Danas su političke vijesti o Iranu na vrhu vijesti iz svijeta i međunarodnih analiza i malo je medija koji dnevno ne prenesu i ne objave barem jednu vijest o dešavanjima u Iranu. Mnoštvo vijesti samo po sebi govori o važnosti položaja Irana s regionalnog i međunarodnog aspekta, a to zahtijeva dublje razumijevanje zemlje poput Irana. Dio tog razumijevanja dolazi od prepoznavanja karakteristika i osobenosti naroda ove ogromne i prostrane zemlje na Bliskom istoku, najturbulentnijoj regiji na svijetu. Stoga, u ovom članku namjeravamo pogledati karakteristike iranskog naroda promatrajući djela pisaca; naroda koji se suočavao i suočava s raznim gorkim i slatkim događajima.
Gostoprimstvo i altruizam uz suprotstavljanje stranom uplitanju
Malo je ljudi koji su čuli ime Iran, a da nisu čuli nešto o civilizaciji i kulturi ove zemlje. Nema nikoga na svijetu ko govori o Iranu, a da ne spomene njegovu kulturu, civilizaciju, umjetnost i književnost. U iranskoj kulturi, gost je ‘’Božiji miljenik’’. Nema razlike je li gost Iranac ili stranac; možda se strani gost čak više poštuje i brine o njemu. Topla dobrodošlica, otvorena trpeza i poštovanje prema strancima među istaknutim su značajkama iranskog društva; to je ponašanje koje su čak i strani turisti mnogo puta spomenuli. Ibn Battuta (Putopis Ibn Battute) i Pierre-Amede Jaubert (Knjiga putovanja u Armeniju i Iran) su među onima koji su u svojim putopisima spomenuli ovu karakteristiku Iranaca. Također, altruizam i međusobno pomaganje, bez obzira na nacionalnost i etničku pripadnost, a na temelju dostojanstva, smatraju se karakteristikama Iranaca. Sadi Širazi, perzijski pjesnik iz sedmog stoljeća, napisao je:
Svi ljudi dijelovi jednoga tijela su,
jer stvoreni od jedne biti su.
No, iranski narod ne prihvata miješanje u svoje unutarnje stvari niti povjeravanje odgovornosti za svoju zemlju strancima, što ima korijene u povijesnim događajima 19. i 20. stoljeća, te se zbog toga 1979. godine dogodila Islamska revolucija u Iranu. Jalal Al-Ahmad, jedan od iranskih pisaca 20. stoljeća, kaže: ‘’Iranci nisu neprijatelji stranaca, ali nisu kompatibilni sa stranom dominacijom i intervencijom.’’
Pridržavanje tradicije uz korištenje modernosti
Iranske tradicije poput porodičnog prijateljstva, poštovanja roditelja, pažnje prema starijima i emocionalne podrške članovima porodice dovele su do stvaranja snažnih društvenih mreža u društvu. Također, pridržavanje drevnih iranskih običaja i tradicija, uključujući proslavu Nouruza, svadbene ceremonije, noć Jalda i … vrlo su istaknute u životima Iranaca. Očuvanje perzijskog jezika, tradicionalne muzike, lokalne odjeće i domaćih rituala također je način očuvanja tradicionalnog identiteta za koji su ljudi vrlo zainteresirani.
No, Iranci su istovremeno željni učiti i modernost ne vide kao prekid s tradicijom, već kao alat za modernizaciju društva, i naravno, tim pristupom selektivno su uveli modernost u svoje društvo i učinili je autohtonom. Zapravo, Iranci nisu zaobišli modernost, već je među njima postignut suživot tradicije i modernog svijeta.
Jedinstvo i integritet uz pluralitet uvjerenja
Iran je od davnina mjesto susreta različitih etničkih skupina, jezika, religija i istovremeno različitih škola mišljenja. Međutim, ta raznolikost u Iranu u različitim povijesnim razdobljima nije dovela do kolapsa nacionalnog identiteta, već je održala kontinuitet u srcu “jedinstvenog Irana”. Jer elementi poput mudrosti i razuma, tolerancije, vjerovanja u jedno vodstvo i ljudskog dostojanstva su zajednička značajka iranske nacije.
Različite misli u Iranu rehabilitirane su u obliku dijaloga, kritike i proizvodnje misli, ali nisu dovele do poricanja nacionalnog identiteta. Povijesna iskustva savremenog Irana također pokazuju da u sudbonosnim trenucima, od odbrane teritorijalnog integriteta do otpora stranoj dominaciji, većina Iranaca postiže praktičnu nacionalnu solidarnost. To pokazuje da ispod sloja intelektualnih razlika koje dovode do razvoja, postoji duboki osjećaj pripadnosti domovini i njezinim manifestacijama. Mevlana Dželaludin Balhi kaže:
Naša Mesnevija je dućan jedinstva.
Sve što vidiš osim Jednoga, to idol je.
Otpornost i tolerancija uz smisao za humor
Kroz svoju povijest, Iranci su se suočavali s napadima, glađu, političkim promjenama, sankcijama i ekonomskim pritiscima, ali kontinuitet iranskog političkog i društvenog života znak je povijesne otpornosti. Povjesničari i sociolozi smatraju Iran primjerom civilizacije koja je naučila preživjeti ne eliminirajući patnju, već je inteligentno podnoseći.
Stoga, smisao za humor u iranskoj kulturi nije samo za smijeh, već je mehanizam za kontinuitet. Od Ubayda Zakanija (pjesnika i pisca iz 14. stoljeća) do Dehkhode (književnika i leksikografa iz 19. i 20. stoljeća), humor je postojao. U iranskoj kulturi, smijeh unatoč nepravednim vanjskim pritiscima znak je unutarnje snage i nade; nade koja im omogućuje da nastave svojim putem, i to su nastavili činiti do danas.
(TBT, R.I.)
