„Najlakše je povući se (skriti) u krilu vlastite svakodnevice. Naizgled, to je i jedino važno. Treba živjeti, odnosno preživjeti.
No odavno su životi ljudi umreženi, povezani i na svjetskoj razini postali međuovisni. Mediji su nam donijeli informacije iz cijeloga svijeta ali nas istovremeno učinili odgovornim za cijeli taj umreženi svijet.
Na isti onaj način na koji zagađenje u nekom od dijelova oceana predstavlja opasnost za cijeli ocean – propast morala, militarizacija nekog dijela svijeta ili ekonomska kriza na jednom kontinentu, pa čak i u samo jednoj državi, mogu pokrenuti domino efekt i kontaminirati društvenu, političku, moralnu i svaku drugu situaciju u cijelome svijetu.
Taj svijet, u kojemu danas pokušavamo živjeti, posebno je osjetljiv na prostore Palestine. Riječ je o nekad postojećoj državi koju već jedno stoljeće svojim terorističkim, političkim, ratnim, ucjenjivačkim, donatorskim akcijama koje se provode u Palestini i u svijetu – smanjuje odnosno preuzima i prisvaja cionistički kolonijalni pokret obojen religijskim bojama evangeličkog protestantizma i židovstva.
U Palestini se gradi prototip stroja za novu vrstu kolonijalizma. Riječ je o nevidljivom ali globalno prisutnom stroju koji ucjenjuje, podmićuje, donira, provodi aktivnosti kulturnih i umjetničkih razmjena, koji se uvukao u odgojno-obrazovne ustanove, na sveučilišta, u akademije znanosti u cijelome svijetu. Stroj je to koji prati, propituje, snima, bilježi, mapira, arhivira, sistematizira podatke i priprema svijet za zahtjeve svojih vlasnika.
U Palestini je taj stroj prije više od stotinu godina započeo završni dio svoje samoizgradnje. Za to mu je bio potreban teritorij a za osvajanje teritorija bili su potrebni teroristi. Hagana, Irgun, Šternova banda i slične organizacije od 1920 godine radile su na osvajanju teritorija za taj nevidljivi ali sveprisutni stroj.
Istovremeno stroj je već radio na jačanju osjećaja krivnje u svim nacijama koje su sudjelovale u progonu Židova u Drugom svjetskom ratu. Nakon švicarskih banaka i njemačke reparacije na red industrije holokausta došli su i pritisci i opomene svim državama u kojima se ikada desio neki eksces vezan uz Židove. Hrvatska, Srbija i Bosna i Hercegovina su pod posebnom prismotrom: ako sve ne teče prema planovima strojnih uputa otvorit će se neke stare rane i pojaviti stare podjele.
Stroj zahtijeva bezuvjetnu potporu. Amerikanci (kojima se s pravom može prigovoriti za etničko čišćenje domicilnog indijanskog stanovništva) su prihvatili igru i odlučili podržati genocidni stroj hasbara ideologije.
Pojedinci koji ne prihvate tu ideologiju naći će se na pomno pripremanim obavještajno-ucjenjivačkim listama ili listama kongresmena i senatora određenim za nestanak iz političkog života.
Kontaminirajući genocidnog stroja hasbara ideologije pokazao je svoju odlučnost na civilima Palestine. Ubijanje nevinih je svakodnevno. Nestaju prava nežidova. Monstruozni stroj radi trenutno na pravu izraelskih čuvara u zatvorima da nekažnjeno siluju.
Situacija je to koja zahtijeva pobunu, objašnjavanje, povezivanje svih koji razumiju razmjere opasnosti koja se nadvila nad naš zajednički politički, pravni, kulturni, pa i religijski ocean. Genocidni stroj uzima si za pravo napadati teritorije susjednih država. Svaku kritiku ubijanja, silovanja, etničkog čišćenja u Palestini, stroj proglašava genocidnim pokušajem ponavljanja židovske povijesti.
Zatvoren je krug. Od židovske isključivosti i neuspjelih uključivanja u kršćanske države, preko neprimjerenih getoiziranja Židova kroz povijest, kršćanskog cionizma koji je iseljavanje Židova iz svojih država pravdao Objavom određene putanje Židova prema Bliskom istoku, nacističkog i fašističkog pokušaja ‘čišćenja’ Evrope od Židova – do cionističkog preuzimanja nacističkih metoda u gradnji svog genocidnog stroja.
Stroj je preuzeo i apetite nacizma. Na djelu je pokušaj pokoravanja svijeta nove iskompleksirane ideologije koja rješenje za neprihvaćanje danas vidi u pobjedi nad svim ostalim ideologijama, vjerama, nacijama…
Treba putovati i upozoravati“, napisao je akademik Sead Alić.
(TBT)
