TEME
“Ja sam živi dokaz tvrdnje da čovjek može da postigne
šta god poželi ukoliko se tome zaista posveti. Ko bi prije samo nekoliko godina
mogao da pomisli da će se jedna žena iz Saudijske Arabije popeti na najviši vrh
svijeta?”
FOTO: (Profimedia)
Raha Moharak se popela na najviše vrhove šest od sedam svjetskih
kontinenata i postala prva žena iz Saudijske Arabije, i arapskog porekla
uopšte, koja se uspjela na Mont Everest.
Prilikom uspona na vrh Mekinli na Aljasci, Raha i njen tim
su zapali u teškoće usljed snježne oluje koja je izbila praćena izuzetno niskim
temperaturama i snažnim vjetrom. Jedva su izbjegli udar lavine.
“Bilo mi je potrebno više od godinu dana da prevaziđem
stres koji sam tad pretrpjela”, prisjeća se neuspjele ekspedicije iz 2015.
godine.
Taj poduhvat bio je do sada najteži test za
tridesetjednogodišnju Arapkinju koja trenutno živi u Dubaiju. Fizičke,
mentalne, i društvene prepreke, ipak, nisu je spriječile da se popne na mnoge
od najviših vrhova sveta, uključujući i sam Mont Everest.
“Ja sam živi dokaz tvrdnje da čovjek može da postigne
šta god poželi ukoliko se tome zaista posveti. Ko bi prije samo nekoliko godina
mogao da pomisli da će se jedna žena iz Saudijske Arabije popeti na najviši vrh
svijeta?”
Uspon na Mekinli će pokušati po drugi put čim obezbijedi
sponzora za novu ekspediciju. Bit će to za nju sedmi najviši vrh na sedmom
kontinetu na koji se ispela, nakon što je savladala Kilimandžaro, Mont Everest,
Vinson, Elbrus i Akonkagvu.
“U više navrata sam sebi postavljala pitanje da li mi
je sve to potrebno, i nije li mudrije da prepustim inicijativu nekom drugom,
nekom ko nije Saudijac? Ipak, potreba da se dokažem pred samom sobom i da
ostvarim svoj san je bila mnogo jača od impulsa da odustanem.”
Moharak za sebe kaže da je bila hrabro, smjelo, i butnovno dijete.
Njenim roditeljima je od početka bilo jasno da se razlikuje od svojih vršnjaka.
U potrazi za ostvarenjem svojih snova, ona je razbila brojne mitove o
saudijskim ženama.
Nakon diplomiranja i tri godine rada, našla se pred životnim
raskršćem: roditelji su je pozvali da se vrati u Saudijsku Arabiju. Očekivali
su da se njihova kćerka mane karijere, nađe odgovarajućeg partnera, i uda se.
Ona je, međutim, imala sasvim drugačije namjere.
“Nije mi bio cilj da razbijem bilo kakve stereotipe,
osim onih o meni samoj. Zašto bih živjela život u skladu s tuđim društvenim
očekivanjima?”
Iako nije imala ništa protiv udaje, ideja “stopiranja
života” dok s tim ne završi bila joj je od početka odbojna.
“Koja djevojka ne bi željela princa na bijelom konju?
Ni ja se po tome ne razlikujem od ostalih, samo mislim da nema smisla da ga
dokono čekam. Ta ideja mi je veoma smiješna.”
Ona priznaje da je povratak u Saudijsku Arabiju 2011. umalo
bio katastrofalan. Navikavši na aktivan sportski život u inostranstvu, ona nije
mogla da se pomiri s ograničenjima koja su je sačekala po povratku kući.
FOTO: (Profimedia)
Kako je sve počelo
Nevjerovatna priča ove žene počela je u jednom običnom
razgovoru s prijateljicom koja je uzgredno pomenula planinarenje. Ono joj je
momentalno privuklo pažnju, kao disciplina koja spaja atletske sklonosti s
avanturističkim duhom.
Kada je svoje planove otkrila prijateljima, oni su bili uvjereni
da se šali. Ipak, njihov skepticizam ju nije omeo.
“Nisam htjela da dopustim da mi iko drugi određuje
granice mogućeg.”
