TEME
Turska u svojim zakonima ima donekle strogu zaštitu žena;
problem je u tome što se mnogi od njih prosto ne sprovode.
FOTO: (Nicole Tung)
Mirne novembarske večeri 2014., Eda Okugten je napustila
svoj stan u obalnom turskom gradu Izmiru i pobjegla iz straha za svoj život.
Nije stigla daleko.
Njezin bivši muž Ugur Buynak već je ubo u nogu kuhinjskim
nožem. Dok je trčao za njom niz stubište, uspješna 38-godišnja poslovna žena i
majka vrištala je upomoć. Vrištala je uzalud – komšije su zaključale svoja
vrata a Buynak je zabio nož u svoju bivšu ženu. Iskrvarila je na stubištu, a
njeno ubistvo je zabilježeno na snimku video-nadzora i iznova se prikazivalo na
turskoj televiziji.
„Bila je predobra za ovaj svijet,“ kazala je njezina starija
sestra Nazli Okutgen, brišući suze.
Edino ubistvo, iako šokantno, jedva da je rijetka pojava. U
Turskoj naslovi često donose užasne priče o nasilju nad ženama – na ulici, u
javnom prijevozu i kod kuće. Poznat je slučaj djevojke koju je vozač autobusa
nakon pokušaja silovanja zlostavljao, zapalio i bacio u rijeku. Tu je i slučaj
turske voditeljice vijesti koju je, malo nakon poroda, suprug toliko tukao da
je sada nepokretna. Zatim žena koju je suprug ubio upucavši je u frizerskom
salonu nakon što ga je policija pustila i nakon što je zanemario zabranu
prilaska. I tu je Eda, kojoj je bivši suprug zadao smrtonosni ubod na stubištu
dok se njezin sin skrivao nekoliko spratova više.
Eda je jedna od hiljade Turkinja koje su u posljednjim godinama
ubijene ili napadnute. Najmanje 414 žena su u Turskoj u 2015/16. ubili njihovi
partneri i članovi porodice; ta je brojka 2014. je iznosila 294, a 2013. 237,
kako je navela organizacija „Zaustavit ćemo ubijanja žena“ – organizacija koja
se bavi dokumentiranjem ubistava žena i pomaganjem žrtvama nasilja te njihovim
porodicama. Aktivisti, advokati i preživjele žrtve nasilja kažu da je situacija
sve gora – prava i zaštita žena se krše nezaustavljivo. Pod sve autoritarnijom
vlašću predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana, vlada poduzima represivne mjere
nad neistomišljenicima i donosi zakone na štetu žena. Ovo se dešava u zemlji
koja se nekada hvalila da je model stabilne, moderne i islamske demokratije.
STANJE STRAHA
Turci koji se bore za jednakopravnost spolova kažu da su
sudovi često okrenuti protiv žena. Sudije mogu smanjiti kazne ubicama i
zlostavljačima po vlastitom nahođenju ukoliko, na primjer, muškarac opravda
svoje nasilje tvrdnjom da mu je žena bila nevjerna ili se neumjesno odijevala,
ili ako se on pristojno ponašao u sudnici.
Edine sestre se bore sa sistemom već dvije godine. Iako je
Buynak trenutno u zatvoru zbog ubistva Ede, on je unajmio jednog od najboljih
advokata za svoju odbranu. Ide na neuračunljivost, navodeći da ga je bivša
supruga isprovocirala svojom navodnom aferom i odbivši da ima odnose s njim.
Edini saveznici odbacuju ove navode kao sulude, ali su oni za Buynaka strateški
potez: mogao bi biti oslobođen ako, nakon medicinskog pregleda, sud kaže da je
bio zaista neuračunljiv u vrijeme zločina. I, nakon relativno kratkog perioda
psihološkog liječenja, mogao bi išetati na slobodu.
Ismail Altun, tužilac u Edinom slučaju, predstavio je
najmanje 40 slučajeva pretučenih, silovanih i ubijenih žena kroz protekle 22
godine kao advokat. Vidio je sve.
„Ne vjerujem da će se stopa ubistava smanjiti,“ kaže Altun,
zabrinuto klimajući glavom. Kako navode organizacije poput „Zaustavit ćemo
ubijanja žena“, ta stopa zapravo raste. Ali broj pretučenih žena u Turskoj je
nepoznat. Mnoge žrtve ne traže pomoć jer nisu ekonomski neovisne ili plaše
otići u policiju i podnijeti prijavu.
„Čak i ako odu u policiju, policija kaže da je to porodični
problem,“ kaže Altun. 2014. Evropski sud za ljudska prava oštro je kritizirao
„shemu sudske pasivnosti kao odgovor na navode nasilja u domaćinstvima“ u
Turskoj. Altun kaže da je sve gore.
