TEME
Invazija muslimana iz Sjeverne Afrike predstavlja jednu od
najvećih revolucija kad je u pitanju moć, religija, kultura i bogatstvo mračnog
srednjeg vijeka
FOTO: Profimedia
Revolucija koja je nastala vijek nakon smrti proroka
Muhameda, zadala je jak udarac političkom uređenju muslimanskog svijeta.
Ubijeni su svi izdanci dinastije Omejada, čiji kalifat je kontrolisao većinu
Bliskog istoka i Sjeverne Afrike, osim dvadesetogodišnjeg princa koji je uspio
da pobjegne iz Damaska.
Mladi Abd al Rahman i uspio je da pokori Iberijsko
poluostrvo i da 756. godine proglasi region (sadašnju Španiju i Portugal)
Kordobskim emiratom.
Invazija muslimana iz Sjeverne Afrike predstavlja jednu od
najvećih revolucija kad je u pitanju moć, religija, kultura i bogatstvo mračnog
srednjeg vijeka, ističe historičar David Levering u knjizi “God’s
Crucible: Islam and the Making of Europe” (Božije veliko iskušenje: Islam
i nastanak Evrope).
Prije pohoda muslimana, a nakon pada Zapadnog rimskog
carstva na Iberijskom poluostrvu ostale su raznovrsne hristijanizovane grupe.
Invazija se desila toliko brzo da ljudi u Španiji nisu odmah
shvatili da su muslimani tu došli sa namjerom da se zadrže, smatra Justin
Sterns profesor historije na Njujorškom univerzitetu u Abu Dhabiju i dodaje da
je muslimanska vojska stigla i do dijelova južne Francuske.
Nakon Abd al Rahmanovog dolaska, muslimani su preuzeli
kontrolu nad dvije trećine južnog dijela Iberijskog poluostrva i kao posljednji
potomak Omajada on je imao potrebni legitimitet da ujedini teritoriju. Njegova
evropska dinastija trajala je tri vijeka i muslimani su skoro 800 godina
vladali nekim dijelovima ovog poluostrva koje je nosilo naziv Al Andaluz.
FOTO: Wikipedia Creative Commons
Vjerovatno najveći od vladara Al Andaluza bio je njegov
potomak Abd al Rahman III čija je 51 godinu duga vladavina počela 120 godina
nakon smrti njegovog imenjaka. Rahman III se svojevremeno proglasio kalifom i time
u emiru istakao vjerski autoritet nad političkim. On je izgradio veliki i
spektakularni grad Medinu Azaharu čije su ruševine podsjetnik političkog,
kulturnog i ekonomskog sjaja Kordobskog kalifata.
Urbani razvoj u Kordobi i gradovima poput Toleda, Sevilje i
Granade sa javnim osvjetljenjem, bibliotekama i naprednim sistemom za
navodnjavanje bio je korak dalje u odnosu na ostatak kontinenta. Kordoba je
bila najveći i najrazvijeniji grad u Evropi u odnosu na koji je Pariz ličio na
“zaostalo selo”, kaže Sterns.
FOTO: Wikipedia Creative Commons
Također, za vrijeme ove vladavine, muslimani, kršćani i
Jevreji živjeli su zajedno skoro 800 godina. Nije bilo pritiska kada je
prelazak u Islam u pitanju i Al Andaluz je važila za “generalno religijsko
tolerantu”. Međutim, neki historičari tvrde da je nemuslimansko
stanovništvo moralo da plaća poseban porez, a u nekom trenutku došlo je i do
progona Jevreja.
Kada su kršćani ponovo zauzeli Iberijsko poluostrvo uslijedio
je progon i preobraćanje muslimana u kršćanstvo, a od 17. vijeka počele su i
velike migracije. Velika džamija u Kordobi ostala je jedna od najvećih vjerskih
objekata u zemlji koja postoji od Rahmana I. Kasnije će ona postati katolička
katedrala, ali njena arhitektura svjedoči o njenoj prvobitnoj svrsi.
(TBT, OZY, Newsweek.rs)