BUSINESS
Zaimović je smatrao i to je (apsurda li?!)
apsolutna istina da je on u političkom smislu nadređen Fadilu Novaliću, pa je,
uz podršku Alme Čolo, kroz organe stranke kreirao novi odnos koji je suprotan
dogovorenom prilikom dobijanja mandata.
FOTO: Zaimović (Agencije)
Nekako ni krivi ni dužni, računajući da treba
znati kada stati, kada je dosta, odlučismo da ništa od toga ne uvažimo.
Jednostavno, toliko toga svjedoči stanju u i oko BH Telecoma da ne da mira i ne
da stati. Naravno da toliki ekonomski interes uvijek veže one koji imaju moć i
koji se mogu okoristiti, pa tako u i oko BH Telecoma možemo, direktno i
indirektno, pronaći sve najveće ribe (u slučaju BH Telecoma nije dovojno biti
velika riba, moraš biti najveća). Ima tu svega i svačega.
Iako je pokušaj prodaje BH Telecoma iz
2007/2008. godine dobio svoj epilog zaustavljanjem prodaje, nikada namjera onih
koji su to tada pokušavali uraditi nije prestala. Interesi su toliki da je
nemoguće da odustanu sve dok su živi i dok god imaju bilo kakvu mogućnost. Ta
namjera je samo privremeno zamrznuta i čekala je bolje vrijeme. Za očekivati je
bilo da se sada aktivnosti rade na drugačiji način i da uloga onih koji i dalje
vuku ključne poteze, kao ni tada, nije eksponirana, već je potpuno incognito.
Procedura prodaje pod pritiskom
Politička situacija u periodu od 2010. godine
pa sve do kraja mandata 2014. godine, po pitanju političkog opredjeljenja
vladajućih stranaka, bila je jasna i nije davala prostor za ponovno pokretanje
takve inicijative. Međutim, ta se pozicija počela mijenjati krajem 2012. godine
kada je MMF pozvan u pomoć Bosni i Hercegovini i kada je, nakon nekoliko
direktnih kontakata Vlade Federacije BiH sa predstavnicima MMF, obznanjen
pritisak za ponovno pokretanje procedura za prodaju BH Telecoma. Tada počinje
ponovno pozicioniranje onih koji shvataju o koliko se stotina miliona KM
interesa radi u tim procesima. Kroz te i takve razloge, kroz tu vrstu interesa,
nikako kroz odgovornost za državu, narod i građane, treba shvatiti sav
unutarstranački sukob kojem samo djelimično svjedočimo. Razmjere tog sukoba
unutar stranke, ali što je bitnije, njegove posljedice za narod u kojeg se kunu
i ispred kojeg bi da stoje, su katastrofalne i nepopravljive.
Nakon ekipiranja Vlade Fedracije BiH, a onda
pozicija u Nadzornom i Upravnom odboru BH Telecoma, a na krilima pritiska MMF i
Reformske agende, definitivno je ponovo oživljena ideja prodaje BH Telecoma i
definitivno se krenulo u realizaciju.
Na poziciju Generalnog direktora BH Telecoma
izabran je Mirsad Zaimović, a tu ga je promovirao Bakir Izetbegović. Uzrokovano
je to dugogodišnjom i neupitnom podrškom i poslušnošću koju je Zaimović davao
Izetbegoviću, kako u tijelima SDA, tako i u klupama Federalnog parlamenta. Na
kraju, Izetbegovićev izborni rezultat iz 2014. godine je Zaimoviću dao priliku
da se ugradi, a on to iskoristio, te postao Generalni direktor BH Telecoma.
I sve je bilo med i mlijeko, misija nije bila
komplicirana, a osnova joj je bila da se na sve moguće načine dođe do
reorganizacije kompanije koja će se svidjeti kupcima. Pored toga morao je biti
postignut efekat apsolutnog pojeftinjenja kompanije, ali i ukidanja svih
mehanizama zaštite države, korisnika i radnika. U tim za realizaciju su, uz
Zaimovića, pridodani oni koji su i ranije, kada su namjere o prodaji bile
jedine namjere u vezi kompanije, bili pozicionirani u Upravi BH Telecoma, kao
što je Orhideja Junuzović na mjestu direktorice za ekonomske poslove. Dakle, ne
slučajno, niti najmanje, cilj je bio okupiti one koji će planirano i provesti.
