BUSINESS
Obitelj turskog premijera Binalija
Yıldırıma na off shore kompanijama ima najmanje 140 miliona dolara imovine –
uključujući teretne brodove i nekretnine u Holandiji
FOTO: Yildirim (BBC)
Obitelj turskog premijera Binalija
Yıldırıma na off shore kompanijama ima najmanje 140 miliona dolara imovine –
uključujući teretne brodove i nekretnine u Holandiji.
Ramazan 2009. turski ministar prometa i
mora Binali Yıldırım bio je pozvan na doručak s čelnicima brodarskih kompanija
na svečanosti u Udruženju brodovlasnika Barbaros u Istanbulu.
Tokom objeda, Yıldırım se popeo na
pozornicu. Njegov je govor poprimio ozbiljan ton.
“Od sada na dalje bilo koja turska
kompanija koja posjeduje brodove, jahte ili druga morska plovila koji plove pod
stranim zastavama bit će od strane vlade tretirana kao sumnjiva”, rekao je.
“Dali smo plovilima rok od tri mjeseca da
promijene zastave, bez troška”, dodao je Yıldırım, referirajući se na zahtjev
svog ministarstva. “Sada više nemaju izgovora. Ako inzistiraju da neće prijeći
na turske zastave, smatrat ćemo da nemaju dobre namjere.“
Ideja je bila da se kreira snažna
nacionalna flota koja će brendirati boje Turske i koja će turskoj državi plaćati
naknade i takse.
Nekoliko metara dalje od Yildirima sjedio
je njegov 30-godišnji sin Erkam.
Njegov je sin možda osjećao sram tokom
očeva govora, budući da je on u to vrijeme bio registrirani vlasnik najmanje
jednog teretnog broda pod nazivom ‘City’, preko obiteljske offshore kompanije
na Holandskim Antilima. Taj otpremnik nije plovio pod turskom, već pod zastavom
holandskog karipskog otočja.
Otada, obiteljsko vlasništvo nad brodovima
koji plove pod stranim zastavama naraslo je, što dovodi do zaključka da je
Yıldırımov govor bio ništa drugo do li licemjerje.
Istraga o preduzećima obitelji Yıldırım,
koja je dio Evropske istraživačke suradnje (EIC) #MaltaFiles, otkriva da
obitelj trenutno posjeduje brodove i drugu imovinu u vrijednosti preko 100 miliona
eura.
Ta se imovina sastoji od 11 brodova
registriranih pod stranim zastavama i skrivenih u mreži tajnovitih tvrtki na
Malti, u Holandiji i na Holandskim Antilima – posebno sada u Curaçau, a sumnja
se da postoje i firme na Maršalovim otocima i u Panami. Najmanje četiri broda
finansirana su s golemim zajmovima švicarskih i turskih banaka, uključujući
jednu djelomično u vlasništvu turske države.
Dok neke od aktivnosti, posebno u poreznim
oazama, ostaju neprovidne, portal The Black Sea otkrilo je da su Yıldırımov
sin, kći, ujak i nećaci kupili sedam nekretnina u Holandiji, vrijednih više od
dva i po miliona dolara i plaćenih u gotovini.
Istraga je također otkrila kako je Yıldırım
koristio jednu od holandskih kompanija da bi anonimno donirao 600,000 eura (1.75
miliona turskih lira) općini Pendik, blizu Istanbula, za raskošnu novu džamiju.
Evropska istraživačka suradnja ušla je u
trag tome kako su obiteljske offshore brodske operacije rasle sukladno rastućoj
karijeri Binalija Yıldırıma koji je postao drugi najmoćniji čovjek u Turskoj.