Turska u svojim zakonima ima donekle strogu zaštitu žena;
problem je u tome što se mnogi od njih prosto ne sprovode. Ovo se dešava uprkos
nekim značajnim naprecima u zakonodavstvu: 2012. na primjer, Turska je
proširila zakon o nasilju u domaćinstvu i na neudate žene. (Ranije su samo
udate žene bile zaštićene od takve vrste nasilja.) Zakon je također dao veći
autoritet policajcima kada se susretnu sa slučajevima nasilja u domaćinstvima.
Ali bez sprovođenja, sam zakon nema nikakvu svrhu u zaštiti žena.
Zadnjih mjeseci se situacija pogoršava. U januaru je
ministarstvo pravde smanjilo broj bodova potrebnih da bi se postalo sudija i
tužilac. U sklopu vanrednog stanja nametnutog nakon pokušaja julskog puča,
Turska je otpustila i pritvorila oko 4000 sudija i tužilaca. Zamijenili su ih
oni bez isustva, većinom izabrani na osnovu njihove odanosti Erdoganu i
vladajućoj Stranci pravde i razvoja (AKP). Kao što objašnjava Soner Cagaptay,
direktor Turskog istraživačkog programa na institutu Washington: „Erdogan
koristi čistke nakon puča da ispolitizira pravodusni sistem.“
Čistke među sudijama su dio autoritarnog preokreta na koji
su kritičari turske vlade upozoravali godinama, i koji se samo pojačao nakon
pokušaja puča u julu. Štaviše, ovaj preokret je došao uz porast religijski
konzervativne retorike i politike. Erdogan je javno osudio kontracepciju kao
izdaju, te pozvao žene da rađaju troje ili više djece. Žustro se protivi
carskom rezu, a zaposlenu ženu je označio „polovicom“ bića jer „odbija
majčinstvo i odustaje od održavanja domaćinstva.“
U jednom, naročito vrijednom spomena, trenutku 2014.,
tadašnji zamjenik premijera Bulent Arinc je šokirao Turke svojom izjavom da se
žene u javnosti ne bi trebale smijati jer je to nepristojno. Veliki broj žena su
na društvenim mrežama postavljale fotografije na kojima se smiju turskoj vladi
u lice. A u novembru, AKP je predložio kontroverzni zakon kojim bi se silovateljima
djece oprostio zločin ukoliko se ožene svojim žrtvama, na opće zgražanje
organizacija za zaštitu ljudskih prava. Hiljade Turaka izašle su na ulice u
znak protesta zakonu, pozivajući AKP na njegovo povlačenje.
BORBA
16. aprila, Turci su izašli na referendum, osiguravši
Erdoganu – koji je izjavio da su žene manje vrijedna bića od muškaraca – znatno
više predsjedničkih ovlasti. Iako je američki predsjednik Donald Trump čestitao
Erdoganu na pobjedi, State Department i drugi posmatrači s vana izrazili su
zabrinutost zbog rasprostranjenih navoda o nepravilnostima glasanja i
zastrašivanju. Sam Erdogan je odbacio svaku kritiku referenduma, a međunarodnim
posmatračima Organizacije za sigurnost i suradnju u Evropi kazao je „da moraju
znati gdje im je mjesto“. Budući da će teško doći do promjene vodstva, Turci
koji se u prvim redovima bore za prava žena kažu da je pred njima sada još
zahtjevniji put.
Ipak, mnogim ženama u Turskoj povlačenje nije opcija. Edina
smrt, na primjer, samo je pokrenula žene poput njene sestre na aktivizam. Nazli
vjeruje da vladin kontroverzni stav u vezi s pravima žena samo potiče na
nasilje nad ženama. I upravo zato se ona bori.
„U Tursko imamo jednu izreku: Vatra prži samo gdje dohvati,“
kaže Nazli, pojašnjavajući kako ljudi jedino brinu o stvarima kojima su
svjedočili ili su ih sami iskusili.
„Sve smo ovo gledali na televiziji,“ dodaje Nida Okutgen,
Edina mlađa sestra. „Bilo nam je žao žrtava, ali smo okrenuli leđa i nastavili
sa svojim životima. Kada je Eda ubijena, shvatili smo da je to nešto ozbiljno.
Dešava se svaki dan.“
Sada sestre učestvuju u marševima i protestima za prava
žena. Nazli dolazi na saslušanja drugih ubijenih i zlostavljanih žena. Odlazi
biti uz njih, za Edu.
Nazli nikad neće zaboraviti posljednji razgovor sa svojom
sestrom. Pričale su o pekmezu od jabuka i mandarina, Edinoj omiljenoj slastici.
Nazli ga je pripremila dosta, ali još je bio vruć da ga ponese kući. Eda je
rekla da će doći po njega ujutro. Ali je do zore bila mrtva. Umjesto toga,
Nazli je dijelila teglice pekmeza na sestrinoj dženazi.
Nazli svoju ogorčenost pretače u knjigu o Edinom životu i
smrti. Sve prihode od nje planira donirati organizacijama koje pomažu ženama
poput Ede. Uz osmijeh kroz suze kaže da već ima naslov: „Pekmez od jabuka i
mandarina“.
(TBT, FA, Prebela Jasmina Drljević)