TEMPO
Hrvatski sportski klub Zrinjski Mostar u dramatičnom,
posljednjem kolu prvenstva BiH, u koje su čak tri kluba ušla sa šansama da
postanu prvaci, obranio je naslov pobjedom
nad tuzlanskom Slobodom 3:0
FOTO: (Screenshot Youtube)
Hrvatski sportski klub Zrinjski Mostar u dramatičnom,
posljednjem kolu prvenstva BiH, u koje su čak tri kluba ušla sa šansama da
postanu prvaci, obranio je naslov
pobjedom nad tuzlanskom Slobodom 3:0.
Pobijedio je i njegov prvi pratitelj Željezničar protiv
Radnika iz Bijeljine (2:1), ali to, kao ni poraz Sarajeva kod Krupe (0:1) ništa
ne znači. Zrinjski je na najbolji način iskoristio što sam odlučuje hoće li
biti prvak BiH.
Sigurno je to
(p)ostao, što su burno proslavili njegovi navijači koji mu, s obzirom na to da
je nazvan po poznatoj hrvatskoj velikaškoj obitelji, zagrnuti hrvatskim
znakovljem i trobojnicama, tepaju “Plemići”, a ovaj video koji
prikazuje njihovu feštu, za glazbenu podlogu ima navijačku himnu, prepjev
Thompsonove “Neka ni'ko ne dira u moj mali dio svemira”:
Oko 15 hiljada navijača hrvatskog Zrinjskog slavilo je
naslov prvaka države koju većina njih ne vole, nego je podnose, na stadionu Pod
bijelim brijegom. Taj stadion je prije posljednjeg rata pripadao Veležu koji je
podjelom grada na hrvatski i muslimanski dio protjeran iz takozvanog Zapadnog
Mostara u Istočni i postao je muslimanski klub. Na neki način doživio je
sudbinu kakva je zadesila Zrinjski nakon pretposljednjeg rata. Taj klub je tada
zabranjen.
Prije 22 godine
navodno je završio posljednji rat u BiH. Pišemo “navodno” jer svakome
tko je jednom bio u Mostaru, jasno je da je taj grad podijeljen na hrvatski i
muslimanski dio i to crtom razgraničenja naslijeđenom iz žestokog rata koji je
90-ih njegovim ulicama bjesnio između pripadnika ova dva naroda.
U ovom tekstu kako vidite ne koristimo politički korektan
termin “Bošnjaci”, jer navedena vjerska i etnička skupina narodom je
postala u bivšoj državi i pod imenom “Muslimani”, kojim je i danas
zovu. Osim što mnogi Hrvati i Srbi iz BiH za njih uvredljivo kažu balije, kao
što neki predstavnici drugih dvaju naroda Hrvate zovu ustašama, a ona dva
nesrpska Srbe četnicima.
Ako se pitate čemu
ovo masiranje ratnom prošlošću i poratnim traumama te cijelo vrijeme u Mostaru
i BiH prisutnim podjelama, kojima je Zrinjski, ponovno rođen na mjestu gdje su
igrali Rođeni (nadimak Veleža, koji je kao klub mostarskih Hrvata, Muslimana i
Srba između pretprošlog i prošlog rata živio na stadionu koji je prisvojio
Zrinjski) kao hrvatski “športski klub”, Velež mada ne prefiksom, ali
prognaničkom sudbinom određen kao muslimanski, dok srpskog kluba u Mostaru nema
zato što su Hrvati dobili zapadni dio grada, Muslimani istočnu obalu Neretve i
još usku tampon zonu na zapadnoj obali, a pripadnici trećeg konstitutivnog
naroda u ovom gradu ratom svedeni na takav broj da jedva mogu sastavi
malonogometnu momčad, odgovor se, kao i sav apsurd i jad navedenih podjela na
osnovu nacije, krvi i tla, krije u imenima i prezimenima igrača koji su
hrvatskom Zrinjskom donijeli naslov prvaka Bosne i Hercegovine.
U 11. minuti prvi zgoditak krasnim potezom, kada je vrhom
kopačke golgeterski samo dotakao centriranu loptu leđima okrenut golu, za
hrvatski Zrinjski postiže čovjek nazvan po rodonačelniku srpske kraljevske
loze, Nemanja Bilbija. Tri minute prije poluvremena, Nemanja će za hrvatske
plemiće zabiti još ljepši gol, volej kojim iskosa buši vratara Slobode. To je
bio Nemanjin deseti gol za Zrinjski ove sezone.
Konačan rezultat u 60. minuti udarcem iz daljine postavlja
Jasmin Mešanović, još jednim atraktivnim golom kojeg za hrvatski klub iz
Mostara, postiže nehrvat i k tome pripadnik onog trećeg, u “Zapadnom
Mostaru” posebno “omiljenog” naroda. Mešanović gol nije slavio,
ali ne zato što ne voli šahovnicu na dresu kojeg nosi, nego jer je zabio
matičnom klubu iz rodnog grada.
Ovaj naslov Zrinjskog posebno je radosno proslavio njegov
trener, legendarni Blaž Baka Slišković. Njemu je to prva titula prvaka u 20
godina trenerske karijere, koja se može opisati rječju “zamalo”.
Jer Baki je sa svim klubovima, od Hajduka, preko Širokog
Brijega, do Zrinjskog i čak Tirane, malo nedostajalo da postane prvak. Isto mu
je bilo i kao izborniku Bosne i Hercegovine. Vodeći je kao izbornik, po jednom
je ostao pred vratima EP-a i SP-a.
Baka je kao mostarski Hrvat vodio reprezentaciju Bosne i
Hercegovine još ranije, ali na terenu, kao kapetan, upravo u najgore nevrijeme
onog, posebno u Mostaru užasno brutalno hrvatsko-muslimanskog ili
muslimansko-hrvatskog rata, kada su BiH Hrvati sebe smatrali HB Hrvatima,
odnosno onima iz Herceg-Bosne, a reprezentaciju BiH muslimanskom.
Kako možete pretpostaviti, u to vrijeme nije bilo baš
pametno biti Hrvat, k tome Mostarac i javno se deklarirati tako, ali i kao
bosanskohercegovački domoljub.
Kao što, kada vidimo tko je Zrinjskom donio naslov golčinama
na terenu i vodeći momčad s klupe, nije baš pametno govoriti i pisati da je
naslov prvaka BiH osvojio “hrvatski klub” ili da su u toj državi
“Hrvati osvojili duplu krunu”.
(TBT, index.hr, autor: Zvonko Alač)