Obiteljski posao u srcu Vlade
Premijeru Binaliju Yıldırımu nije strano
isprepletanje njegovih obiteljskih bogatstava s njegovom ulogom javnog
službenika. Njegova menadžerska karijera u brodarskom biznisu započela je 1994. kad je upravljao Istanbulskom trajektnom
kompanijom (Istanbul Fast Ferries Company), u vlasništvu grada. Međutim,
istanbulski gazde dali su mu otkaz 2000. godine zbog otkrića da je ugovor o
upravljanju kantinama na trajektima u vlasništvu kompanije dodijelio svom ujaku
Yılmazu Erenceu.
Skandal nije previše naštetio Yıldırımovoj
karijeri. Štoviše, on je ušao u politiku. Od 2001. bio je ključan član stranke
Recepa Tayyipa Erdoğana, Stranka pravde i razvoja (AKP). Kad je njegov pokret u
usponu 2002. osvojio izbore u Turskoj, Yıldırım je sletio u fotelju ministra
transporta u prvom kabinetu nove Vlade. Taj je posao, uz neke prekide, zadržao
gotovo 12 godina.
Tokom njegove vladavine, bilo je određenih
spekulacija u turskim medijima i u pravosudnim krugovima o njegovom obiteljskom
biznisu. Nekoliko puta Yıldırım je odbio odgovoriti na pitanja koja su mu u
parlamentu postavljali zastupnici oporbe, zahtijevajući od njega da otkrije
detalje o tome kako je zaradio novac od brodarstva.
Njegova jedina javna izjava bila je dana
novinarima CNN-a Turska u ožujku 2013., kad je sramežljivo objašnjavao da je
prenio taj posao na djecu kad je 2002. postao zastupnik. Ali, nije išao u
detalje.
Kako je obitelj političara izgradila
imovinski portfolio vrijedan 140 miliona eura u samo deset godina?
Prvi tragovi Yıldırımovih offshore avantura
pojavili su se na Malti 1998, putem kompanije koja podsjeća na tursko podijeklo
njegovog dioničara – Tulip Maritime Limited.
To je bilo vođeno od strane premijerova
ujaka Yılmaza i kontakata s turskim političarima i biznismenima. Oni su
uključivali imena kao što su Salih Zeki Çakır, poznati brodovlasnik koji je
zaposlio Yıldırıma neposredno prije njegove karijere u Vladi, i Ahmet Ergün,
savjetnik predsjednika Erdogana iz vremena dok je bio gradonačelnik Istanbula,
kao i bivši zastupnik i sudac visokog suda Abbas Gökçe.
Njihovo prvo povilo bilo je Silver Fish,
jeftin, 20 godina star teretni brod, koji se ubrzo raspao.
Tijekom 2000., tim je osnovao druge kompanije
i kupio druge brodove. Ti su brodovi sada uglavnom ili u raspadu ili prodani.
Do 2009., kad je Yıldırım održao svoj strastveni govor promovirajući turski
nacionalizam u Udruženju brodovlasnika, 4 tisuće tona težak brod ‘City’ izgleda
da je njegovo jedina strana imovina. I njega je Ekram dva mjeseca kasnije
prodao njihovoj kompaniji s Paname, North Bulkers S.A., prije no što je 2011.
razbijen.
Otada, obiteljsko bogatstvo postiglo je
zastrašujuću kupovnu moć. Šest od 11 brodova koje su identificirali mreža The
Black Sea i Evropska istraživačka suradnja – vrijednih od 1.9 do 33 miliona
eura – izgleda da su bili kupljeni bez ikakvog bankovnog zajma. Ako je tako, to
sugerira postojanje ogromne količine keša i sredstava u holandskim operacijama,
neovisno o tome što na papirima to izgleda kao posao s gubicima.
Jedanaest brodova u vlasništvu su off shore
kompanija u Holandiji i na Malti, zemljama s atraktivnim poreznim beneficijama
za pomorsku industriju.
U februaru ove godine Binali Yıldırım je
kao turski premijer posjetio Maltu te je potpisao sporazum oko izbjeglica s
tamošnjom vladom.