Moharakova zahvalnost duguje i svojoj porodici koja nikada
nije pokušala da utiče na njen avanturistički duh. Ipak, s planinarenjem se
nisu u početku složili. U dugačkom mailu koji je poslala ocu, objasnila je namjeru
da se popne na Kilimandžaro, prvi od svjetskih vrhova koje će kasnije osvojiti.
“Pisala sam mu rekavši da je njegovo učenje u mene
usadilo vjeru u nepobedivost. On me je naučio da vjerujem u sebe, svoje
sposobnosti i snove. Kako onda da mi kaže da se manem nečega u šta vjerujem i
što želim?”
Nakon par mjeseci ubjeđivanja, prihvatila se puta na
Kilimandžaro.
“Moji roditelji su me gledali kako ronim, skijam, vidjeli
su me povrijeđenu, a šavovima, previjenu u urgentnom centru. Prema tome, nije
im bilo teško da se naviknu na moj novi hobi”.
FOTO: (Profimedia)
Podrška i kritike
Roditelji su joj tako postali izvor stalne podrške.
“Sve vrijeme su se birnuli, oko moje bezbjednosti, oko
kulturoloških implikacija onoga što radim, nisu bili sigurni šta da očekuju,
ali su sve vrijeme bili uz mene.”
Reakcije sredine su bile raznolike. Bliski prijatelji
Moharakove nisu se previše začudili njenoj najnovijoj strasti.
“Nekima se sve ovo od početka nije sviđalo. Rekli su da
nanosim ljagu porodici”, objašnjava ona, dodajući da je bilo i blažih
kritika.”Zašto ne možeš da budeš kao sve ostale djevojke, zašto moraš da
se razlikuješ”, neki bi je pitali.
Na kraju, uprkos svim preprekama, Raha Mohakar se decembra
2011. popela na Kilimandžaro, na kraju ekspedicije koju je platila sopstvenim
novcem, nakon nekoliko mjeseci samostalnih priprema.
Pored kondicionog treninga, ona je na internetu istraživala
tajne planinarskog sporta kako bi pripremila svoje tijelo i svoj um za buduće
izazove.
“Budući da u tom trenutku nisam imala nikakvo praktično
iskustvo u planinarenju, poduhvat mi je pao teško, u emotivnom i u fizičkom
pogledu.”
Najteže od svega bila joj je aklimatizacija na niske
temperature velikih visina. U jednom času, našla se na ivici smrti jer joj je
temperatura pala ispod metaboličkog minimuma.
Na kraju puta koji je završila uz nemalu pomoć ostalih
članova tima, ugledala je sunce koje joj je polako topilo led sa lica. Uslijedila
je euforija izazvana jedinstvenim pogledom koji se pruža s najvišeg vrha
Afrike.
“U tom času, shvatila sam da mi je planinarenje
sudbina.”
Nakon uspješnog osvajanja Kilimandžara, Moharakova je
postala nezaustavljiva. Popela se na osam vrhova u rasponu od 12 mjeseci. U historiju
je ušla 2013. godine, kao prva Arapkinja koja se uspela na krov svijeta, Mont
Everest.
FOTO: (Profimedia)
Poruka saudijskim ženama
Moharakova se nada da će njena priča inspirirati žene da
ostvare svoje namjere i preispitaju položaj u kome se nalaze.
“Stvari se mijenjaju, ali ne dovoljnom brzinom.”
U posljednje vrijeme, ona radi na svojoj prvoj knjizi koja
se ne bavi planinarenjem, već prevazilaženjem prepreka u ostvarivanju svojih
snova.
Roditelji su joj ponosni i nakon svega vjeruju da je njihova
kćerka sposobna na sve.
Kao borac za ravnopravnost polova, Moharakova koristi svaku
priliku da promoviše žensko učešće u sportu.
Vjeruje da je bitno obrazovati djevojčice i objasniti im da
nisu manje vrijedne od dječaka.
“Moj doprinos društvu je mali, ali se nadam da će
pokazati kako je moguće ostvariti svoje snove ukoliko smo dovoljno hrabri da za
njima posegnemo.”
“Lako je osvajati planinske vrhove, ali je teško mijenjati
mentalitet ljudi”, zaključuje ona.
(TBT, MEE, Newsweek.rs)