TEME
“Beskućnica sam, bez roditelja, s mrtvom sestrom i
mrtvom bebom, a imam samo 16 godina. To su moja sjećanja na život”
FOTO: Ilustracija (Reuters)
Nakon više od pola decenije krvavog građanskog rata u
Siriji, 16-godišnja Hala pokušava da se drži vedrijih sjećanja, sjećanja na vrijeme
provedeno s porodicom i društvom u školi. Njen otac Hosam, bio je taksista i
izdržavao je čitavu porodicu. Kada su nemiri počeli 2011. godine, pomagao je
demonstrantima da pobjegnu od Assadove tajne policije, a kada su protesti
prerasli u građanski rat, razvozio je ranjene u skrivene ambulante širom drugog
najvećeg grada u Siriji – Aleppa.
“Jednog dana, policija je upala u naš dom i odvela oca
usred noći. Svi smo plakali, majka je bila u šoku”, sjeća se Hala. U
naredna tri meseca nije bilo ni reči o njenom ocu. U međuvremenu, pobuna protiv
Assada je uhvatila maha i jednog dana, Hosam se pojavio na vratim a porodičnog
doma. Bio je blijed, mršav i prepun modrica.
Do kraja godine, normalan život u Aleppu je postao nemoguć.
“Svi su napuštali domove i izlazili na ulice, odlazeći s koferima u
rukama. Avioni su gađali blizinu. Bilo je tako blizu. To je prvi put da sam
iskusila granatiranje i bombardovanje. To je nešto što je postalo uobičajen,
normalan dio svakodnevice, jednostavno smo se navikli”, priča Hala.
Kako su borci takozvane Slobodne sirijske armije (FSA)
napredovali i grad postao podijeljen između vladinih i pobunjeničkih snaga, za
Halinog oca, koji je sa porodicom živio u pobunjeničkom dijelu, bilo je sve
teže da kao taksista prelazi u zone pod Assadovom kontrolom i nazad. Jednog
dana, ponovo je uhapšen na kontrolnom punktu zbog veza s pobunjenicima. Njegovo
tijelo pronađeno je u rijeci, s ulaznom ranom od metka na glavi.
Hosamova smrt ostavila je porodicu bez ikakvih izvora
prohoda. Samo dvije nedjelje kasnije, uprkos tome što je imala samo 13 godina,
Hala je pristala na majčin zahtjev da se uda. Njen budući muž Haled, tada
25-godišnjak, radio je u prodavnici telefona, a iz porodice ga je poznavao
jedino Halin ujak.
Hala se preselila u Haledovu kuću, u blizini starog
porodičnog doma. Jednog dana u septembru 2013, dok je bila u posjeti porodici,
raketa je pogodila zgradu i ubila njenu majku na mjestu. U to vrijeme, bila je
u drugoj nedjelji trudnoće, a šok od napada izazvao je pobačaj, što je kasnije
saznala u bolnici.
FOTO: Kontrolni punkt sirijske vojske u Aleppu (Reuters)
“Odjednom sam postala majka i otac moje braće. Nisu
imali gdje da budu osim sa mnom. Bombe i napadi su se nastavljali na ulicama. Cijeli
grad je konstanto udaran”, priča Hala.
Ipak, uprkos stalnoj opasnosti ona nije željela da napusti
grad. “Nisam mogla jer su moji majka i otac sahranjeni ovde. Kako mogu da
odem od njih? Ne mogu”, ispričala je.
Dvije godine kasnije, njen kvart se opet našao na meti
žestokih vazdušnih napada.
“Komšija nas je zvao da siđemo u podrum. Sišli smo,
međutim nije bilo dovoljno bezbjedno i zgrada se srušila. Pogodila ju je velika
raketa”, sjeća se Hala.
Probudila se u bolnici s povredama glave i nogu, ali to je
bio najmanji problem – njena sestra Maja i muž Haled, poginuli su u napadu.
“Beskućnica sam, bez roditelja, s mrtvom sestrom i
mrtvom bebom, a imam samo 16 godina. To su moja sjećanja na život”
Halu i njenu braću, prebacili su u porodicu bratovljeve
supruge, gde su preživjeli najteže dane opsade zahvaljujući dobročinstvu rođaka
i susreta. Sa još desetinama hiljada ljudi, evakuisani su iz Aleppa u decembru
2016. godine u okviru sporazuma o predaji pobunjenika.
Šest mjeseci kasnije, Hala i njena braća žive u kampu za
siročiće u provinciji Idlib, gdje su se posvetili učenju kako bi spremniji
dočekali nesigurnu budućnost, dok sirijski građanski rat nastavlja da bjesni.
“Volim svoju braću i ostat ću sa njima kako bi ih
zaštitila i podigla na pravi način. Kao što je moja mama učinila sa mnom kada
sam bila njihovih godina”, jasna je Hala.
(TBT, MEE, Newsweek.rs)