Utihnule su demostracije sarajevskih studenata i srednjoškolaca koje su izbile zbog tramvajske nesreće prilikom koje je stradalo dvoje mladih ljudi. Kao što je poznato premijer Vlade Sarajevskog kantona Nihad Uk podnio ostavku koju je ocijenio kao moralni čin odgovornosti. Ostali zahtjevi demonstranata već su zaboravljeni.
Pacifizirana mladež
Par sedmica kasnije agencije su objavile vijest da je u Milanu isto tako iskočio tramvaj iz šina i da je u nerseći stradalo jedno lice, a nekoliko ljudi je povrijeđeno. Međutim ta nesreća nije izazvala građanski bunt i proteste u Milanu kao u Sarajevu. U komparaciji ova dva slučaja nameće se zaključak da Italijani imaju povjerenja u svoj sistem, posebno u istražne organe, dok Bosanci više vlastima ne vjeruju.
Pošto je bilo nekih špekulacija da iza demonstranata stoji opozicija (SDA i DF), demonstracije su neki mediji pokušali ispolitizirati.
Odstranjivanjem Nihada Aličkovića, poznatog proesdeavoskog bukadžije, kao i još nekih sumnjivih likova koji su se pokušali nametnuti kao lideri demostranata, demonstranti su odbranili i na najbolji način demantirali podmetanja i provokacije.
No, sve su prilike da će demonstracija i građanskog bunta biti sve manje. Ako se usporede demonstracije iz februara 2014. Godine, kada su lideri EU iz Bruxellesa reagirali i strijepili zbog žestine građanskog bunta, onda su posljednje demosntracije u Sarajevu bile “mačiji kašalj”.
Zanimljivo je da je “zvijezda” i jednih i drugih demonstracija bio akademik Asim Mujkić, profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. On je podržao demonstracije jer je, kako je rekao, poginuli mladić u tramvajskoj nesreći Erdoan Morankić bio njegov student.
No, Mujkić je učestvovao i na februarskim demonstracija 2014.u svojstvu rukovodioca tzv. građanskih plenuma na kojima su intelektualci pokušali artikulirati vrlo kontroverzne zahtjeve demonstranata i realizirati ih.
Po svim ocjenama ti građanski plenumi su razvodnili bunt toliko da su ih pacifizirali i mirno ugušili. Malo je poznato da je demonstracija 2014. godine podržao i jedan od vodećih filozofa ljevice u svijetu Slavoj Žižek.
Postoje ozbiljne indicije da su te demonstracije ugušene po direktivi Bruxellesa.
Bilo kako bilo, Mujkić je jedan od posljednjih angažiranih intelektualaca ljevice koji se još vjeruje u građanski bunt mladih ljudi.
Mujkić, kao usamljeni ljevičar, piše za neke sarajevske portale (Valter). Njegov narativ je nabijen buntom protiv desnice i nacionalizma iz kojeg su nastale aktuelne političke elite.
Sličan narativ još imaju ljevičari poput Envera Kazaza, nezavisnog analitičara, I Gojka Berića, kolumniste u Oslobođenju.
Sunovrat sarajevskog novinarstva
Tako, dok Mujkičeva ljevica, koja je dominirala medijskom i kulturnom scenom postkomunističkom periodu u Sarajevu, te imala nesebičnu podršku međunarodne zajednice, polahko nestaje, na desnici je stasala čitava plejada intelektualca kao političkih analitičara koja je osvojila naprosto zašehatila sarajevsku medijsku scenu. Oni se sami nazivaju bošnjačkim milenijalcima. Matični su im mediji za koje pišu pod sponzorstvom SDA, a gostuju i na elektronski medijima gdje su primat imali ljevičari.
Tako da je ljevici “pala knjiga na tri imena” i pitanje je da li će ikada više u Sarajevu stasati buntovni I kočoperni mladi ljevičari I dominirati medijskom scenom. Neko je kriv za to, odnosno nešto je očito krenulo u krivom smjeru na ljevici. Taj fenomen skoro da i ne zaslužuje truda da se istraži. Sasvim je dovoljno ukazati na nedostatak samokritike na ljevici. Možda je posljednju kritiku izgovorio kultni sarajevski ljevičar pokojni Zdravko Grebo, kada je rekao da je Zlatko Lagumdžija najveća politička štetočina na ljevici.
Ni Mujkić, ni Kazaz, ni Berić, tako nisu ukazali da je aktualeni predsjednik beha antifašista Nijaz Skenderagić jedan od najvećih ratnih profitera. Tako on danas ulaže stotinjak miliona maraka u biznis u Mostaru, gradu u kojem se zatiru i posljednji tragovi, partizansko groblje, antifašizma.
Tako da je intelektualnoj desnici ostavljen prazan prostor koja ona sistematski polahko osvaja u popunjava.
Zaista ironično zvuči kad se kaže da je predsjednik SDA Bakir Izetbegović puno poradiona “konsolidaciji” stranačkih medija. Iako se od njega očekivalo da će reformirati stranku nakon odlaska u opoziciju, on je učinio jedan jedin hvale vrijedan potez kada je smjenio Filipa Mursela Begovića sa mjesta urednika stranačkog biltena “Stav”. Kao što je poznato ovaj medij finansira turski biznismen. Tako da je Begovića zamjenio novokomponirani analitičar Jahja Muhasilović koji je studije završio baš u Turskoj.
Uporedo je SDA pokrenula novi portal sa akcentom na analitiku, !Odgovor.ba, u kojem piše nekoliko esdeaovih “milenijalaca”, poput Kenana Efendića i Harisa Imamovića. Zanimljivo je da i (n)ovi desničari prave istu grešku kao i već bivši ljevičari jer su im političke analize lišene svake samokritike. Povrh toga njima je, na primejr, novinar Avdo Avdić, kao policijski doušnik, referenca u analizama. Kao što je i za predsjednika SDA Izetbegovića njegovo plasiranje informacija dobivenih preko obavještajnog podzemlja “istaživačko novinarstvo”.
Iako u impresumu “Stava” piše da je zloglasni SDA-ov bot Mustafa Drnišlić član redakcije, ovo ime je pseudonim za osobu koja je kao megafon “duboke države” objavljivao svoje otrovne analize i komentare u vrijeme Begovića. Koliko je to bilo zlatno doba esdeaove botove, toliko su to bila crna vremena za sarajevsku medijsku scenu, što se vratilo kao bumerang i “obilo o glavu” samom Izetbegoviću kada je izgubio izbore.
Bilo je analiza objavljenih u regionalnim medijima prije nekoliko godina u kojima se tvrdilo da sarajevska medijska scena više ne postoji. Kao jedan od primjera šta je “ubilo” sarajevsko novinarstvo naveden je otkaz koji je Boris Dežulović, kao kolumnista, dobio u Oslobođenju. On tvrdi da mu je otkaz uručen nakon kritičke kolumne o turskom predsjedniku Recepu Tayipu Erdoganu koju je Oslobođenje odbilo objaviti.
Pa kad već nema Dežulovića lahko je Avdi Avdiću biti zvijezda na sarajevskoj medijskoj sceni. Baš mu se posrećilo; kao u stara dobra koumnistička vremena on čak i ne piše,već samo potpisuje gotove tekstove, koje objavljuje na privatnom portalu. Onda ih po direktivi prenose esdeaovi portali da bi se analitičari referirali na njih. I tako u krug do novog kruga izbora, koje će opet, sve su prilike, izgubiti!
(TBT, Tim za analitiku)
