Novoizdana knjiga pod nazivom Mossad: Rat umova, autora Michaela Bar-Zohara i Nissima Mishala, koju je objavio Yedioth Ahronoth, detaljno opisuje prethodno neotkrivene operacije Mossada, uključujući napade pejdžer bombama u Libanu i atentate na bivšeg generalnog sekretara Hezbollaha Hassana Nasrallaha i vođu Hamasa Ismaila Haniyeha.
Knjiga također opisuje izraelsku junsku kampanju protiv Irana, uključujući ono što naziva “Mossadova vojska” u Teheranu, uz niz drugih operacija.
Iako je knjiga na hebrejskom jeziku sada dostupna u izraelskim knjižarama, novinska stranica Walla objavila je u subotu poglavlje u kojem se detaljno opisuje navodno vrbovanje visokog sirijskog generala od strane Mossada tokom vladavine Hafeza al-Assada.
General je identificiran samo kao “al-Hassan”, bez imena. U poglavlju se tvrdi da je regrutiranje bilo uspješno, što je pomoglo u sprječavanju pogrešne procjene koja je mogla izazvati vojni sukob između Tel Aviva i Damaska.
Izvještaj je i dalje teško provjeriti za The New Arab i moguće je da spada u izraelsku propagandu o njihovim regionalnim operacijama regrutiranja.
Početak
Prema poglavlju koje je objavio Yedioth, navodno regrutiranje al-Hassana započelo je kada je obavještajni oficir pitao čovjeka identificiranog kao “Bashir”, opisanog kao sirijski turistički agent i Mossadov agent u Damasku, da li poznaje generala al-Hassana. Bashir je odgovorio: “Potvrdno”.
U to vrijeme, oficir i Bashir su navodno sjedili u kafiću na Grand Placeu u Bruxellesu. Bashir je poznavao mnoge visoke sirijske oficire i organizirao njihova putovanja na konferencije i sastanke u Evropi.
Svakih nekoliko mjeseci, Mossadov ogranak Tsumot bi ga pozivao na brifinge pred oficirima sektora.
Brifing se fokusirao na generala al-Hassana, koji je, prema knjizi, obavljao ključne pozicije u sirijskoj vojsci, uključujući komandanta obalne regije, komandanta oklopnog korpusa, šefa operacija i bio je savjetnik tadašnjeg predsjednika Hafeza al-Assada.
U knjizi se tvrdi da je Assad tretirao al-Hassana kao sina, ukazujući na primjer kada je al-Hassan rođen s rascjepom usne, Assad je financirao putovanje u Njemačku radi uspješne operacije.
U knjizi se dodaje da se al-Hassan navodno penzionirao, ali je nastavio pojavljivati u uniformi na konferencijama i vojnim događajima. Hafez al-Assad se navodno oslanjao na njega kao savjetnika, uključujući i pitanja Golana i razgovore Sirije i Izraela u SAD-u u vrijeme predsjednika Billa Clintona.
Zvanično, al-Hassan je bio biznismen, ali u stvarnosti je ostao ključna figura u Assadovom režimu, uživajući u vojnom automobilu i ličnom vozaču u svakom trenutku.
Kontaktiranje generala
U to vrijeme, izraelska vojno-obavještajna jedinica pratila je sirijske oficire, posebno one koji su napredovali do visokih činova. Al-Hassan je već dugo bio na njihovoj listi ciljeva, što je navelo jedinicu da zatraži od Mossada da uspostavi kontakt.
Zadatak je dodijeljen Mossadovoj podružnici Tsumot, koja je raspravljala o strategijama pristupa i na kraju zasnovala plan na al-Hassanovom prethodnom iskustvu kao oficira oklopnog korpusa i stručnjaka za tenkove koje koristi sirijska vojska, proizvedene u Sovjetskom Savezu.
Podružnica je zaključila da bi se naslovna priča trebala fokusirati na otpadni metal. Mossad se navodno obratio saradniku u Belgiji, aktivnom u poslu s otpadnim metalom, za pomoć. Prema knjizi, on je obezbijedio sobu, adresu, broj telefona i dokumente kompanije za upotrebu Mossadovim oficirima.
Bashir je dobio zadatak da obavijesti al-Hassana da je jedan evropski biznismen zainteresiran za kupovinu otpada iz Sirije.
Operacija je brzo prešla iz planiranja u izvršenje. Mossad je dodijelio operativca libanskog porijekla, “Fayeda”, da održava vezu s al-Hassanom i brine se o svim njegovim potrebama u Evropi, uključujući smještaj, obroke, prijevoz i troškove.
