KULTURA
“Atmosfera u društvu je do te mjere nezdrava i naelektrizirana
da ima ljudi koji svoje umjetničke, filmske ili literalne preference unapred
prilagođavaju,” kaže Bazdulj
FOTO:Printscreen, N1
Najjača koheziona sila među južnoslovesnkim narodima, dok je
postojala Jugoslavija, bila je sila koja je postojala unutra srpskog naroda,
rekao je pisac Muharem Bazdulj.
“Nije bio problem da srpska književnost inkorporira i
Mešu, i Andrića, i Desnicu, zato što nije postojala ideja da se pripadnost
srpskoj kniževnosti bazira na mestu rođenja ili na etničkom poreklu, več se
bazirala na na jeziku i jednoj vrsti identiteta autora. A veoma često, manje,
nesigurnije i nezrelije kulture otežavaju piscu da se izbori za pripadnost
njima“, kaže Bazdulj u intervjuu za Novosti.
Bazdulj je odgovorio i na pitanje na kom jeziku piše,
rekavši da piše na srpskom jeziku, naravno, iako se u školi u njegovo vreme
zvao srpskohrvatskim.
“Mislim da je to isti jezik i nemam problem sa tim da
ga zovem onako kako ga zove većina njegovih govornika. Važno mi je samo da imam
sigurnost i sposobnost da vladam i ijekavskom i ekavskom varijantom srpskog
jezika. U poslednje vreme, ako hoćete, i pišem mahom na toj ‘istočnoj’
varijanti srpskog jezika, ekavici,” kaže Bazdulj.
Govoreći o svojim jasno izraženim stavovima o politici i
društvu, i odgovarajući na pitanje zašto se to ne vidi u njegovoj literaturi,
Bazdulj kaže: “Atmosfera u društvu je do te mere nezdrava i naelektrisana
da ima ljudi koji svoje umetničke, filmske ili literalne preference unapred
prilagođavaju.”
“Književnost nije disciplina u kojoj bi trebalo da
isteruješ svoju političku i ideološku poziciju. Dobri pisci su oni koje ti u
tom smislu ne vidiš – naročito prozni, jer proza podrazumeva višestruku vizuru,
a ideološki i politički stav izbegava višestruku vizuru. Ako pokušaš da pišeš
roman ili priču koja se slaže sa tvojim političkim stavom, po definiciji pišeš
pamflet, a pamflet nije umetnička forma“, zaključio je Bazdulj.
(TBT)