TEME
Da li je igranje igrica uzrok ili posljedica nezaposlenosti?
FOTO: Ilustracija (Reuters)
Industrija video igrica imala ostvarila je zaradu od 100
milijardi dolara u 2016. godini, što je čini jednom od najvećih tržišta u
industriji zabave. Igrice su sveprisutne i variraju od aplikacija za mobilne
telefone koje ubijaju vrijeme do impresivnih svjetova fantazije u kojima se
igrači izgube danima ili sedmicama. Sve veći broj igrača ove vrste zabave
postaje zabrinjavajući.
Četvorica ekonomista, Mark Aguiar, Mark Bills, Kervin Charles
and Eric Hurst, 2016. godine objavila su rad u kom tvrde da visoko kvalitetne
igre doprinose padu zaposlenih mladih ljudi, pogotovo muškaraca. Kada se u
obzir uzme socijalna i ekonomska važnost ranog odraslog doba, ovaj trend mogao
bi znatno da naškodi. Ali da li video igrice stvarno utječu na mlade da batale
sve drugo?
Kako ovi ekonomisti tvrde, zaposlenost među muškarcima bez
fakultetskog obrazovanja koji imaju između 20 i 30 godina pala je za 10 odsto –
od 82 na 72 odsto. Ti muškarci često žive sa roditeljima i ne žene se u istoj mjeri
kao njihovi vršnjaci. Ali zato igraju igrice i to 75 odsto svog slobodnog
vremena.
S vremenom su igrice postale grafički i narativno
kompleksnije, društvenije i, u poređenju sa svim skupocjenostima, povoljnije.
Nije ništa neobično što zadovoljstvo koje one pružaju sprečava ljude da jure
karijeru onako kako bi inače (ako bi uopće to i činili).
S početkom 21. vijeka tržište igrica je napredovalo, ali
opcije na tržištu rada za mlade su se pogoršavale. Plaćena satnica, prilagođena
inflaciji, nije se mijenjala za fakultetski obrazovane od devedestih godina dok
je plata za one sa srednjom školom smanjena. Porastao je broj nezaposlenih u obje
kategorije tako da je čak 2014. godine 11 odsto mladih bilo bez posla, dok je
2004. taj broj iznosio 9 odsto, a 1994. godine 8 odsto. Broj ljudi sa diplomom
koji rade na poslovima gdje ona nije neophodna porastao je za 15 odsto od
prethodne decenije – sa 30 na 45 odsto.
I finansijska kriza i recesija najgore su pale na mlade
ljude koji usljed nemogućnost da nađu dobar (ili bilo kakav) posao pa svoje vrijeme
“ubijaju” igranjem igrica. Samim tim, igrice su prije posljedica
drugih ekonomskih boljki nego uzrok.
Igrice će postajati sve bolje, a broj nezaposlenih mladih
ljudi koji ih igraju će se isto tako povećati. Možda to i nije najgora stvar
jer su mnoge video igrice i društvene i predstavljaju i zdraviji način
provođenja vremena od nekih drugih vanjskih aktivnosti. Ako tržište rada nije
dovoljno jako da mlade odvuče od igrica, onda se moramo zapitati šta nam je
činiti da mladima pružimo dobre uvjete za zaposlenje.
(TBT, Economist,
Newsweek.rs)