, i da se ne bismo
zadržavali u nedogled nabrajajući luksuze kojim se okružio vladajući stalež u
IZ, generalno ćemo sumirati i ovo pitanje. Naime, masovno zapošljavanje za koje
su istražni organi u slučaju Zukić utvrdili da se naziva „Projekat“ najviše je
pogodilo, od svih institucija i javnih preduzeća, upravo IZ. Provođenje
„Projekta“ je skupo. Dosta je vjerovatno da je naglo napuhivanje finansijskog
balona od prikupljanja zekata i sadakatul-fitra u službi provođenja „Projekta“.
U ovom slučaju „zapošljavanje“ je rađeno poprilično stihijski, u valovima, čim
se otvori neki institucionalni okvir i kapacitet za smještanje novog kadra.
Međutim, ključni operativci „Projekta“ nisu pokazali neku životnu mudrost, pa
su „Projekat“ uglavnom gurali nasilno pokrivajući samo troškove nastale samim
zapošljavanjem. Oni nisu mogli predvidjeti da je na ovaj način u sistemu IZ
stvoren jedan dijasistem koji se zasniva na materijalnom predatorstvu. Zadržat
ćemo se na materijalno-finansijskom aspektu koji je u naslovu ovog teksta a
aspekt duhovne i moralne devastacije IZ zaslužuje poseban članak. Dakle, na
ovaj način stvoren je jedan dijasistem koji ima karakteristike da opstaje samo
dok se širi. On će nastaviti sa materijalnim predatorstvom po inerciji još dugi
niz godina stvarajući dijametralnu progresiju u pogledu troškova i luksuza.
Odliv sredstava za „Projekat“ pojačava pritisak na lokalne organe IZ, koji su
prinuđeni podizati cijene svojih usluga te zavoditi nove dažbine članstvu (npr.
naknada za grobna mjesta). Tako će i krovni nivo u IZ postepeno morati
iznalaziti dodatne izvore finansiranja, pa je sasvim sigurno da će kroz
lobiranje u državnim zakonodavnim institucijama ili kroz ugovore IZ sa državom
insistirati i na uvođenju obaveznih taksi, poreza i sličnih dažbina za svoje
potrebe, ali bez ikakve mogućnosti uvida kako se ta sredstva troše. Usput da
napomenemo da je supruga Amira Zukića, uhapšenog zbog „Projekta“, dok je
„Projekat“ bio u punom jeku, postavljena za izvršnu direktoricu Vakufske banke.
Zato je naročito pogubno za IZ insistiranje
vladajućeg kruga u njoj uspostavljanje obaveznih poreza za stanovništvo koji bi
išli u budžet IZ. U vrijeme Kraljevine Jugoslavije bio je jedno vrijeme
uspostavljen obavezan porez za izdržavanje vjerskih institucija koji se zvao
prirez. Već godinama se zagovara uspostava takvog obaveznog državnog poreza u
korist IZ. U evropskim zemljama je takvo zalaganje dovelo do kolapsa
prvenstveno pojedinih protestantskih crkava koje su izgubile svoje članstvo te
postale dekor političarima ili se raspale na niz malih vjerskih institucija.
Čengić vlasnik agencije za bankarstvo?!
Kada raspravljamo o naglom napuhivanju
finansijskog balona od prikupljanja zekata i vitri putem blokova nakon dolaska
Husein-ef. Kavazovića na mjesto reisul-uleme i Hasana Čengića na mjesto
predsjednika Sabora IZ, onda se samo po sebi postavlja pitanje da li je i to
dio neke šire finansijske operacije. Već smo u tekstu spominjali bračni par
Zukić u vezi s „Projektom“. Tako, npr., na web-stranici BBI uočavamo istaknutu
reklamu da „BBI banka bilježi prosječni godišnji rast od 25% i spada u red
najbrže rastućih banaka u BiH. Aktiva banke je sa 100 miliona KM od 2006.
godine povećana na 800 miliona KM 2016“. Međutim uvidom u vanjske revizorske
izvještaje o finansijskim iskazima banaka u FBiH uočavamo da je ova banka
isprva svoju imovinu uvećavala rastom obaveza, doduše štedni ulozi stanovništva
se inače knjiže u klasi obaveza, da bi naglo od dolaska novog personalnog
dvojca na čelu Rijaseta IZ ova banka krenula sa enormnim vanbilansnim
knjiženjem imovine koje je već na samom početku mandata ovog dvojca dosezalo i
do 404.341.836 KM, što čini oko polovice imovine banke koja se prikazuje na
reklamnoj internetskoj stranici BBI. Istovremeno, hronološki promatrajući
vanjske revizorske izvještaje Agencije za bankarstvo FBiH, primjećujemo da se
ukupni kapital ove banke upravo tih desetak godina uz manja odstupanja svodi na
pedesetak miliona KM, iako je početni kapital pri osnivanju ove banke bio 100 miliona
KM. To znači da se stvarna vrijednost Banke prepolovila. No to nije sve. Još
godinu prije BBI, odmah po imenovanju novog i sada aktuelnog reisu-l-uleme,
Vakufska banka je krenula sa vanbilansnim knjiženjima u visini 376.866.517 KM.