Al-Hassan je primio poziv od kompanije za otpad na poslovni sastanak u Brxellesu u oktobru 1995. U pismu je pisalo: “Molimo vas da potvrdite svoje prisustvo, a mi ćemo vam poslati putne karte.” Navedenog dana, al-Hassan je sletio u Bruxelles. Fayed ga je dočekao na aerodromu, odveo ga u luksuzni hotel i nadgledao sve aranžmane.
U skladu s uputama oficira Mossada, Fayed je pitao al-Hassana: “Znate li engleski?” Potonji je odgovorio: “Dobro”, a Fayed je zatim podnio izvještaj u kojem je naveo da “al-Hassan tečno govori engleski”.
Te večeri, al-Hassan se sastao s “biznismenom”, zapravo obavještajnim oficirom Mossada po imenu Monty. Susreo se s snažno građenim muškarcem koji je zaista izgledao kao general, u srednjim 50-im ili 60-im godinama.
Na večeri, Monty je shvatio da al-Hassan “ne zna ni jednu riječ engleskog”, i u tom trenutku oficiri Mossada su odlučili da će Fayed preuzeti i prevodilačke dužnosti.
Greška
Sljedećeg dana, al-Hassan je obišao postrojenje za otpad i razgovarao o uzorcima metala s prijateljski nastrojenim biznismenom Montyjem, koji se prema njemu odnosio s velikim poštovanjem.
Monty je upitao: “Možete li donijeti uzorke metala iz Sirije koji se mogu kupiti od vas?”
Al-Hassan je odgovorio: “Naravno.”
Al-Hassan se vratio u Siriju, ali se mjesecima kasnije vratio u Bruxelles s pažljivo označenom kutijom uzoraka. Očigledno je pričvrstio uzorke različitih metala na stranice kutije i, ispod svakog uzorka, stavio fotografiju i objašnjenje u kojem je naveo njegovu prirodu, izvor i dodatne detalje.
Mossadov oficir Monty pitao je o rashodovanim sirijskim tenkovima, a al-Hassan je odgovorio: “Da, znam”, pazeći da ne otkrije svoj čin ili vojnu pripadnost. Monty je zatim upitao: “Možete li nam pomoći da kupimo otpad od tih tenkova?” i, prema knjizi, al-Hassan je djelovao oduševljeno da pomogne u nabavci otpada.
Sastanak je završio optimistično, a al-Hassan se vratio u svoj hotel. U tom trenutku, Fayed, kojeg Mossad naziva “Brzi Gonzales”, meksički lik iz crtanog filma koji predstavlja brzog miša, odlučio je da ga upozna s noćnim životom Bruxellesa. Vodio je al-Hassana u restorane i noćne klubove, a na kraju i u bordel u Bruxellesu. Prema knjizi, “to je bila velika greška”.
Sljedećeg jutra, kada je operativac Fayed stigao u al-Hassan-ov hotel, zatekao ga je kako kleči u molitvi u svojoj sobi. Al-Hassan nije bio isti kao prethodnog dana; lice mu je bilo potišteno, a glas mu je drhtao. Rekao je Fayedu: “Molim se, da. Želim se iskupiti za grijehe koje sam počinio.”
Ispričao je da nikada nije prevrio svoju ženu i da se nikada nije tako ponašao. Zatim je žurno napustio hotel, odletio natrag u Damask i prekinuo svaki kontakt s operativcem Fayedom i Montyjem.
Akademska maska
Mossad je kasnije regrutirao novog oficira koji govori arapski, “Petera”, i preselio operacije u Holandiju. Plan je uključivao pretvaranje al-Hassana u dugoročni izvor obavještajnih podataka pod krinkom akademika.
Peter se predstavljao kao profesor, čiji je otac Libanac, a majka Šveđanka, na Univerzitetu u Leidenu, radeći na njemačkom projektu o kvarovima ruskih tenkova u Afganistanu jer su bili preširoki da bi savladali uske doline i težak teren.
Priča o maski stvorila je uvjerljiv profesionalni kontekst, omogućavajući Peteru da zatraži tehničke informacije bez izazivanja sumnje. Plan je započeo namamljivanjem al-Hassana u Holandiju preko novog posrednika, “Amira”, koji se predstavio kao legitimna zamjena za prethodnog kontakta, Fayeda, koji je loše upravljao interakcijama s al-Hassanom. Montyjev identitet je ponovo korišten kao ključni mamac.
