Grčka vlada najavila je opsežnu akciju zatvaranja ilegalnih džamija i drugih neregistriranih bogomolja, uz paralelne deportacije stranaca koji ih vode. Vlasti navode da u samoj općini Atina i dalje djeluje gotovo 60 neregistriranih mjesta molitve, uglavnom smještenih u podrumima, garažama i skladištima, bez zadovoljenih osnovnih sigurnosnih i higijenskih standarda.
Ministar za migraciju i azil Thanos Plevris poručio je u parlamentu da će „sve ilegalne bogomolje biti zapečaćene, a dokumenti onih koji ih vode poništeni“, naglašavajući da će se svi koji ne poštuju grčke zakone „automatski suočiti s deportacijom“. Kao presedan je naveo nedavni slučaj u atinskoj četvrti Agios Nikolaos, gdje je bangladeškom državljaninu ukinuta boravišna dozvola jer je nezakonito vodio mjesto bogoslužja.
Vlada inzistira na tome da novi okvir nije usmjeren isključivo na muslimane, nego na sve vjerske zajednice koje koriste prostore bez odobrenja Ministarstva obrazovanja i religije te ne poštujući urbanističke i sigurnosne propise. Za legalno djelovanje bogomolje zahtijevaju odobrenje nadležnog ministarstva, poštovanje protupožarnih i sanitarnih normi te provjeru kaznene evidencije vjerskih službenika, dok su za nepoštovanje zakona predviđeni zapečaćivanje prostora, prekršajne kazne i zatvor od dva do šest mjeseci.
Kritičari upozoravaju na to da će se mjere u praksi disproporcionalno odraziti na muslimansku zajednicu, osobito među migrantima iz Bangladeša, Pakistana i drugih zemalja, koji često mole u improviziranim prostorima upravo zbog toga što teško dolaze do službenih dozvola. Organizacije za ljudska prava najavljuju da će pomno pratiti provedbu zakona, upozoravajući na potencijalni udar na slobodu vjeroispovijesti i rizik stigmatizacije čitave zajednice pod izlikom urbanističkog i sigurnosnog nadzora.
Atina, s druge strane, poručuje da registrirane i priznate džamije te ostala legalna mjesta molitve neće biti pogođeni novim mjerama, nego da je riječ o „nultoj toleranciji“ prema neregistriranim bogomoljama koje krše propise i, kako tvrde vlasti, mogu predstavljati sigurnosni rizik za vjernike i susjedstvo. Detalji o rokovima provedbe, kontrolama na terenu i mogućim žalbenim postupcima tek se razrađuju putem podzakonskih akata koji bi trebali preciznije definirati kazne, postupak zatvaranja objekata i kriterije za deportaciju.
(TBT)
