LIFESTYLE
“Umire Josip Broz, zabranjuje se ulazak svima – ne može
ptica proletjeti godinu dana i tako mi završimo film bez životinja”, ispričao
je Duško Kovačević
FOTO: (Screenshot)
Akademik i dramski pisac Duško Kovačević je gostujući u
emisiji “Veče sa Ivanom Ivanovićem” ispričao nepoznatu anegdotu sa
snimanja filma “Ko to tamo peva” i kako je smrt Josipa Broza Tita spriječila
da se po želji autora završi film.
“On nas je spriječio da završimo ‘Ko to tamo peva’. Mi
smo imali u scenariju scenu – kada izađu ona dva dječaka – i taj zadnji song,
trebalo je da se pojavi nekoliko životinja i da to liči na jednu vrstu
apokalipse. Kao na neku scenu rađanja svijeta gdje su dva dječaka i neke
životinje. Ta bi scena izgledala impresivno da su tu dva, tri majmuna pored
njih. Bili smo u dogovoru sa vlasnikom cirkusa iz Italije koji je dolazio sa
dresiranim životinjama. Sve je bilo spremno i čekali smo da dođe, da snimimo tu
posljednju scenu. Umire Josip Broz, zabranjuje se ulazak svima – ne može ptica
da proleti godinu dana i tako mi završimo film bez životinja”, ispričao je
Duško Kovačević.
O filmu Maratonci trče posljednji krug je ispričao:
“Maratonce sam napisao na drugoj godini studija. Tekst
sam uradio u strašnoj depresiji. Ukinuli su mi stipendiju od koje sam se
školovao. Bila je to moja reakcija na te godine. Nisam htio da živim u
pogrebnom društvu i da mi o sudbini odlučuju ljudi od sto godina, kao što je
bilo tada. Dovodio se već u sumnju i položaj doživotnog predsjednika Tita.
Čitao sam ga pred kolegama i krenuli su da mi se smiju. Mislio sam da pišem
tragediju, a izgleda sam se smijehom branio od užasa”, objasnio je
Kovačević.
On je za TV Beograd napisao i seriju “Maratonci”
koja, međutim, nikada nije snimljena.
“Dešavale su se neke čudne stvari, koje su bile pod
uticajem politike. Negdje 1977. godine mi je naručena serija po motivima
komada. Potpisao sam ugovor za ozbiljne pare. Nikada nisam dobio odgovor šta je
s tom serijom, a saznao sam da su izgubili i dva primjerka teksta koja sam
predao. Od nje nema ni traga, ni glasa”, rekao je Kovačević.
Slično se ponovilo i kada je radio čuveni film, koji je
jedva snimljen.
“Kad sam predao scenario za film, u tadašnjem Centar
filmu su zahtijevali da radnja ne bude stavljena u 1972. već prije rata.
Prihvatio sam taj kompromis. A Šijana sam zamolio da se u film pusti ubistvo i
sahrana Aleksandra Karađorđevića, što nikad nije emitovano. Bilo je to dio
prošlosti”, ispričao je pisac.
On je otkrio i čuvenu anegdotu sa snimanja, kad je Pavle
Vuisić udario Batu Stojkovića pogrešnom stranom daske.
“Udario ga je punom snagom po glavi. Njemu se pojavila
čvoruga. Paja je poslije rekao da je na taj udarac čekao više od 20 godina. To
su ti lijepi međuljudski odnosi”, rekao je Kovačević i dodao da je Bata na
snimanju i Bogdana Diklića pogodio lopatom.
(TBT, Nedeljnik)