U slučaju Orhideje Junuzović i njenog ponovnog angažmana se dolazi do mogućeg
zaključka da je sve ovo ponovo proizvod kuhinje u kojoj se isto jelo kuhalo i
2007/2008. godine. U timu je i Alma Čolo, dugogodišnji stranački pravni ekspert
od povjerenja, čiji dugogodišnji angažman u raznim institucijama, tijelima,
komisijama i sl. (na neke je nedavno morala dati ostavku, jer je javno
prezentirano da se gospođa nalazi u sukobu interesa), uglavnom na nivou Bosne i
Hercegovine, rezultirao daleko boljim, može se reči i fantastičnim, ambijentom
i stanjem Bošnjaka/kinja u Bosni i Hercegovini. Svjedočimo da pokrivene Bošnjakinje
u međuvremenu više ne mogu ulaziti u
sudske institucije Bosne i Hercegovine!? Pravni SDA eksperti, aferim. Ovdje
dolazimo i do fantastičnog, veoma strpljivog, nenametljivog, izuzetno mudrog
Tarika Čaršimamovića, osobe koje se sjećamo iz političkog ambijenta 1998.
godine i afere SDA/PTT/Teloptic. Osoba je to koja je samo u jednom kratkom
periodu bila na poziciji Generalnog direktora BH Telecoma (tada PTT-a BiH), a
trenutno se nalazi na poziciji direktora za tehnologiju u Upravi BH Telecoma,
ali osoba koja svojom harizmom i kroz godine sve većim i većim unutrašnjim utjecajem,
spada u red ključnih, ako ne i najvažnijih osoba u BH Telecomu. Evidentno
neupitna stranačka podrška koja uključuje i članove Vlade Federacije BiH, prije
svih premijera Novalića i nekoliko njegovih savjetnika, bila je osnova
kreiranja smjera djelovanja, cilja, kao i plana kojim to treba realizirati, jednom
zauvijek završiti prodaju BH Telecoma.
Šminkanje pred udaju
Prvi dio posla, vezanog za prekompoziciju i
izmjene postojeće organizacione sheme su išle zadovoljavajućim tempom i u
očekivanom smjeru, te su počele davati svoje rezultate. Tokom 2014. i 2015.
godine ušlo se u neke ozbiljne zahvate kroz koje se ukidaju veoma robusne
organizacione cjeline BH Telecoma i pridodaju Generalnoj direkciji, rade
premještaji radnika, redefiniraju linije upravljanja, donošenja odluka i slično. Treba znati da sve te aktivnosti i
sav taj ogromni posao, bez obzira sa kojom namjerom se radi, donosi
višemjesečne poremećaje u funkciji kompanije, usporavanje realizacije ciljeva,
a time i do smanjivanja zadovoljstva korisnika, poslovnih partnera, vlasnika i
utječe na komparativnu poziciju kompanije na tržištu. U konkretnom smislu to
znači milionske gubitke koji nečim, nekada i nekome moraju biti opravdani i to
će se desiti kad tad. Međutim, bez obzira na sve prethodno, čak i bez obzira na
to da su takve intervencije bile potrebne i neophodne, čak i da se ne radi o
razlozima uzrokovanim time što je mladu (BH Telecom) trebalo našminkati za
udaju (prodaju), sve je to moralo, a nije, biti urađeno na zakonit način,
moralo se za tako nešto imati sve neophodno, a kako se urađeno ne bi ni pod
kojim okolnostima moglo dovesti pod znak pitanja ili bilo osporeno. U tom
slučaju, a taj slučaj je, po našim informacijama, upravo ovaj, veoma je izvjesno
da sav taj angažman koji jeurađen pod Zaimovićevom dirigentskom palicom može
biti proglašen nezakonitim. Procjena štete koja na taj način može nastati
prevazilazi mogućnosti naše analize pa je nećemo ni iznositi. U ovom trenutku,
a zbog prethodno prezentiranog, ispade da je sva sreća da se nije ni pomišljalo
na izmjene kojima bi se najveći teret BH
Telecoma sa jedne, a najvažniji politički dio BH Telecoma sa druge strane,
sedam regionalnih direkcija, ukinuo. Tih sedam regionalnih direkcija je
personifikacija rastrošnosti, pranja novca, uhljebljavanja političkog otpada,
dupliranja poslova, nešto čije postojanje jeste isključiva želja politike koja
upravlja BH Telecomom i koju ne zanima kolika je šteta na taj način načinjena.
Ili, kako objasniti informacije koje su vezane
za više sudskih procesa koji će na ovaj ili onaj način definirati vlasništvo
nad jednim dijelom dionica BH Telecoma? Dionica koje su u skoro svim susjednim
državama proisteklim iz sličnog tradicijskog i apsolutno istog zakonskog, a
skoro pa identičnog trenutno nametnutog ili preuzetog, svejedno, zakonskog
okvira, dobile svoga vlasnika i zna se ko je. Ako znamo da je započeta takva procedura, da je temljena na osnovama
iz prethodne rečenice, da je u sudskom rješavanju već tri godine i da postaje
sve bliže konačnom epilogu koji je suprotan namjerama i angažmanu ekspertnog
tima zvanog Uprava BH Telecoma, kome ćemo adresirati, ponovo, višemilonsku
štetu koja će(je) nastala?! U isti se kontekst može i mora se smjestiti pitanje
ko je procijenio i odlučio da angažman u tom smislu, umjesto provedbe obaveza
koje su definisane zakonima i drugim aktima, pa i proceduralno uređeni Statutom
kompanije, umjesto u smjeru rješavanja usmjeri ka opstrukciji, čime se ušlo u
sudski epilog koji, kako sada stvari stoje, na kraju može skončati samo na
način kako je to u već pomenutim državama skončalo. To su desetine milona.