Da je želio, mogao je posjetiti urede firme
Mifsud and Sons Ltd u malteškom glavnom gradu Valletti i u gradu St. Julianu. Firma
je u vlasništvu Simona Mifsuda i ona predstavlja posljednji poslovni poduhvat
obitelji Yıldırım na Malti, tvrtke Dertel Shipping Limited, Nova Ponza Limited,
Rory Malta Limited i Nova Warrior Limited.
Yıldırımi su preuzeli te firme 9. juna 2016.,
dvije sedmice nakon što je Erdogan Yıldırıma postavio za turskog premijera.
Direktor svih tih firmi je Yıldırımov nećak Süleyman Vural.
Ove firme u vlasništvu imaju tri broda, do
sada neotkriveni MV Shark u vlasništvu Rory Malta Limiteda, MV Ponza je u
vlasništvu Nova Ponza Limiteda, a MV Frezya S registriran je na Nova Warrior
Limited. Dva od ova tri broda, vrijedna 1,9 i dva miliona eura kupljena su uz
pomoć zajmova švicarske Cornèr banke.
Rory Malta i Nova Ponza vode do turske firme
Ceren Danışmanlık Denizcilik, brodarske firme u vlasništvu ujaka Yilmaza i
njegovog sina Rifata Emraha Erencea, osnovane u Istanbulu krajem 2015.
Dioničar Detrela, koji nema brodova u svom
vlasništvu, i Nova Warriora je off-shore firma s karipskog otočja South Seas Shipping
NV. Na papiru se čini da je ovdje riječ o slijepoj ulici koja vodi do advokatskog
ureda CMT Shipping NV iz Curaçaoa. No, takve firme se često koriste kao
upravljači kompanija za koje njihovi stvarni vlasnici ne žele da se povezuju s
njima. Kada su takve firme iz poreznih oaza kao što je Curaçao, to dodatno
dodaje na tajnosti.
Podaci Malteške tvrtke otkrivaju dovoljno
detalja da potaknu sumnju ko su njeni pravi vlasnici. Erkam Yıldırım potpisuje
se na dokumentima jedne od gore navedenih kompanija, South Seas Shipping.
Brodovi ovih firmi trenutno plove u blizini talijanske luke Bari, oko grčkih
otoka i u blizini južne obale Španije. Svaki od njih procijenjen je na između
dva i tri miliona dolara. Yıldırımi nisu odgovorili na pitanja o firmi South
Seas Shipping. Međutim, ovi poslovi su minorni u usporedbi s holandskim dijelom
obiteljskog carstva u kojem se nalazi imovina vrijedna 130 miliona dolara.
STANODAVCI NIZOZEMSKIM STOMATOLOZIMA I
POSTOLARIMA
Erkam Yıldırım ima mnoge poslovne interese
u Holandiji, a među njima se ističu skromne nekretnine i skupi brodovi. Kada su
novinsri EIC-a analzirali off-shore strukturu Yıldırımove obitelji, otkrili su firmu
za nekretnine Castillo Real Estate BV čije je sjedište u predgrađu Amsterdama,
tačnije u malom gradu Almere koji se nalazi na jezeru Markrermeer. Najmlađi holandski
grad nije mjesto u kojem očekujete pronaći veze sa stranom elitom. U ulici
Guamstraat nalazi se i stomatološka hirurgija Tandartspraktijk de Compagnie.
Svaki klijent kojem je u ovoj ordinaciji izvađen zub, uživa u tome u zgradi
kojoj je vlasnik sin turskog premijera. Vrata pored stomatološke hirurgije, na
broju 14, nalaze se uredi Castillo Real Estatea i Zealand Shippinga, dviju
najvećih firmi obitelji Yildrim.Uz dvije zgrade u Almereu, Castillo u
vlasništvu ima još četiri nekretnine u Holandiji. Skromnu apartmansku zgradu u
centru Schoonhovena, dvije kuće u ulici Josepha Haydna u Utrechtu i trgovinu
cipelama u Haagu.
