REPORTAŽA
Boreći se sa graničnom policijom, vukovima i nemilosrdno
niskim temperaturama, kurdski šverceri prelaze planinske vijence koji razdvajaju
Irak i Iran i u ovu islamsku republiku unose ilegalna alkoholna pića koja
pokreću noćni život Teherana
FOTO: (MEE/Guillem Sartorio)
Bez obzira što se Iran ubraja u države koje su u potpunosti
zabranile promet i konzumaciju alkoholnih pića i što važi za jednu od
najrigoroznijih zemalja po pitanju pridržavanja šerijatskog prava, potražnja za
“zabranjenim voćem” nikada nije bila veća.
Iza konzervativne slike o iranskom društvu koju vlast šalje
u svijet, krije se jedan svijet izvan domašaja kamere, koji je naročito živ u
Teherenu – prijestonici estetske hirurgije i kućnih žurki.
Ovakvo stanje su uspjeli da iskoriste siromašni Kurdi na granici
sa Irakom, koji su od švercovanja alkohola preko gotovo neprohodnih planinskih
vijenaca koji razdvajaju ove dve države, napravili unosan biznis
“Ovo radimo zato što smo siromašni i nemamo drugi način
da prehranimo naše porodice. Od šverca zaradimo oko 70 dolara po glavi, a ako
je lijepo vrijeme i nema problema obavimo i po tri ture nedjeljno. Za nas nema
odmora, radimo tokom cijele godine. Kada postoje i minimalni uslovi da
dostavimo pošiljku mi odmah krećemo u akciju” kaže Irfan, jedan od
švercera.
Od planinarske opreme nemaju apsolutno ništa, a svaki čovjek
nosi oko 40 kilograma alkoholnog tereta na leđima, uglavnom viskija, votke i
mađarskog vina. Jedini komad tehnologije koji posjeduju je mobilni telefon,
kako bi mogli da najave svoj dolazak. Na putu preko snijegom prekrivenih
planinskih vrhova oni se suočavaju ne samo sa graničnom policijom, nego i sa
čoporima vukova, minskim poljima, suparničkim bandama švercera i zbog loše
opreme, konstantnom opasnošću od promrzlina.
Ali kada se vrate u Iran sav trud i rizik im se isplate.
Flašu viskija koju su prethodno kupili za 24 dolara na crnom tržištu u Teheranu
vrijedi 200 dolara. Votka se prodaje za 100 dolara, vino za 50, ali što se
dalje ide od granice to alkohol postaje skuplji a potražnja za njim veća.
“Najteži je povratak u Iran” kaže Ismail, još
jedan od švercera, “tada nosimo teret od po skoro 20 flaša i pošto
granična policija to zna najčešće pokušavaju tada da nas uhvate, jer nam je sa
teretom mnogo teže da pobjegnemo. Oni se ne libe da odmah počnu da pucaju na
nas, a mi iako uspijemo da pobjegnemo moramo da se krijemo po cijelu noć u
tišini i bez hrane. Naravno ne smemo da palimo vatru ili koristimo bilo kakvo
svjetlo jer bi nas u tom slučaju odmah otkrili. Posebno je opasno kada počne snježna
oluja, dešavalo se više puta da ljudi zaostanu i umru od smrzavanja”.
FOTO: (MEE/Guillem Sartorio)
Prema posljednjim izvještajima zbog ovakvog stanja u samo
prva tri mjeseca 2017. godine najmanje 25 kurdskih švercera je izgubilo život.
Bez obzira na veliki rizik, siromaštvo i nedostatak alternative tjera ove ljude
da nastave da švercuju alkohol. Većinu njihove zarade kao reket uzimaju visoko rangirani
kriminalci i političke partije iranskih Kurda, ali ipak oni i ovako zarade
mnogo više nego njihovi sunarodnici koji se bave legalnim poslovima.
Dok se životni uslovi Kurda koji nastanjuju pogranične
oblasti ne poboljšaju, ovim ljudima preostaje samo jedno – a to je da izlažu
svoje živote opasnosti i preko nemilosrdnih planinskih vijenaca prenose flaše
alkoholnih pića iz Iraka u Iran.
(TBT, MIddle East Eye, Newsweek.rs)