Dok se primirje u Gazi bližilo, vođa izraelske bande povezane s Islamskom državom (ISIL), Jaser Abu Shabab, zahtijevao je “međunarodnu zaštitu”, užasnut mogućnošću suočavanja s pravdom zbog sistematskog pljačkanja pomoći, saradnje s Izraelom i ubijanja Palestinaca.
Izraelska vojska odbijala je dozvoliti ovim kriminalnim bandama da traže utočište u samom Izraelu i željela ih je napustiti, sve dok Netanyahu nije uspio promijeniti linije povlačenja u Trumpovom planu i zadržati preko 58% Gaze u izraelskim rukama.
Abu Shabab je potom nastavio primati zaštitu, a Izrael je pronašao dobar izgovor za miliciju kako bi nastavio rat drugim sredstvima.
Do sada je to podrazumijevalo izazivanje građanskih sukoba, izazivanje društvenog kolapsa, izvođenje atentata, špijunažu, otmice i operacije “udari i bježi” na terenu, uz izraelsko bombardiranje iz zraka.
Skrivena ruka Izraela u genocidu u Gazi
Posljednjih mjeseci Izrael je podržavala više bandi poput Rafahinog Abu Shababa po ostatku Pojasa Gaze. Husam al-Astal u Khan Younisu, Ashraf al-Mansi u Beit Lahiji na sjeveru i Rami Heles u istočnoj Gazi sada vode grupu koju finansira, naoružava, štiti i štiti Izrael u 58% Gaze koja je potpuno depopulirana i pod kontrolom izraelske vojske.
Ove bande nisu nastale organski. Umjesto toga, od maja 2024. godine, izraelska agencija Shin Bet i izraelska vojska identificiraju i regrutuju kriminalce i bjegunce u bijegu od vlasti, posebno one koji su pobjegli iz zatvora nakon 7. oktobra, poput Abu Shababa.
Izrael je vještački grupirao ove pojedince obećavajući im moć, novac, oružje, vozila, domove i luksuz koji su stanovnici Gaze lišeni, poput hrane, vode, cigareta i telefona.
Izrael koristi bande za četiri glavna cilja; izazivanje gladi u Gazi slanjem militanata da pljačkaju 90% konvoja pomoći pod zaštitom izraelske vojske; izazivanje društvenog kolapsa, haosa i erozije građanskog reda; provođenje operacija u ime Izraela; i upravljanje kampovima u Rafahu u koje je Izrael želio ugurati cijelo stanovništvo Gaze.
Korištenje bandi omogućilo bi Izraelu da održi uvjerljivo poricanje i prebaci krivicu za glad ili haos u Gazi na druge.
Ova taktika podsjeća na ono što je Izrael učinio u Libanu 1982. godine, kada je stvorio posredničku grupu Južnolibanska armija (SLA) i koristio je za izvršenje masakra u Sabri i Šatili, kada je 3.500 Palestinaca pobijeno u dva izbjeglička kampa. SLA se raspala čim se Izrael povukao iz Južnog Libana, a njeni članovi su ili pobjegli u Izrael ili su suđeni za izdaju.
Izrael je također aktivno ili pasivno olakšavao protok vatrenog oružja, novca, vozila i municije velikim klanovima u Gazi kao osnovnu taktiku “zavadi pa vladaj” kako bi se Palestinci uništili unutrašnjim sukobima.
Prilikom napuštanja područja tokom rata, izraelska vojska bi često ostavljala vatreno oružje Hamasovih militanata koje su ubili kako bi ih klanovi pronašli i prikupili. U drugim slučajevima, Izrael bi koristio posrednike da direktno obezbijedi oružje ili novac tim klanovima.
Uprkos odbijanju klanova da djeluju kao posrednici, Izrael je smatrao da bi njihovo naoružavanje stvorilo unutrašnji izazov za Hamas.
Izraelska strategija im se obija o glavu
U junu su izraelske novine Yediot Ahronoth priznale da „Izraelska opklada na miliciju Abu Shabab propada“. Veličina bandi je i dalje relativno mala, u najboljem slučaju stotine, s rastućim brojem članova bandi koji se nedavno predaju ili djeluju kao dvostruki agenti unutar milicija.
Bande ostaju izopćenici, odbačene od šireg društva i vlastitih porodica, koje su ih se javno odrekle. Njihova područja utjecaja ograničena su na izraelske vojne tampon zone i nisu uspjele privući značajan broj stanovnika Gaze da se presele u njihove kampove, uprkos gladi i očaju koji je Izrael stvorio.
Izraelsko korištenje posredničkih bandi obija im se o glavu na dva druga ključna načina. Prvo, popularnost Hamasa u Gazi počela se oporavljati nakon pojave Abu Shababa i njegovih „narodnih snaga“, s obzirom na njihovu zloglasnu reputaciju trgovaca drogom s vezama s ISIL-om koji su bili odgovorni za pljačku ogromne većine pomoći.
Strah od kriminalnih bandi i kolaboracionista koji vladaju Gazom stvorio je okupljanje oko efekta zastave što je išlo u korist Hamasu, jer je osnovao “Jedinicu strijele” zaduženu za lov na članove bandi.
