CIVILIZACIJA
Lala Šahin je strpljivo izviđao i čekao dok se nije ukazao
pravi čas za napad…
FOTO: Ilustracija (Reuters)
Bio je početak hladne jeseni, godine 1371. U blizini sela
Černomena, dva despota, braća Vukašin i Uglješa, vodila su svoju vojsku u rat
protiv osmanskih Turaka. Njima suprotstavljen vojskovođa, osmanski paša Lala
Šahin, na posljetku će odnijeti pobjedu, jutarnjim prepadom na nebranjeni
srpski logor. Krvavim pokoljem usnulih pijanih vojnika, u ruke Turaka pao je cijeli
istočni Balkan, od Crnog mora do Niša.
Nekoliko godina ranije, Osmansko carstvo je u praksi bilo
podijeljeno na dva dijela. Evropski, nazvan Rumelija, sa prijestonicom u
Jedrenu, i Azijski, u Anadoliji. Dok je Murat bio zauzet poslovima u Maloj
Aziji, evropskim dijelom carstva vladali su razni vojni komandanti, zvani
gazije. Glavni među njima bio je Lala Šahin. Kao talentovan vojskovođa, on je
ujedno bio i Muratov učitelj. Uz ograničene resurse, on je uspeo da osigura
tursko uporište na evropskom kontinentu.
Srpski despoti
Nakon smrti cara Dušana 1355. godine, Srpsko carstvo je
počelo da propada. Njegove prostrane teritorije u Makedoniji i Grčkoj podijelili
su brojni oblasni gospodari. Neki od njih, težili su nezavisnosti u odnosu na
krhku centralnu vlast. Najjači među njima, Vukašin i Uglješa, vladali su
teritorijama u današnjoj Makedoniji. Vukašin se proglasio za kralja “svih
Srba i Grka”.
Pozadina bitke
Nakon slamanja otpora vojvode Momčila u Trakiji i Rodopima,
Turci su nastavili prodor na zapad. Na putu im se našla država dvojice srpskih
despota. Suočeni s nadolazećom prijetnjom, oni su odlučili da okupe vojsku i
udare prvi. Željeli su da unište tursku silu i u cijelosti je istjeraju iz
Rumelije.
Nakon što je Amadeo Savojski osvojio Galipolje 1364. godine,
turski položaj u Evropi se pogoršao i postojala je dobra šansa da budu istjerani.
Srpska braća su to dobro znala i izabrali su pravi čas za napad.
Srpska vojska
Tаčni podaci o brojnosti srpske vojske nisu poznati. Historičari
raspravljaju o brojevima u rasponu od 20000 do 70000. Imajući u vidu teritoriju
s koje je vojska sakupljena i taktiku njene upotrebe, manji broj je vjerovatno
bliži istini.
Osmanska vojska
Turska vojska je bila značajno manja, iako ni njen tačan
broj nije poznat. Savremeni izvori govore o sili ne većoj od 800 ljudi. Realne procjene
turske trupe određuju kao duplo manje od srpskih.
Razlika
Kvalitet, a ne kvantitet, bio je presudan u odlučivanju
konačnog ishoda bitke. Osmansku vojsku sačinjavali su prekaljeni ratnici,
veterani mnogih bitaka, opsada i prepada. Nasuprot tome, srpska vojska je bila
nedisciplinovana i imala je mali broj konja.
Samouvjereni usljed brojčane superiornosti, srpska braća su
započela svoj marš na istok. Primarni cilj bio je izbacivanje Osmanlija iz
Jedrena. Spuštajući se dolinom Marice, pripremali su iznenadni napad na tursku
evropsku prijestonicu. Međutim, Lala Šahin je znao za njihov plan.
Iskorištavajući svoju taktičku prednost, on je redovno slao
izviđače da motre na srpsko napredovanje. Vukašin i Uglješa nisu pokušavali da
urade išta slično sa svoje strane.
Tako je Lala Šahin strpljivo čekao dok se nije ukazao pravi
čas za napad. To se zbilo u ranim jutarnjim satima 26. septembra. U
postavljanju svog logora uz Maricu, Srbi su napravili posljednju veliku grešku.
Odlučili su da predstojeću pobjedu proslave velikom gozbom. Do jutra, logor je
ostao bez straže, a većina vojnika bila je usnula ili pijana.
FOTO: Ilustracija (Reuters)
Klanica
Trupe Lale Šahina su ujutru napale logor. Noževima su klali
svoje usnule neprijatelje. U masakru koji je usljedio, surovo su ubijena oba
srpska vladara. Ko nije podlegao turskom nožu, udavio se u pri bjekstvu u
obližnjoj Marici.
Jednim odlučnim udarcem, srpska vojska je zbrisana. Pobjeda
Lale Šahina onemogućila je prikupljanje nove vojske s teritorije Makedonije.
Ego dvojice despota i alkohol u krvi njihovih vojnika odlučili su sudbinu
čitavog Balkana. Narednu deceniju i po, Osmanlije su se širili Balkanom
praktično bez otpora.
Tek će 1386. Murat pretrpjeti prvi poraz u ratu s Moravskom
Srbijom. Ipak, za Bugarsku je bilo prekasno. Nakon Nikopoljske bitke, ona pada
pod tursko ropstvo koje će trajati narednih 500 godina.
(TBT, WHO, Newsweek.rs)