Čim je al-Hassan stigao u Amsterdam, počeo je psihološki pritisak: ponovljena kašnjenja Montyjevog dolaska, gomilanje hotelskih računa i rastući osjećaj poniženja.
Mossadov cilj bio je potkopati al-Hassan-ovo samopouzdanje, pripremajući se za inscenirani neobavezni susret s Peterom u kafiću u Leidenu. Peter je koristio jezik, identitet i porodične znakove kako bi brzo uspostavio povjerenje, posebno kada je govorio arapski i sugerirao sličnosti sa svojim ocem. Amirova uloga olakšala je unaprijed dogovoreni sastanak.
Prvi sastanak se razvio u odnos zasnovan na međusobnom poštovanju. Peter se predstavio kao istraživač kojeg su iznevjerili ruski stručnjaci, koji mu nisu pomogli na projektu koji se ticao neuspjeha ruskih tenkova u Afganistanu. Ovo je označilo početak postepenog procesa “mentalnog usađivanja”. Al-Hassan je postepeno sam zaključio da je on prikladna zamjena za ruske stručnjake. Kada je ponudio pomoć, Peter se pretvarao da je profesionalno i etičko oklijevanje, pojačavajući al-Hassan-ov osjećaj da percipira inicijativu i kontrolu.
U odlučujućem trenutku, al-Hassan je zatražio privatni sastanak, otkrivajući svoj vojni čin i svoju stručnost u oklopnim korpusima. Ovim je postignut glavni cilj: al-Hassan je dobrovoljno prešao iz uloge “poslovnog čovjeka” u ulogu tajnog vojnog savjetnika za akademski projekat.
Mossadovi oficiri su pažljivo pregovarali o kompenzaciji, nudeći 1.000 dolara mjesečno plus bonuse, što je premašivalo al-Hassan-ovu službenu platu. Ponuda je predstavljena u Amsterdamu, povrativši osjećaj poštovanja nakon ranijeg poniženja. Al-Hassan je prihvatio, vidno dirnut, i primio je avans. Ovim je uspješno završena regrutacija i pokrenute redovne operacije.
Naknadni sastanci su preusmjerili fokus sa tehničkih pitanja na operativne obavještajne podatke. Sastanci su se održavali u hotelima, a Mossad je daljinski pratio pitanja. Karte Afganistana bile su polazna tačka prije prelaska na Golan i kretanje sirijskih trupa.
‘Zlata vrijedna informacija’
Peter je naglasio tehničke aspekte, dok je al-Hassan postepeno otkrivao osjetljivu sirijsku vojnu doktrinu i kretanje. To je uključivalo operativnu strukturu, raspoređivanje trupa i borbena iskustva.
Sastanci su doveli do onoga što knjiga opisuje kao “zlatnu informaciju”, uključujući i da je Sirija promijenila svoju borbenu strategiju i da svaki budući rat protiv Izraela neće početi direktno s Golana, već kroz jordanski prodor i bočni pristup.
U poglavlju se tvrdi da su ove obavještajne informacije uticale na preraspoređivanje izraelskih trupa i da je al-Hassan bio ključan tokom krize 1997. godine, kada je bivši oficir Mossada, Yehuda Gil, upozorio na neizbježan sirijski napad na osnovu pokreta sirijske vojske. Upozorenje je izazvalo široku mobilizaciju unutar izraelske vojne obavještajne službe (Aman), što je navelo ministra odbrane Yitzhaka Mordechaija da obiđe Golan kako bi procijenio situaciju.
Peter se kasnije sastao s al-Hassanom u Berlinu kako bi provjerio namjere. Al-Hassan je negirao bilo kakve ratne planove, objašnjavajući pokrete trupa kao poštivanje Taifskog sporazuma kojim se okončava libanski građanski rat i reguliše prisustvo sirijskih snaga. Njegove informacije su ublažile strahove od eskalacije. Naknadne istrage su otkrile da je oficir Mossada, Yehuda Gil, izmislio informacije i da je kažnjen, čime je povećan kredibilitet al-Hassana kao strateškog izvora.
Operativni odnos trajao je oko četiri godine, obilježen ličnim prijateljstvom, poklonima i porodičnim uljudnostima, jačajući emocionalno i operativno povjerenje.
Al-Hassan je nastavio pružati vrijedne obavještajne podatke sve do svoje smrti, nesvjestan obmane.
Poglavlje knjige zaključuje da je regrutiranje visokog izvora pomoglo u sprječavanju pogrešne procjene koja je mogla izazvati vojni sukob između Damaska i Tel Aviva.
(TBT)