Sigurnosne akcije koje je Hamas pokrenuo nakon prekida vatre imaju za cilj dodatno povećati popularnost grupe osvetom nad tim bandama i vraćanjem sigurnosti i javnog reda.
Drugo, Hamas je posljednjih dana konfiskovao stotine komada vatrenog oružja, desetine vozila i druge municije, pored značajnih količina novca koje je Izrael dao bandama, klanovima, kriminalcima i kolaboracionistima u Gazi. To je navelo izraelski Kanal 12 da prizna da Izrael nenamjerno pomaže Hamasu da povrati snagu.
Izraelski plan za bande
Čim je proglašen prekid vatre, Hamas je započeo kampanju razoružavanja i raspuštanja različitih milicija oko enklave, ali četiri glavne izraelske posredničke bande premještene su iza žute linije koja Gazu dijeli na dva dijela.
Svaki Palestinac koji pokuša preći ovu liniju Izrael biva ubijen na licu mjesta, a izraelski mediji otvoreno priznaju da vojska “čuva” i štiti ove bande u depopuliranoj “zoni istrebljenja”.
Izrael ne troši svoje vojne resurse na zaštitu grupe odmetnika, bjegunaca i kolaboracionista iz lojalnosti ili ljubaznosti. Naprotiv, to je zato što su ove bande i dalje korisne za izraelske ciljeve.
Od prekida vatre, Izrael koristi svoje posredničke bande kako bi došao do područja Gaze do kojih vojska ne može; prikupljao obavještajne podatke, regrutira više kolaboracionista i, što je još važnije, izvršavao atentate i druge napade prije nego što pobjegne natrag u tampon zonu. Ovo pitanje je istaknuto otmicom i ubistvom istaknutog aktiviste iz Gaze Saleha Jafarawija.
Izrael također koristi bande od početka primirja kako bi podstakao narativ građanskog rata koji Palestince prikazuje kao nesposobne da sami upravljaju i kojima je potrebna vanjska intervencija kako bi se opravdao nastavak izraelske kampanje bombardiranja pod izgovorom “zaštite stanovnika Gaze od Hamasa”.
Izrael bi također mogao koristiti svoje posredničke bande za operaciju pod lažnom zastavom kako bi opravdao nastavak genocida u punoj snazi. Bivši oficir Mossada, Avner Avraham, nedavno je rekao da bi izraelska “kreativna ideja” za prekid primirja mogla biti “naši ljudi šalju rakete iznutra Gaze, a oni kažu ‘oh, ima raketa u Gazi’, pa sada možemo uzvratiti”. Dodao je: “Izbrisat ćemo Gazu”.
Konačno, Izrael sada koristi posredničke bande kako bi zaobišao pritisak za obnovu Gaze. Izraelska vlada uspjela je uvjeriti Trumpovu administraciju da se obnova enklave treba provoditi samo u 58% područja koje kontrolira Izrael.
Ali ta područja su potpuno depopulirana, osim nekoliko stotina članova bandi i njihovih porodica. Palestincima nije dozvoljen ulazak u ta područja, pa kome će biti namijenjena ova selektivna i površna rekonstrukcija?
To znači da Izrael namjerava izgraditi Potemkinovo selo – vanjsku fasadu kako bi svijet povjerovao da je situacija bolja nego što zapravo jeste, a zatim to iskoristiti kao izgovor da opravda zašto dva miliona ljudi treba da ostanu zatočeni u nenastanjivoj zoni i redovno bombardovani iz zraka i napadani na kopnu od strane bandi.
Mjanmar je 2023. godine izveo sličan trik kako bi prikrio genocid nad Rohinjama. Burmanska vlada je izgradila dva “model sela” za 314 porodica Rohinja sa malim kućama koje nemaju kupatila, kuhinje ili aranžmane za hranu, samo kao smokvin list da prikrije svoje zločine. U međuvremenu, preko milion Rohinja su i dalje izbjeglice zaglavljene u Bangladešu i susjednim zemljama.
Izrael će promovirati selo Abu Shabab kao dokaz da “pomaže stanovnicima Gaze” i ne sprječava obnovu, dok će krivicu za nemogućnost života koje nameće dva miliona Palestinaca zatvorenih u drugoj polovini Gaze prebaciti na druge.
Izrael ne samo da vodi rat, već postavlja predstavu za svijet, gdje se kolaboracionisti predstavljaju kao vođe zajednice, a gradovi duhova su obučeni kao “rekonstrukcija”.
Iza žilet žice i propagande krije se zlokobna inovacija u kolonijalnom nasilju: vladavina preko posrednika, propast po namjeri. Bande možda nose kefije i palestinske lične karte, ali djeluju kao skrivena ruka Izraela, zadužena ne za upravljanje, već za onemogućavanje upravljanja i društvenu koheziju.
Ako svijet povjeruje u iluziju, neće samo izdati Gazu; nagradit će plan genocida koji krije svoju ruku iza kolaboracionista i betonskih fasada.
(TBT)