Približnost visine vanbilansno knjiženih sredstava u Vakufskoj banci i BBI
navodi na zaključak da su obje banke vanbilansno knjižile imovinu jednog te
istog trećeg pravnog lica. Budući da je vrijednost zgrade BBI centra višestruko
manja od prikazanih vanbilansnih sredstava, preostaje još samo mogućnost da je
vanbilansno knjižena imovina Islamske zajednice ili njeni dijelovi, sa kojom su
ove dvije banke tijesno povezane? Naravno, ovakve nepravilnosti u evidentiranju
poslovnih promjena moguće su jer Agencija za bankarstvo FBiH za vanjske
revizore angažira privatne računovodstvene agencije koje predvode povezana lica
bliska čelnim ljudima banaka, čak uvezana i preko Udruženja eksperata za
nekretnine, uz nezaobilazni malezijski kadar. Da ne govorimo o tome da je jedna
od tih angažiranih računovodstvenih agencija i Revik, vlasništvo Hasana
Čengića. Dakako da i sama Agencija za bankarstvo kao državna institucija nije
imuna na partijski utjecaj vladajućih političkih stranaka. Prije sedam godina
izbila je prvo u Austriji a zatim i zemljama Balkana afera sa Hypo bankom.
Prilikom odmotavanja te afere utvrđeno je da je ta banka višestruko napumpala
svoje bilanse i oprala novac upravo putem vanbilansnog knjiženja.
Usput da spomenemo da agencijskim
izvještajima za bankarstvo nema nikakve rubrike za tekaful, wakalu, prinose,
finansiranja i drugu terminologiju islamskog bankarstva. U revizorskim
izvještajima razvidno je da BBI i Vakufska banka posluju na čistom kamatnom
sistemu kao i sve druge neislamske banke. Da napomenemo da je za nadzor
„šerijatskog poslovanja“ BBI zadužen Šerijatski odbor u sastavu: dr. Husein
Kavazović, predsjednik, dr. Nizam Yaqooubi, zamjenik predsjednika, dr. Osaid
Kailani, član, dr. Šukrija Ramić, član, Saleh Michael Gassner, član.
Oni za šerijatske principe poslovanja BBI
jamče svojim obrazom, tj. mjestom gdje su najdeblji. Da ne govorimo da je
istovremeno obavljanje funkcije u odboru jedne komercijalne banke i čelnih
funkcija u vjerskoj instituciji koja posluje preko te banke čisti sukob
interesa.
Zanimljivo je primijetiti i to da su u
klasi ukupnog kapitala prikazana sredstva Vakufske banke i BBI približna.
Dakle, stvarna materijalna vrijednost ove dvije banke je skoro ista.
Istovremeno se Vakufska banka u javnosti percipira kao mala banka a BBI kao
„jedna od najvećih“. Primjera radi, po ukupnom kapitalu Raiffeisen banka je od
ove dvije banke zajedno veća pet puta a UniCredit oko 45 puta. Toliko o
veličinama i šerijatskoj utemeljenosti poslovanja ovih banaka. Pa ni to nije
sve. Približna ujednačenost kako vanbilansnih knjiženja tako i ukupnog kapitala
BBI i Vakufske banke također upada u oči. Teško bi se moglo dogoditi da dvije
banke povezane sa IZ imaju takve podudarnosti u svojim poslovnim evidencijama
osim da postoji za njih neki zajednički računovodstveni um. Istovremeno se za
zakonitost poslovanja banaka, kao što smo već naslutili, brine Hasan Čengić.
Dakle, ostaje nam samo da konstatujemo da se bankarski sistem u Federaciji BiH
zasniva na principu da se ostavi vuk da čuva ovce.
Dakle, kada sumiramo sve aspekte
prikupljanja zekata i sadakatul-fitra na način kako se on već dugi niz godina
vrši, onda možemo zaključiti da to više i nije teološko pitanje, te da je
bavljenje pitanjem derogiranosti Đozine fetve o zekatu i sadakatul-fitru u ovom
trenutku izlišno. Ovo pitanje urgentno moraju rješavati nadležni državni
organi, prije svega Finansijska policija i obavještajno-finansijski odjel
SIPA-e. Tek kada se ovo pitanje dovede u red s tog aspekta, stvorit će se
uvjeti da kompetentna ulema može na miru donijeti validnu i šerijatski
utemeljenu fetvu u vezi s pitanjem prikupljanja zekata i sadakatul-fitra.
(TBT, Ekspertni tim)