Možemo se pozicionirati i posmatrati razvoj
događaja oko, kako smo to u prethodnom tekstu naglasili, Kolektivnog ugovora za
područje telekomunikacija, koji je prestao da važi 14.11.2016. godine, a da oni
kojih se taj Kolektivni ugovor najviše tiče, to ni ne znaju. Ovu smo
informaciju provjeravali prethodnih dana i apsolutno je iznenađenje da se ni ne
zna ili da se krije informacija šta je sve prestalo da važi 14.11.2016. godine.
Prije nego postavimo ključno pitanje o ovome, bitno je naglasiti i to da ne
postoji nijedan razlog da ne vjerujemo da je sva opstrukcija koja je rađena u
tom smislu bila koordinirana da bi dovela do toga da se kupcu kompanije u
narednom peridu pravi ušteda od više destina KM (nismo željeli realno
predstaviti štetu koja će nastati pa smo je umanjili). A ključno pitanje je, pa
jasno je, kome će biti adresirana šteta koja je nastala na taj način?
Nema dileme, Mirsadu Zaimoviću, jer on je
ključna i najodgovornija osoba. Ono što će ostati tajna i što vjerovatno nikada
nećemo saznati jeste međusobni odnos Zaimovića i Čaršimamovića i zaključak ko
je kome stvarni šef. Naime, znajući snagu, pronicljivost i upornost, kao i sposobnost
za diskretno djelovanje Tarika Čaršimamovića, vrlo je vjerovatno da je upravo
on politički mentor Mirsadu Zaimoviću. To govore informacije iz političke baze
koju je ova dvojka izgubila na posljednjim lokalnim izborima nakon kojih
Zaimović, a nakon svega urađenog na pripremi prodaje kompanije, zauzima sasvim
drugi kurs i počinje borbu za ostavljanje BH Telecoma u vlasništvu Federacije
BiH. Čaršimamović je kroz godine provedene u vrhu kompanije nazapošljavao
svojih bližih i daljih, kako rođaka tako i zemljaka, pa i one najbliže, iz
rodbine naravno. Gubitak političke moći ih vodi ka tome da sve što je danas
tako sutra ne mora biti, jer ako nemate politički utjecaj tada će novi vlasnik
otpuštati, a otpuštaće mnogo i to upravo one koji nemaju političku podršku. Zbog
toga nije trenutak, po njihovom mišljenju, da se firma prodaje. Na kraju
krajeva ni oni nisu neki aman kadar da bi bili sigurni da ostaju u statusu
zaposlenih, a bez toga, bar je za Zaimovića sigurno, nemaju gdje.
U prethodnom kontekstu se može shvatiti i
nasrtaj Zaimovića na premijera Fadila Novalića i to, kroz ono što je ugledalo
svjetlost javnog prostora, na istoj osnovi kao i odnos Čaršimamović-Zaimović.
Zaimović je smatrao i to je (apsurda li?!) apsolutna istina da je on u
političkom smislu nadređen Fadilu Novaliću, pa je, uz podršku Alme Čolo, kroz
organe stranke kreirao novi odnos koji je suprotan dogovorenom prilikom
dobijanja mandata. Vjerujemo da su postojala dva cilja – prvi zaustaviti
prodaju i BH Telecom staviti potpuno pod svoju kontrolu, a drugi smijeniti
Novalića i sebe nametnuti kao novog premijera.
U svakom slučaju Zaimović je, političkim
žargonom, već razigran. To se vidi i kroz poteze Alme Čolo, koja mu je davala
ekspertna mišljenja i nesebično na raspolaganje stavila i iskoristila sve svoje
resurse, poznanstva i infrastrukturu, i utjecaj kojeg ima, sve dok nije procijenila
kako će to ipak skončati ne onako kako je željela već onako kako je u skladu sa
zakonima. Ode Alma u Federalno ministarstvo pravde, pa će se od tamo braniti, a Mirsad je na ledu.
I ne bi ta borba koju vode oni, zajedno ili
pojedinačno, bila pretjerano interesantna, međutim ipak oni “… gloginje mlate“,
pa zbog toga zaslužuju obaveznu pažnju.
Ono što se ne bi smjelo desiti jeste da se interesi
Federacije BiH, odnosno građana kao vlasnika, razigraju.
(TBT, T. H. )