Ako ste se ikada pitali kako danas funkcionira svjetska politika – ne brinite, niste propustili neki tajni kolegij s Harvarda. Sve ste već vidjeli. Samo možda ne u vijestima, nego u filmu Dobri momci Martina Scorsesea. Razlika je jedino u tome što su mafijaši barem bili iskreni oko toga tko koga reketari.
Današnji svijet politike, pogotovo onaj međunarodni, radi po jednostavnom pravilu. Nije važno što radiš, nije važno kako vladaš, nije čak važno ni koliko si kompromitiran – važno je koliko platiš i kome.
U Scorseseovim Dobrim momcima postoji ona antologijska scena. Vlasnik restorana, uplašen i očajan, dolazi mafijaškom šefu Polieju tražiti “zaštitu”. Vlasnik ne nudi samo novac – nudi restoran, dio po dio, dok na kraju ne ostane bez ičega. Mafija preuzme posao, isprazni blagajnu, uništi lokal, a “štićenik” ostane s dugovima i praznim zidovima. Kraj priče. Svi znaju kako to završi. Osim onoga koji moli pomoć, piše Logično.
Zamijenite restoran jednom malom političkom tvorevinom kao što je Republika Srpska, a Polieja bivšim i sadašnjim moćnicima svjetske politike: Trump ili Putin. Scenarij je isti, samo su odijela skuplja, a računi idu preko offshore firmi. Naravno, vez vazelina za narod, se ne ide. Sve mora proći bezbolno. Bar na početku.
Primjer? Republika Srpska i njezin bivši premijer Milorad Dodik. Dok su sankcije iz doba Bidenove administracije pritiskale, rješenje se nije tražilo u reformama, vladavini prava ili, ne daj Bože, odgovornosti. Ne. Rješenje se tražilo – i plaćalo – u Washingtonu.
Tako je bivši Trumpov savjetnik za nacionalnu sigurnost, umirovljeni general Michael T. Flynn, za skromnih 100.000 dolara mjesečno postao “konzultant”. Čovjek s pravomoćnom presudom za nelegalno lobiranje, pomilovan od Trumpa, idealan je izbor za posao koji traži moralnu fleksibilnost i dobar adresar. Flynn nije došao sam. Tu je i Rod Blagojević, bivši guverner Illinoisa, također osuđen za korupciju, također pomilovan. U političkom svijetu to se zove “iskustvo”.
Njihov zadatak? Ukinuti sankcije, oprati imidž, “podignuti svijest” i objasniti Americi da problem nije u Dodiku nego u “globalistima”, tužiteljima, visokom predstavniku i, naravno, svima koji nisu MAGA. Rezultat? Sankcije su ukinute. Ne zato što se sustav popravio, nego zato što je cijena bila prihvatljiva.
Ukupni račun? Stotine hiljada dolara američkim lobističkim firmama, kolumne u medijima, sastanci sa senatorima i State Departmentom. Sve uredno prijavljeno Ministarstvu pravde SAD-a, jer kad je lobiranje legalno – savjest je opcionalna.
I tu dolazimo do ključne lekcije iz Dobrih momaka. Kad jednom uđeš u taj odnos, više nisi vlasnik restorana. Država postaje zalog, politika roba, a budućnost hipoteka. Danas plaćaš da ti skinu sankcije, sutra plaćaš da te vrate na vlast, prekosutra da ti netko objasni zašto više nemaš kontrolu ni nad čim.
Velike sile i “jaki ljudi” poput Donalda Trumpa ne dijele pomoć – oni nude uslugu. A usluge se naplaćuju. Ne nužno u gotovini. Ponekad u lojalnosti, ponekad u šutnji, ponekad u potpunom odricanju suvereniteta. Kao restoran koji više nije tvoj, ali još uvijek nosi tvoje ime.
Današnja politika ne funkcionira po principu prava i krivnje, nego po cjenovniku. Ko ima novca za lobiste, ima i “istinu”. Ko nema, neka se nada pravdi – ili barem dobrom filmu koji će jednog dana objasniti kako je sve propalo.
A Scorsese? On je to već snimio 1990. Samo što se tada zvalo mafija. Danas se zove geopolitika.
Ako želite slikovito shvatiti kako danas funkcionira svijet, samo pogledajte ovaj isječak i filma Dobri momci. Sve je objašnjeno.
U sceni se prikazuje očajni vlasnik restorana koji moli Paulieja za pomoć jer ga Tommy terorizira. On predlaže Paulieju da postane partner u restoranu kako bi ga zaštitio. Paulie na kraju pristaje “pomoći”, ali to zapravo postaje začarana klopka.
Kada mafija postane “partner” u poslu, vlasnik mora Paulieju plaćati svaki tjedan bez obzira na okolnosti – požar, udар groma, loš posao – ništa nije opravdanje. Paulie može trošiti na kredit restorana koliko hoće jer ionako nitko neće platiti račune. Mafija potom prodaje dostavljenu robu s popustom kroz stražnja vrata – kupuju viski za 200 dolara i prodaju ga za 100, sve je čista dobit.
Konačno, kada se više ne može posuditi od banke niti kupiti roba na kredit, izvode “bust out” – jednostavno zapale lokal za osiguranje. Vlasnik ostaje s ničim, a mafija je već iscijedila svu moguću dobit iz poslovanja.
Tako završavaju i naše zemlje. Vlasnik restorana su naši političari Dodik, Plenković, Vučić, Čović,… Polie je Trump, Putin ili Xi. A restoran predstavlja naše jadne države koje su ulog i gubitak.
(TBT)
