Piše: Ghada Karmi, thebosniatimes.ba
Da li vidimo konačno raščlanjivanje Palestine i kraj palestinske borbe za slobodu? To je realna mogućnost, a ako se to dogodi, bit će to kulminacija dugog i okrutnog kolonijalnog puta koji je Palestincima namećen od vremena Balfourove deklaracije 1917. godine pa sve do danas.
Ta zloćudna i nepromišljena odluka da se stvori „nacionalni dom za jevrejski narod“ u Palestini neizbježno je dovela do trenutnog genocidnog rata na Gazi i Izraelovih višestrukih kršenja ljudskih prava nad Palestincima, koja traju otkako je Izrael osnovan.
Veliki zločin Balfoura 1917. godine nije bio samo predaja kontrole nad Palestinom (koju Britanija nije posjedovala) stranim kolonistima, već točno tako, i od svih ljudi, grupi mučenih, složenih jevrejskih europskih cionista sa akutnim osjećajem žalosti zbog njihove historijske progonstva. Duboka mržnja koju su oni gajili prema svijetu, koji je to dopustio, hranila je njihovo uvjerenje da svijet duguje njima naknadu za njihova patnja, a britanska ponuda „nacionalnog doma“ u Palestini bila je samo njihovo pravo.
To im je dalo osjećaj prava na zemlju koji je rodio arogantno uvjerenje da ona pripada isključivo njima.
Takve ideje, koje Izraelovi zapadni podržavaoci nikada nisu dovodili u pitanje ili odbacivali, već su ih, naprotiv, potaknuli i prihvatili kao valjane, dovele su do sistematskog pljačkanja Palestine i njenog naroda.
Re-kolonizacija
Danas Gaza leži u ruševinama, koje stručnjaci UN-a procjenjuju da će trebati desetljeća i milijarde dolara da se poprave. Njezini ljudi, već smanjeni Izraelovim smrtonosnim napadima, možda neće dugo preživjeti smrtonosnu kombinaciju gladi, bolesti, oštre zime, neumoljivog izraelskog nasilja i etničkog čišćenja.
Na Zapadnoj obali, neumoljivi napadi naseljenika podržani Izraelovom vojskom doveli su do više od 1000 palestinskih smrtnih slučajeva od 2023. godine, i izazvali masovna raseljavanja, uništenje palestinskih sela i evakuaciju izbjegličkih logora. Istočni Jerusalem je postepeno apsorbiran u Izrael, a Palestinci unutar Izraelovih granica iz 1948. godine proganjani su i zastrašivani.
Kao da to nije dovoljno, nova kolonijalna impozicija na Palestinu upravo je predstavljena Ujedinjenim nacijama. Trumpov „plan mira“ u obliku Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 2803, jednoglasno je usvojen 17. novembra. Ovo čini Trumpa poglavicom tako zvanog Odbora za mir, čiji je zadatak nadzirati „Međunarodnu stabilizacijsku snagu“ mirotvoraca za Gazu, privremenu palestinsku tehničku administraciju i lokalnu policijsku snagu – sve to šifre za re-kolonizaciju Gaze od strane vanjskih snaga.
Ako su oružja zamuknula kao rezultat rezolucije UN-a, Trumpova inicijativa možda bi dobila neku podršku samo na tim osnovama. Ali Izraelovo dnevno ubijanje Palestinaca nije se smanjilo ni jedan dan otkako je primirje objavljeno 13. oktobra. A ideja da finansijer i glavni omogućitelj Izraelovog genocidnog rata na Gazi, koji ga je mogao završiti prije dugo vremena samo trzajem prstiju, sada pozira kao spasitelj Gaze, jednostavno je groteskna.
Duga historija britanskog saučesnoštva
Istina je da su britanski vladini zvaničnici od samog početka ovog sukoba bili dobro upoznati sa cionističkim sentimentima, i znali su tačno koga puštaju u Palestinu. Godine 1920., samo tri godine nakon Balfourove deklaracije, debata u Domu lordova o sigurnosti Arapa Palestine pred cionizmom otkriva izuzetnu razinu uvida o cionističkom projektu na najvišem nivou.
Lordovi su izvještavali o zahtjevima samostalno osnovane „Cionističke komisije“ sa sjedištem u Jeruzalemu pod britanskom vojnom zaštitom da imaju uticaj na sve britanske političke odluke. Cionisti su takođe htjeli koncesije nad javnim radovima na „arogantan i izuzetno nepoliticki“ način.
Neki lordovi su mislili da su nevolje u Palestini uzrokovane akcijama i ponašanjem cionista, od kojih je mnogi bio „ekstremista“ i ponašao se kao da posjeduju Palestinu.
Jevreji koji su došli u Palestinu kao imigranti iz Rusije, Poljske i Rumunije, „iskopali su staro ime sa kojim nemaju apsolutno ništa da rade“. Lordovi su insistirali da Britanija ne smije olakšati put ovim Jevrejima da preuzmu „Obećanu zemlju“, ili je učine odlagalištem za sve cionističke „huligane Evrope“. Ništa se ne smije raditi protiv volje [palestinske] populacije da „mazi očekivanja ljudi rasprostranjenih po cijelom svijetu“.
Palinova komisija iste godine snažno je odjeknula ove poglede. Optužila je cioniste za „nepakost, nepromišljenost i pokušaje da prisile [britansku] administraciju“ da im da jevrejsku državu.
Mnogi britanski administratori u Palestini podnijeli su ostavku ili su otpustili zbog postavljanja pitanja ponašanja cionista u to vrijeme, njihove žalbe vlastima u Londonu ignorisane. Ne dugo nakon toga, 1929. godine, visoki komesar Palestine, sir John Chancellor, predvidio je „ekstreme arogancije“ Jevreja ako ikada postanu većina u Palestini.
Međutim, ništa od toga nije odvratilo vladu u Londonu od nastavka podrške cionističkom projektu sve do osnivanja Izraela 1948. godine. U posljednjim godinama britanske vladavine nad Palestinom, cionisti su bili još više oholi i prkosni u svojim poslovima sa vlastima, provodeći terorističke akcije protiv Britanaca.
Ipak, zahvaljujući britanskoj podršci, cionisti su ostvarili svoju jevrejsku državu, iako to nikada nije umanjilo njihovu želju za sticanjem više, ili njihov pogled na sebe kao na poseban narod koji, zbog svoje historije, ne može biti sudjen kao drugi.
Ova samopridružena nekažnjivost, negovana od strane Izraelovih zapadnih pokrovitelja, karakterisala je izraelske akcije ot tada. Genocid u Gazi, njegova brutalsnot, sadizam i nemoral, nije samo proizvod Izraelske „desničarske“ vlade. Podržan je i od strane većine izraelske jevrejske javnosti koja ima slične stavove prava.
Duga historija jevrejskog izuzetka dovela nas je ovdje. Pravo obračunavanje za tragičnu sudbinu Palestine leži čvrsto na zapadnim pokroviteljima cionističkog projekta koji su znali da će nanijeti narodu sa apsurdnim pretenzijama i arogantnim ignoriranjem drugih na naseljenoj, kohezivnoj i mirnoj arapskoj zajednici, nevinoj od bilo kakvog zločina protiv Jevreja.
Predvidivo, oni su uništili to društvo i zamijenili ga agresivnim, ekspanzionističkim i nasilnim entitetom koji je donio opasnost i nestabilnost cijelom Bliskom istoku i svijetu izvan njega. Bila je to greška historijskih proporcija, za koju nikada ne mogu biti oprosteni.
(TBT, TNA)