Ovih šest nekretnina obitelj Yıldırım
platila je više od 2.16 miliona eura u gotovini. Sedmu nekretninu, također u
Almereu, kupio je osobno Erkam Yıldırım za jednog od menadžera firme Zealand.
Međutim, ove nekretnine su sitnica u odnosu na ostatak carstva. Pravi novac
nalazi se na valovima pod imenom Zealand Shipping.
Osnovan 2007. godine Zealand je bio u
Erkamovom vlasništvu sve do juna 2014. kada je firmu kupila Holland Investments
Cooperatif UA. No, ta je promjena vlasništva bila kozmetička. Kao i sa South
Seasom, podaci iza firme Holland Investments Cooperatif otkrivaju da iza nje
također stoji Erkam koji upravlja imovinom vrijednom 129,8 miliona dolara.
Podaci pokazuju i da preko te firme obitelj Yildrim upravlja i sa 30 posto firme
Q-Shipping BV iz Barendrechta. Njihov partner u ovoj firmi je Abdülvahit
Şimşek, turski biznismen koji u Istanbulu dijeli ured s obitelji Yıldırım.
Trenutno Q-Shipping upravlja s 20 brodova, od kojih niti jedan ne plovi pod
turskom zastavom. Do prošle godine Zealand Shipping je imao deset brodova koji
su plovili pod nizozemskom zastavom, ali je u januaru 2016. turski konglomerat
blizak Erdoganovoj vladi kupio dva broda. Danas, Zealand u vlasništvu još
uvijek ima osam brodova i svaki od njih nosi ime koje se lahko može povezati s
Turskom. Imena tih osam brodova su: Zealand Almere, MV Zealand Amsterdam, MV
Zealand Rotterdam, MV Zealand Ariane, MV Zealand Alexia, MV Zealand Beatrix, MV
Zealand Delilah i MV Juliana. Cijena tih brodova nije bila mala. Gradnja
Rotterdama, Amsterdama i Almerea stajala je oko 33 miliona eura za svaki brod,
ali holandske poslovne knjige pokazuju da je zajam podignut samo za Amsterdam i
to u visini od 33 miliona u eura u banci Kuveyt Türk, islamskoj finansijskoj
instituciji u djelomičnom vlasništvu turske vlade čiji predstavnici sjede u
upravnom odboru banke. Drugi zajam Zealand je uzeo za brod Julianu u iznosu od
17,1 miliona eura i to iz turske banke Yapı ve Kredi. Tri od osam brodova su
sagrađeni u Sefineu, brodogradilištu bliskom Binaliju Yıldırımu. To
brodogradilište je do 2014. vodio Suat Hayri Aka, ali je tada po turskom zakonu
bio prisiljen prenijeti dionice na svog brata jer je prihvatio posao u vladi.
Njegova pozicija u vladi? Zamjenik ministra saobraćaja. Zamjenik Binalija
Yıldırıma.
Međutim, pravila se ponekad ne odnose na
prijatelje. Unatoč evidentnom sukobu interesa, ministarstvo je nastavilo
poslovati s brodogradilištem Sefine te je pri tome vjerovatno kršilo zakone.
Ovo nije jedini slučaj Yıldırımove velikodušnosti prema Sefineu. Kada je 2010.
Sefine počeo graditi brodove za Zealand, Yıldırım je posredovao u prodaji
polovice Sefinea firmi Kolin te je tako spasio brodogradilište od bankrota.
Nakon turskog referenduma prošlog mjeseca
kojim je predsjedniku Erdoganu dana ovlast da u roku od dvije godine ukine
funkciju premijera, Yıldırımova uloga u vrhu turske vlasti polako se bliži
kraju. Ali u proteklih dvadesetak godina, otkako je „prebacio svoje poslove“ na
djecu, njegova je obitelj stvorila dobru podlogu za dane kada zauvijek napusti
politiku.
Autori teksta kontaktirali su sve aktere
ove priče, ali nisu dobili niti jedan odgovor na postavljena pitanja.
(TBT, Nacional)